U proteklih 12 mjeseci, SAD, Evropa i druge velike demokratije na međunarodnoj političkoj sceni pretrpjele su veliki broj udaraca, piše BBC.
Nijedan nije bio katastrofalan, za sada.
Ali oni ukazuju na promenu u ravnoteži moći koja se sada udaljava od zapadnjačkih vrijednosti, godinama domininatnih američkim.
Na mnogim frontovima, vjetar duva u pogrešnom smjeru za zapadne interese.
Evo zbog čega je to tako i kakve koristi još uvek mogu da se izvuku iz tekućih promjena.
Ukrajina
Uprkos nekim skorašnjim uspjesima na Crnom moru, rat se ne odvija dobro po Ukrajinu.
To znači da se, posredno, ne odvija dobro po NATO i EU, koji finansiraju ratnu mašineriju Ukrajine i njenu ekonomiju u iznosima od desetina milijardi dolara.
U ovo vrijeme prošle godine, nadanja su bila velika za NATO da, opremljena savremenom vojnom opremom i intenzivnom obukom u zapadnim zemljama, ukrajinska vojska može da iskoristi prednost koju je stekla te jeseni i potisne Ruse sa većina teritorije koje je zauzela.
To se nije desilo.
Problem je bio u tempiranju.
NATO zemljama je trebalo mnogo vremena da se odluče da li smiju da pošalju u Ukrajinu savremene borbene tenkove kao što su britanski Čelendžer 2 i nemački Leopard 2, u slučaju da to isprovocira predsednika Vladimira Putina na neku vrstu brzoplete odmazde.
Na kraju je Zapad isporučio tenkove, a predsjednik Putin ništa nije uradio.
Ali u vrijeme kad su bili spremni da se koriste na bojištu u junu, ruski komandanti su već bili proučili mapu i pravilno zaključili gdje će biti glavni naglasak ukrajinske kontraofanzive.
Ukrajina će, pretpostavili su, željeti da napreduje na jug preko Zaporožja prema Azovskom moru, zabivši klin u ruske linije, razdvojivši ih na dva djela i odsekavši Krim.
Ruska vojska je imala katastrofalan učinak u pokušajima da zauzme Kijev 2022. godine, ali zato blista u odbrani.
Sve to vrijeme, tokom prve polovine 2023. godine, ukrajinske brigade bile su obučavane u Velikoj Britaniji i drugim zemljama i, dok su tenkovi slati istočno na front, Rusija je gradila najveće, najsveobuhvatnije utvrđene linije odbrane u savremenoj istoriji.
Protivtenkovske mine, pješadijske mine, bunkeri, rovovi, zamke za tenkove, dronovi i artiljerija bili su udruženi u osujećivanju ukrajinskih planova.
Njena naširoko hvaljena kontraofanziva je propala.
Za Ukrajinu i Zapad, skoro sva statistika pokazuje neželjene podatke.
Ukrajini ubrzano ponestaje municije i vojnika.
Kongres koči pokušaje Bijele kuće da se odobri paket vojne pomoći vrijedan 60 milijardi dolara.
Mađarska koči paket pomoći Evropske unije vrijedan 50 milijardi eura.
Jedan ili oba će na kraju možda proći, ali će tada biti kasno.
Ukrajinske snage već moraju da se prebacuju u defanzivu.
U međuvremenu, Moskva je stavila ekonomiju u službu rata, izdvojivši jednu trećinu nacionalnog budžeta za odbranu, dok šalje hiljade ljudi i hiljade artiljerijskih granata na front.
Ova situacija je očigledno duboko razočaravajuća za Ukrajinu, koja se nadala da će do sada već uspjeti da preokrene plimu rata u svoju korist.
Ali zašto je to važno za Zapad?
Važno je zato što predsjednik Putin, koji je lično naredio ovu invaziju prije skoro dvije godine, mora samo da zadrži teritoriju koju je već zauzeo (otprilike 18 odsto Ukrajine) da bi proglasio pobjedu.
NATO je ispraznio oružarnice i posvetio sve sem direktnog ulaska u rat da bi podržao svog saveznika, Ukrajinu.
Što će se sve potencijalno završiti sramnim neuspjehom u pokušajima da se preokrene tok ruske invazije.
Za to vrijeme, baltičke države – Estonija, Letonija i Litvanija, sve članice NATO – ubijeđene su da ako Putin uspe u Ukrajini, doći će i po njih u roku od narednih pet godina.
Vladimir Putin
Ruski predsjednik je čovjek sa potjernice. U teoriji.
U martu 2023. godine, Međunarodni krivični sud u Hagu podigao je optužnicu protiv njega, kao i njegove komesarke za prava djeteta zbog ratnih zločina počinjenih nad ukrajinskom djecom.
Zapad se nadao da će ga to pretvoriti u međunarodnog prognanika i zatočiti ga u njegovoj vlastitoj zemlji, u nemogućnosti da putuje iz straha od hapšenja i deportacije u Hag.
To se nije desilo.
Nakon podizanja te optužnice, predsjednik Putin je bio i Kirgistanu, Kini, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji, svaki put dočekan na crvenom tepihu.
Takođe je učestvovao virtuelno na samitu Briksa u Južnoj Africi.
Runda za rundom sankcija EU trebalo je da obori rusku ekonomiju na koljena, natjeravši Putina da odustane od invazije.
A opet se Rusija pokazala izuzetno otpornom na sve te sankcije, dolazeći do mnogih proizvoda preko drugih zemalja kao što su Kina i Kazahstan.
Istina, Zapad se uglavnom „skinuo” sa ruske nafte i gasa, ali je Moskva našla druge voljne mušterije, mada po sniženoj cijeni.
Činjenica je da iako je Putinova invazija i brutalna okupacija Ukrajine neprihvatljiva zapadnim zemljama, ostatku svijeta uglavnom nije.
Mnoge zemlje to doživljavaju kao evropski problem, od kojih neke za njega okrivljuju NATO, tvrdeći da je on isprovocirao Rusiju proširivši se suviše na istok.
Na očaj Ukrajinaca, ove zemlje djeluju potpuno nesvjesno masovnog mučenja i zlostavljanja koje su počinile ruske okupatorske snage.
Gaza
Zapad, rekli su mi arapski ministri nedavno na samitu u Rijadu, ima dvostruke standarde.
„Vaše vlade su licemeri”, rečeno mi je.
Zašto, pitali su me, očekujete od nas da osudimo Rusiju za ubijanje civila u Ukrajini kad odbijate primirje u Gazi, gde se ubijaju hiljade civila?
Rat Izraela i Hamasa očigledno je bio katastrofalan za sve stanovnike Gaze i Izraelce pogođene ubilačkim upadom Hamasa u južni Izrael 7. oktobra.
Bio je loš i za Zapad.
Odvratio je pažnju od Natovog saveznika Ukrajine, dok se ona ove zime muči da odbije ruske prodore.
Odvratio je američku municiju od Kijeva u korist Izraela.
Ali najviše od svega, u očima mnogih muslimana i drugih širom svijeta, učinio je da SAD i Velika Britanija izgledaju kao saučesnici u razaranju Gaze dok štite Izrael u UN-u.
Rusija, čije su vazduhoplovne snage zasule tepih-bombardovanjem grad Alepo u Siriji, doživjela je da se njen položaj popravi na Bliskom istoku posle 7. oktobra.
Rat se već raširio do južnog Crvenog mora, gde Huti koji uživaju podršku Irana šalju eksplozivne dronove i projektile na brodove, podižući cijenu robe dok su najveće svjetske kompanije za brodski prevoz prisiljene da putuju obilaznim putem oko južnog kraja Afrike.
Iran
Iran je pod sumnjom da u tajnosti gradi nuklearno oružje, što on negira.
A opet, uprkos naporima Zapada, daleko je od toga da je izolovan, proširivši vojne pipke na Irak, Siriju, Liban, Jemen i Gazu preko posredničkih paravojnih snaga koje finansira, obučava i naoružava.
Ove godine je sklopio do sada najtešnji savez sa Moskvom, koju opskrbljuje naizgled beskrajnim zalihama Šahed dronova lansiranih na ukrajinske gradove.
Proglašen neprijateljskom prijetnjom u nekoliko zapadnih zemalja, Iran je imao koristi od rata u Gazi postavivši se ne Bliskom istoku kao zaštitnik palestinske borbe.
Afrički Sahel
Jedna po jedna, zemlje oblasti Sahel u Zapadnoj Africi podlegle su vojnim pučevima koji su se završili protjerivanjem evropskih snaga dovedenih radi borbe protiv cihadističkih pobuna u regionu.
Bivše francuske kolonije Mali, Burkina Faso i Centralna Afrička Republika već su se bile okrenule protiv Evropljana kad je u julu još jedan državni udar doveo do svrgavanja pro-zapadnjačkog predsjednika u Nigeru.
Posljednji francuski vojnici sada su napustili zemlju, mada je 600 američkih vojnika još uvijek tamo u dvije baze.
Francuske i međunarodne snage zamijenili su ruski plaćenici iz grupe Vagner, koji su uspjeli da zadrže unosne poslovne sporazume uprkos misterioznoj smrti vođe Jevgenija Prigožina u avionskoj nesreći u avgustu.
Za to vrijeme, Južna Afrika, nekada doživljavana kao saveznik Zapada, održala je zajedničke pomorske vežbe sa ruskim i kineskim ratnim brodovima.
Sjeverna Koreja
Demokratska Narodna Republika Koreja trebalo bi da se nalazi pod strogim međunarodnim sankcijama zbog zabranjenog nuklearnog oružja i programa balističkih projektila.
A opet je ove godine uspostavila tijesne veze sa Rusijom, kad je njen lider Kim Džong Un posetio rusku svemirsku stanicu, nakon čega je Sjeverna Koreja poslala milion artiljerijskih granata ruskim snagama koje se bore u Ukrajini.
Sjeverna Koreja je testirala nekoliko interkontinentalnih balističkih projektila, za koje se sada vjeruje da mogu da stignu do većine djelova kontinentalnih SAD.
Kina
Do izvjesne mjere, 2023. godine došlo je do popuštanja napetosti između Pekinga i Vašingtona, posle uglavnom uspješnog samita između predsjednika Bajdena i Si Đinpinga u San Francisku.
Ali Kina nije pokazala znake da popušta u želji da proglasi veći deo Južnog Kineskog Mora svojim, izdavši novu „standardnu” mapu koja proširuje njenu teritoriju maltene do obala nekoliko azijsko-pacifičkih zemalja.
Niti je odustala od težnji ka Tajvanu, koji se zarekla da će „povratiti”, i silom ako treba.
Razlozi za optimizam?
Uz ovako sumorne izgleda za Zapad, možda je teško vidjeti tračke nade.
Ali što se tiče pozitivnih strana za Zapad, savez NATO je ponovo otkrio odbrambenu namjenu, pokrenut ruskom invazijom na Ukrajinu.
Zapadnjačko jedinstvo iskazano do sada iznenadilo je mnoge, mada su u ovom trenutku počele da se pojavljuju neke pukotine.
Ali na Bliskom istoku se nalazi najveći potencijal za poboljšanje.
To je delom tako zbog jezivih razmera događaja koji su se odigrali sa obje strane granice između Gaze i Izraela.
Prije 7. oktobra, potraga za rješenjem po pitanju buduće palestinske države uglavnom je bila napuštena.
Izvjesno samozadovoljstvo uvuklo se u ophođenje Izraela prema Palestincima, u vjeri da je to problem sa kojim može nekako da se izađe na kraj preko bezbjednosnih mjera, bez bilo kakvih ozbiljnih napora ka nuđenju njihove vlastite države.
Ta formula se sada pokazala fatalno pogrešnom.
Jedan svjetski lider za drugim saopštio je da Izrael neće moći da živi u miru i sigurnosti koje zaslužuje ukoliko i Palestinci ne budu mogli to isto.
Pronalaženje pravednog i trajnog rešenja za problem koji seže daleko u prošlost biće nevjerovatno teško i na kraju će zahtjevati bolne kompromise i žrtve sa obje strane ako žele da ono uspije.
Ali sada makar konačno ima nepodjeljenu pažnju svijeta.