Piše: Kent Harrington – Project Syndicate (Al Jazeera Balkans)
Vođa grupe Wagner Jevgenij Prigožin možda je odigrao dodijeljenu mu ulogu tako što se navodno sastao s ruskim predskednikom Vladimirom Putinom u Kremlju 29. juna. Ali, bez obzira na ovu neprirodnu demonstraciju jedinstva, kineski predsjednik Xi Jinping svjestan je da je Prigožinova izuzetno javna pobuna prošli mjesec znatno oslabila rusko vodstvo. S Ukrajinom u kontraofanzivi i rastućim gubicima na bojnom polju Rusije, Xijevo partnerstvo „bez ograničenja“ s Putinom brzo se pretvara u vojni izdatak za Kinu.
Naravno, Kina insistira na tome da neuspjeli puč grupe Wagner nije ugrozio njenu saradnju s Kremljom. Samo nekoliko sati nakon što je Prigožin zaustavio marš na Moskvu, Komunistička partija Kine izdala je saopštenje u kojem odbacuje pobunu kao internu stvar. Unutar Kine, vijesti o Prigožinovoj pobuni bile su rijetke, jer su cenzori prečistili kineske društvene mreže od bilo kakvog nagoveštaja da je Putin možda srušen. Državni mediji su propisno ponovili podršku režima Rusiji, prikazali zapadnu reakciju kao prenapuhanu i proglasili Putinovu poziciju sigurnom.
Razumljivo je da bi Xi održavao ovu fasadu, s obzirom na to koliko je često oduševljeno govorio o kineskim vezama s Rusijom i njegovom ličnom odnosu s Putinom. Njih dvojica su se sreli blizu 40 puta tokom protekle decenije, u više navrata iskazujući zajednički pogled na svijet. Putin je započeo invaziju na Ukrajinu nedugo nakon što je Xi najavio njihovo partnerstvo „bez ograničenja“, a fotografije rukovanja tokom Xijeve posjete Moskvi u martu, tri dana nakon što je Međunarodni krivični sud optužio Putina za ratne zločine i izdao nalog za njegovo hapšenje, prenijele su da je njihova veza ostala jaka.
Multipolarni svijet
U multipolarnom svijetu koji Kina hvali, Rusija ostaje ključna za ograničavanje Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika. „Sveobuhvatno strateško partnerstvo“ koje su Xi i Putin najavili u martu obuhvata sve, od saradnje na „dedolarizaciji“ do vođenja paralelnih politika u Iranu, Siriji i Africi – gdje kineska ulaganja i sve istaknutija uloga dopunjavaju rastuće vojno i političko prisustvo Rusije. Bez obzira na posljedice ruske agresije u Ukrajini, Xi je naglasio da kineska strategija u odnosu na Rusiju „neće biti promijenjena nikakvim razvojem događaja… bez obzira na promjene do kojih može doći u međunarodnom pejzažu“.
Osim tog, Xi uvijek vodi računa o održavanju stabilnosti u domovini. Posljednje što je kineskoj privredi, koja se već suočava sa sve jačim smetnjama, potrebno jesu loši odnosi s Rusijom. Slaba industrijska proizvodnja, slaba potražnja potrošača i smanjeni izvoz ometaju oporavak Kine nakon COVID-a. Iako Rusija čini samo 3 posto ukupne kineske trgovine, bilateralna trgovina je porasla za 30 posto u 2022, a već je porasla za još 41 posto u maju. Kina kupuje rusku naftu i plin uz veliki popust, a njen izvoz pomaže Rusiji da održi rat i održi svoju ekonomiju ‘na površini’.
Štaviše, Xi je duboko posvećen kinesko-ruskoj vojnoj saradnji. Pod njegovim nadzorom, odnosi su se ubrzali nakon što je Rusija 2014. pripojila Krim i upala u istočnu Ukrajinu uprkos sankcijama koje su uslijedile. Iako je bilateralna odbrambena saradnja možda zastala od 2020. godine, Kina još ima koristi od pristupa ruskom naprednom oružju, vojne razmjene, zajedničkih vježbi i visokotehnoloških zračnih, pomorskih i sistema ranog upozoravanja.
Ali koliko god takvi opipljivi prinosi bili važni, Kina ne može zanemariti rastuće nematerijalne obaveze povezane s njenim vezama s Rusijom. Nakon 16 mjeseci neuspjeha na bojnom polju, ruske oružane snage su izgubile 50 posto svoje borbene efikasnosti, procjenjuje britanski vojni komandant, a SAD procjenjuje broj ruskih žrtava na više od 100 000 samo od decembra.
Posljednji kineski rat
Sa sigurnošću se može pretpostaviti da su kineski generali i zapanjeni i razočarani ovim rezultatima. Posljednji rat koji je Kina vodila bio je prije skoro pola stoljeća, protiv Vijetnama. Svaka nada koju je imala da će izvući svježe uvide iz pobjedničkog ruskog priručnika u Ukrajini sada je propala.
Faktori koji stoje iza Putinovih neuspjeha trebali bi uznemiriti Xija lično. Uzmite u obzir konkurentske ruske komandne lance i stalne promjene generala u Ukrajini. Kineski vojni čelnici će se pitati šta da očekuju u bilo kakvom istočnoazijskom sukobu koji zahtijeva zajedničke operacije s Rusijom.
Čak i bez nesposobnosti i konfuzije Kremlja, Centar za pomorske analize, koji finansira američka vlada, zaključuje da Rusija i Kina moraju preći dug put u stvaranju efikasnog vojnog partnerstva. Kako stvari stoje, „epizodno uspostavljanje zajedničkih operativnih centara i povremeno korištenje međusobnih vojnih objekata ostaju jedini slučajevi napredne vojne saradnje“.
Što je još važnije za Xija, rusko zbrkano donošenje odluka nije ograničeno na bojno polje. Kao što sugeriše Mihail Komin iz Fondacije Carnegie, mlak odgovor vojske na Prigožinov puč postavlja osnovna pitanja o njenjoj lojalnosti. Xi je već upoznat sa ovim problemom. Kao dio svoje opsežne antikorupcijske kampanje 2010-ih, nadgledao je vrlo javno objavljenu čistku kineske vojske kako bi se iskorijenili konkurenti i kritičari. Zapitate se šta mu je prolazilo kroz glavu dok je grupa Wagner marširala na Moskvu, a ruske oružane snage nisu učinile ništa.
Kina nesumnjivo ima svoje gledište o Prigožinu i konkretnim ruskim vojnim vođama koje je on pokušao osporiti, naime o ministru odbrane Sergeju Šojguu i načelniku Generalštaba Valeriju Gerasimovu. Ali ovo su samo neki od mnogih igrača u opakoj borbi Kremlja za poziciju i privilegije.
Među ostalima su Šojguovi i Gerasimovljevi prethodnici, Anatolij Serdjukov i Nikolaj Makarov. Prije deset godina, podsjeća Komin, oni su vodili reformski program za obnovu vojske, otpuštajući na kraju blizu 80 posto pukovnika ruske vojske i 70 posto njenih majora. To čišćenje kuće otvorilo je vrata novim službenicima koji ne duguju ništa današnjim čelnicima.
Ovi igrači su stacionirani u jedanaest ruskih vremenskih zona i uzduž i poprijeko njenog komandnog lanca, a gdje na kraju leži njihova lojalnost može se samo nagađati.
Isto tako, ostaje da se vidi da li će upitni integritet ruskog komandnog lanca iz temelja promijeniti Xijev strateški proračun ili globalne planove. Činjenica da su ruske sigurnosne službe navodno pritvorile najmanje 13 visokih vojnih oficira i suspendovale ili otpustile 15 drugih nakon Prigožinove pobune može samo zabrinjavati Peking. Za sada se, međutim, čini da Xi ne može bez Putina, iako oslabljenog i poniženog.