Za aktuelno.me
Piše: Genadij Sisojev
Odbijanjem kompromisnog predloga Vlade Crne Gore o Zakonu o slobodi vjeroispovesti SPC je napravila istorijsku grešku. Sličnu grešku je napravio Slobodan Milošević početkom 1995. godine kada je odbio plan međunarodne zajednice Z-4 o statusu Srpske Krajine u Hrvatskoj. Prema tom planu, hrvatski Srbi su mogli da imaju državu u državi, ali su nakon odbijanja Z-4 izgubili skoro sve.
Potpredsjednik crnogorske Vlade i šef Ekspertskog tima za pregovore sa Srpskom pravoslavnom crkvom Zoran Pažin nazvao je ponudu Vlade koju je SPC odbila “krajnjom linijom kompromisa, pa i preko te linije”.
Prema informacijama iz evropskih diplomatskih izvora, crnogorska Vlada je ponudila ozbiljne kompromise na sugestiju partnera iz EU. Vlada je prihvatila ključni zahtjev Mitropolije crnogorsko-primorske da se vlasništvo nad imovinom ne utvrđuje u upravnom već u sudskom postupku, gdje teret dokazivanja snosi država, kao i da SPC nastavi da koristi crkvene objekte u državnom vlasništvu. Uslov Vlade je bio samo jedan – da se SPC registruje u Crnoj Gori, odnosno da bude dio njenog pravnog sistema.
Dakle, realizaciju tog kompromisnog plana nije garantovala samo Vlada, već je očigledno iza njega bila spremna da stane i Evropa. A prema tom planu, SPC bi i dalje koristila crkve i hramove, a njihovo vlasništvo bi utvrđivao ne katastar nego sud – crnogorski ili sud u Strasburu.
Sličnu izdašnu ponudu imali su početkom 1995. godine i Srbi u Hrvatskoj. Tada su ambasadori SAD, Rusije i zemalja EU u Zagrebu napravili plan za okončanje rata u Hrvatskoj, poznat kao Z-4. Njegovim prihvatanjem, hrvatski Srbi bi faktički dobili državu u državi sa svojim predsjednikom, parlamentom, policijom, zastavom, grbom i valutom. I sve to pod samo jednim uslovom – da priznaju teritorijalni integritet Hrvatske.
Za vlasti Hrvatske taj plan je bio dosta nepovoljan. Oni bi ga takođe mogli ocijeniti kao “krajnju liniju kompromisa, pa i preko te linije”. Ali, Zagreb je prihvatio taj plan. Lideri hrvatskih Srba, na zahtjev srpskog vođe Slobodana Miloševića su, međutim, plan Z-4 odbili.
Kada je to bilo objelodanjeno, savjetnik hrvatskog predsjednika pozvao je na večeru svog poznanika, visokog ruskog diplomatu u Zagrebu. Na njegovo pitanje o razlozima, odgovorio je: “Beograd je odbio Z-4, zbog toga sam spreman ne samo da častim večeru već i svijeću da upalim u pravoslavnom hramu”.
Da li je Milošević odbio plan po dogovoru sa predsjednikom Hrvatske Tuđmanom, kako se spekuliše, i isto tako zažmurio i ništa nije uradio u vrijeme hvratske operacije Oluja u avgustu 1995, sada nije od presudnog značaja.
Bitno je da su odbijanjem plana Z-4, hrvatski Srbi izgubili mnogo toga, uključujući i blagonaklonost međunarodne zajednice. Njihov sadašnji status daleko je od onoga što su mogli da imaju prema planu Z-4.
Takvu istorijsku grešku je napravila i SPC odbijanjem kompromisnog predloga Vlade Crne Gore. Ponuda koja je bila na stolu 22. jula i koju je SPC odbila više neće biti. Vjerovatno se neće ponavljati ni raniji predlog crnogorskog predsjednika i premijera čelnicima SPC u Crnoj Gori o zamrzavanju primjene Zakona o vjeroispovijesti do odluke Ustavnog suda ili suda u Strazburu. Neće više na tome insistirati ni Evropa.
Svaka nova pregovaračka pozicija Vlade Crne Gore, ako do novih pregovora uopšte dođe, sigurno će biti nepovoljnija po SPC. Istorijske greške se plaćaju.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Gospodine Sisojev tacan i ispravan komentar po pitanju navodne slobode o vjerispovijesti SPC u Crnoj Gori,nema vise kompromisa nego striktno sprovesti zakon.Ali jos jedna stvar je u pitanju,srpska crkva u CG je “ubijedjena”i zapela svim silama sa cetnickim partijama da preuzme kormilo Drzave Crne Gore i da ostane i dalje SPC trgovinski lanac Beogradske patrijasije,no zelje su jedno a stvarnost drugo,valjda misle da smo mi Crnogorci “pali na mali mozak”pa da ne znamo “sto bi nas cekalo”ovo je nasa Drzava i mi nemamo “rezervnu”kao cetnicka koalicija na celu sa SPC i njenim popovima ultranacionalstima.
Tekst 1/1