Predsjednik Češke Miloš Zeman na 30. godišnjicu raspada Čehoslovačke i nastanka nezavisne Češke i nezavisne Slovačke 1. januara 1993. godine izrazio je žaljenje što političari nijesu Česima i Slovacima dali šansu da odluče o raspadu zajedničke domovine na referendumu. Zeman je 1992. godine, kada su se razbuktale polemike o ostanku u zajedničkoj državi ili razvodu koji je na kraju protekao plišano, kao poslanik Federalne skupštine Čehoslovačke predlagao češko-slovačku uniju u kojoj bi se zajedno upravljalo samo onim što bi za obje republike bilo povoljno.
„U poređenju sa iskustvom Jugoslavije sporazum o podjeli zemlje bio je ipak mnogo bolje rješenje. Naravno, s geopolitičkog gledišta država sa 15 miliona stanovnika ima nešto veću težinu od zemalja sa 10 i pet miliona stanovnika ali to ne igra tako veliku ulogu“, kazao je danas Zeman u intervjuu za slovačku novinsku agenciju TASR.
Češki predsjednik pripada onoj struji u češkom društvu koja smatra da Čehoslovačku nijesu podijelili građani već političari, dvojica tadašnjih republičkih premijera, češki Vaclav Klaus i slovački Vladimir Mečijar čije stranke su odnijele pobjedu na republičkim parlamentarnim izborima sredinom 1992. godine.
„Razvoj zavisi prije svega od političkih ličnosti. To znači da ako su ta dvojica htjela da budu premijeri nacionalnih republika prirodno je da nijesu imali baš veliki interes da nad njima bude još i federalni premijer“, kazao je Zeman.
Tada a i sada najčešći argument zašto nije bilo referenduma jeste da bi bio izlišan jer bi se federacija i tako i tako raspala.
„Predlog referenduma nikada u parlamentu nije podnijet. Govorilo se o njemu u kuloarima ali pravnici su govorili da Čehoslovačka nije nastala na osnovu referenduma tako da zašto da referendum prati njenu podjelu“, kazao je na jednu od godišnjica raspada Čehoslovačke pisac zvaničnik Klausove Građanske demokratske stranke Milan Uhde.
Još tokom jula 1992. godine kada je postajalo jasno da Čehoslovačka smjera ka sporazumnoj podjeli Česi i Slovaci očekivali su da bude raspisan referendum, mada danas analitičari i istoričari upozoravaju da bi referendum donio komplikacije ako bi ishod bio drugačiji u Češkoj a drugačiji ;u Slovačkoj a da je lako moguće da se s obzirom na raspoloženje Čeha i Slovaka zemlja ne bi ni raspala.
„Tražili smo pravi put. Bitno je da smo sačuvali naše odnose a ne da li pravnu ili administrativnu organizaciju. Nemojmo plakati dakle na grobu u kome niko ne leži“, kazao je tadašnji ministar u Mečijarovoj vladi glumac Milan Knjaško.
Ankete iz 1990-ih godina pokazuju da su građani bili prije za ostanak u zajedničkoj državi, 53,8 odsto Slovaka i 46,7 odsto Čeha.
Danas kada je jasno da je podjela Čehoslovačke priča o uspjehu i da bez obzira ko je trenutno na vlasti u Pragu a ko u Bratislavi odnosi i političara i oba naroda su bolji nego ikad prije ostaje nedoumica da li je odlazak nezavisnim putem predstavljao doprinos ili štetu.
Kao korist „plišani razvod“ u anketi agencije AKO vidi danas 45,8 odsto Slovaka, dok 44,6 smatra da je donio štete.
Problem zajedničke imovine Prag i Bratislava su zahvaljujući izbjegavanju jednostranih poteza riješili relativno glatko, bar u slučaju 95 odsto imovine koju su podijelile specijalne komisije u roku od dvije godine po principu teritorije, kada je imovinu stekla ona država na čijoj teritoriji se ona nalazila, a gdje to nije bilo moguće po proporciji broja stanovnika 2:1 u korist Češke.
Preostalih pet odsto zajedničke imovine Česi i Slovaci uspjeli su da riješe tek 1999. godine, nako odlaska autoritarnog premijera Mečijara sa vlasti.
Obje zemlje ušla su zajedno u Evropsku uniju maja 2004. godine a Slovačka sa nekoliko godina kašnjenja za Češkom i u NATO.