Dan Gradskog pozorišta Podgorica 27. decembar, obilježen je dodjelom nagrade „Vasilije Ivanovič Šćućkin“ i uručenjem godišnjih priznanja za poseban umjetnički doprinos 2020., kao i za visoke rezultate ostvarene u tehničkom i administrativnom sektoru.
Na samom početku obratio se Stevan Koprivica, direktor Gradskog pozorišta Podgorica.
„Danas imamo nešto kao rođendan pozorišta. Doduše, nije to bilo na današnji dan, ali u vremenu korone svaki dan nam je isti, pa dva dana razlike ne utiču nimalo na suštinu stvari. Rođendani su povodi za slavlje, ali nam, često, donesu i ono što psiholozi nazivaju sublimativnim sindromom, pa nas zna dohvatiti i pramen sjete, reminiscencija, provjera je li moglo drugačije, bolje.
Proslavićemo, jer imamo razloga. Prvo, pretekli smo, živi, a oni koji su imali koronu, pobjedili su je. Prvi i najvažniji razlog da nazdravimo. Drugo, radili smo i uradili ono što znamo da radimo. Pravili smo predstave, festivale i kad se činilo da je sve to nemoguća misija. Nećemo da se puvakamo, ali jedni smo od rijetkih teatara u regionu koji je ostvario repertoarski plan. Istina, neki naslovi su promijenjeni, ali svaki plan mora da ima rezervne opcije. Za mene, a čini mi se i za sve nas, najljepši podatak je da smo scenu u jednom trenutku prepustili najmlađoj generaciji crnogorskog glumišta, studentima glume FDU na Cetinju u predstavi pravljenoj po visokim profesionalnim standardima i pokazali kako ova zemlja ne treba da brine za svoju pozorišnu budućnost. Bar o tome ne treba da brine. O onim sjetama i samozapitanostima, nećemo ovom prilikom, imaćemo kad.
Pred nama je nova sezona, novi naslovi i, uzdamo se u medicinu i ponekad uzdrmani razum ljudi, ponovo pune sale. Pred nama je nova sezona sa novim glumcima, ali i novim svim onim neophodnim i drgaocjenim ljudima koji nisu na sceni, a čine suštinu pozorišta. Oni, sa već postojećim drim timom Gradskog pozorišta, a naš drim tim su svi zaposleni i svi saradnici, okrenuće novu stranicu u istoriji našeg teatra. Zahvaliću svim proteklim upravama bez kojih ova kuća ne bi bila ono što je danas , glumcima, tehnici i adminsitraciji, koji su nekada radili ovdje, svim organizacijama koju su nas podržavale, osnivaču gradu Podgorici očekujući još više razumijevanja i podrške jer ćemo i ubuduće tražiti sve i svašta , a nadsve, publici koja nas voli i prati. I da. Gradi nam se nova kuća.”
Godišnje nagrade za visoke rezultate ostvarene u tehničkom i administrativnom sektoru pripale su Dušanu Novakoviću šefu računovodstva i Predragu Vukoviću montažeru – tehničaru tona i video operateru.
Predrag Vuković je montažer – tehničar tona, video operater, koji objedinjuje nekoliko suštinski važnih poslova za funkcionisanje predstave na besprekoran i profesionalno odgovoran način. Vuković je i prije nego što je stalno zaposlen u Gradskom pozorištu dugi niz godina obavljao više zahtijevnih zadataka i praktično, bio aktivni član Pozorišta bez kojega je izvođenje predstava, a i njihova priprema, bila nezamisliva. Pored visokog profesionalizma Predrag je divan drug i kolega što je u našem poslu podjednako važno kao i poznavanje struke, navodi se u obrazloženju.
Dušan Novaković je šef računovodstva. Svoje pripadanje Gradskom pozorištu je započeo još kao pripravnik i od tada traje njegova potpuna predanost našoj kući u delikatnim zadacima bavljenja finasijama. Sa najvećim stepenom odgovornosti u složenim uslovima, uvijek sa zadivljujućom tačnošću i visokim poznavanjem svih regulativa, Dušan Novaković prilazi svom poslu na inventivan način sa analitičkim projekcijama, koje omogućavaju Gradskom pozorištu relevantno funkcionisanje, te dokazuje da i u ovoj vrsti poslova postoji lični pečat i kreativnost, navodi se u obrazloženju.
Nakon toga obratio se umjetnički direktor Gradskog pozorišta Pogorica Dušan Kovačević.
„Veliko hvala! Hvala što ste uz nas bili sve ove godine, pogotovo u godini kada ste nam bili najpotrebniji i nadam se da će vaša podrška biti još jača i intezivnija i preći u tradiciju. Zahvaljujem se i Stevu Koprivici, koji je svojim dolaskom i iskustvom pomogao da se profilacija Gradskog pozorišta odmakne od nekog standarda. Mi ćemo se zaista truditi da ostanemo na tom putu, na putu edukacije, na putu onoga što čini pozorište, a to je da zabavi, edukuje i izazove bilo kakvu emociju. Sa scene Gradskog pozorišta oblikujemo ljude, uveseljavamo naše najmlađe i tako ćemo nastaviti. U januaru nastavljamo sa ,,Snježnom kraljicom’’ u režiji Jagoša Markovića. Nakon toga nas čeka Kokan Mladenović sa predstavom ,,I konji ubijaju zar ne’’, jedan edukativni tekst o borbi ljudi za goli opstanak. Na ljeto nas očekuje ,,Zelena čoja Montenegra’’. Onda dolazi koprodukcija ,,U raljama života’’. Sezonu završavamo sa predstavom ,,Iza kulisa’’. Nećemo odustati od toga da tražimo sve i svašta. Tražimo mnogo, jer pozorište od antičke Grčke živi od mecena. Ono nikada nije imalo dovoljno novca, ali na sreću svih nas uprava Glavnog grada na čelu sa dr. Ivanom Vukovićem, ima veliki senzibilitet za kulturu i umjetnost. Nadam se da će to proširiti i u budžetskom smislu. Hvala svima vama koji radite i živite pozorište i koji jačate i nas kao stvaraoce i ovu instituciju. ”
Godišnje nagrade za poseban umjetnički doprinos u 2020. godini pripale su glumcima Davoru Dragojeviću i Emiru Ćatoviću.
Davor Dragojević je glumački veteran Gradskog pozorišta, koji se godinama dokazivao ulogama na dječijoj, lutkarskoj, a nerijetko i na večernjoj sceni. Jedan je od rijetkih glumaca u našoj zemlji koji se opredijelio za rad sa lutkom, a jedini koji je završio i lutkarsku režiju na Nacionalnoj akademiji „Krsto Sarafov” u Sofiji. Dokazao se u rediteljskom smislu širom regiona, što svjedoče i brojne nagrade na prestižnim lutkarskim festivalima. U ovoj sezoni, na svojoj matičnoj sceni postavio je predstavu „Maca papučarica“, po motivima istoimene priče Ele Peroci, za koju potpisuje dramatizaciju i režiju i koja je za kratko vrijeme doživjela zapažen uspjeh. Omiljen kod najmlađe publike dugi niz godina, što je potvrdio i ulogom Profesora u predstavi „Bajku životom pravimo“ u režiji Ferida Karajice, a po tekstu Stevana Koprivice i Dragane Tripković. Pažljivo odabranim glumačkim sredstvima i svojim glumačkim i pedagoškim iskustvom vodio je kroz naraciju velike istorijske slikovnice, kako publiku, tako i najmlađu generaciju studenata glume na sceni, navodi se u obrazloženju.
Emir Ćatović je stalni član ansambla Gradskog pozorišta od 2015. godine. U protekloj godini, od pet premijera koje je Gradsko pozorište realizovalo, Ćatović je postigao značajna ostvarenja u tri. U predstavi „Pukovnik Ptica” Hrista Bojčeva u režiji Marka Manojlovića igrao je Doktora. Imali smo priliku da ga gledamo u dvije uloge kao Kontea B. i Miša u predstavi „Slavuj-dramsko-muzička Forma za Kseniju”, po tekstu i u režiji Varje Đukić, a ulogu atipičnog Vuka u predstavi „Tri praseta” po tekstu Stevana Koprivice, a u režiji mladog Aleksandra Jovanovića, Ćatović je na veoma simpatičan način, prikladnim izborom glumačkih sredstava, predstavio publici. Svojim predanim radom i posvećenošću, promišljajući o svakoj ulozi na svojstven način, doprinio je kvalitetu svake od njih. Ostvario je divnu saradnju sa svim rediteljima i omiljen je kod kolega kao izuzetan scenski partner, što ga preporučuje za godišnju nagradu Gradskog pozorišta, navodi se u obrazloženju.
Priznanje „Vasilije Ivanovič Šćućkin“ pripalo je pozorišnom reditelju Jagošu Markoviću.
“Jagoš Marković, pozorišni reditelj, ponikao je u Titogradu, današnjoj Podgorici i svoja prva teatarska saznanja i iskustva stekao je upravo u ovom gradu. Izrastao je u jednog od najrespektabilnijih regionalnih reditelja, a dio svog velikog umijeća podario je Gradskom pozorištu. Od 1987. godine do danas režirao je šest predstava za našu pozorišnu kuću, a svaka od njih ostavila je veliki trag u pozorišnom životu Crne Gore, ali i prostorima koje zovemo ex-jugoslovenskim. „Kamen ljubavi sa dna mora“, „Rokenrol za djecu“, „Tri musketara“, „Lukrecija iliti Ždero“, „Filomena Maturano“ i „Čarobnjak iz Oza“ su dugovijeke predstave, podjednako dobro primljene i od publike i od stručne javnosti o čemu govore brojne nagrade i uvijek pune sale. Jagoš Marković je autentičan stvaralac koji ne podilazi diktatima trendova nego svojim jedinstvenim rukopisom stvara pozorišna čuda nabijena energijom, maštom, duhovitošću i višim poetskim istinama”, kazala je o Jagošu Markoviću Nina Redžepagić, predsjednica Pozorišnog savjeta Gradskog pozorišta Podgorica.
Jagoš Marković se putem pisma zahvalio na priznanju i poručio:
„Vjerujući u bolje dane naše kuće koja je i jedina teatarska kuća za djecu u cijeloj Crnoj Gori, ostajem trajno vezan i zahvalan za sve, od mojih početaka, kad sam sa Sejfom Seferovićem i ostalima igrao kod naše teta Silve Povšić u predstavama za djecu i učio prve scenske korake i napravio prvu režiju kod tadašnje upravnice Vanje Popović – pa do ovih dana i ove Nagrade. Miris mastiksa iz tadašnje garderobe doslovno pamtim jos danas. Čitav taj rad pozorišni još je i danas u meni, kao i nadahnuće koje mi je tad dato.
Nadam se da se uskoro vidimo na premijeri naše Snježne kraljice, a i na otvaranju naše nove i jedine zgrade koju ja čekam sa vama vise od 40 godina a neki od nas i duže. Ostajte mi zdravo i da se u radosti i zdravlju uskoro vidimo.
Živjelo pozorište kao prostor slobode i čarolije, kao prostor dubokog smisla i pravde! ”
Gradsko pozorište Podgorica dodijelilo je zahvalice: generalnom pokrovitelju pozorišta Universal Capital banci, kao i prijateljima RUTA festivala – hotelu Ramadi, G3 spirits i Akademiji piva.