Vojna parada i priča o Kini između Pekinga i Hongkonga

Obilježavanje 70. godišnjice osnivanja Narodne Republike Kine najvažniji je događaj u Kini ove godine, te je u pripremi za demonstraciju moći i snage vlada preduzela niz koraka pooštravajući sigurnosne mjere, ukazuje Rojters.

Na vojnoj paradi pažljivo odabrani

Vrhunac proslave 1. oktobra biće vojna parada kroz centar Pekinga, gdje će vojska pokazati novu opremu za koju se očekuje da uključuje interkontinentalnu balističku raketu “Dongfeng-41”, koja bi mogla nositi nekoliko nuklearnih bojevih glava i stići do Sjedinjenih Država u roku od 30 minuta, supersonične dronove, borbene avione i tenkove.

Na proslavu Kina nije pozvala strane lidere, ali će joj prisustvovati strani ambasadori sa sjedištem u Pekingu. Običnim građanima neće biti dozvoljeno da prisustvuju, a Peking će biti zatvoren. Oni koji će priredbu posmatrati s trga, vlasti su nakon procjene “vjernosti i pouzdanosti” lično odabrali.

Ovogodišnji nacionalni dan je izuzetno osjetljiv, jer je 1. oktobar praznik i na kineskoj teritoriji Hong Konga, koji je u protekla tri mjeseca bio preplavljen masovnim prodemokratskim demonstracijama.

Nejasno je šta će se tog dana dogoditi u Hong Kongu, ukazuje Rojters, ali u Komunističkoj partiji se, ipak, nadaju da će svijet vidjeti slike urednih vojnih jedinica i rasplesane civile u Pekingu, a ne ogromne proteste na tom ostrvu.

Nema izazova za Si Đinpinga

Većina stručnjaka slaže se da, uprkos teškoj godini za predsjenika Si Đinpinga, nema ozbiljnih izazova.

Nakon osnivanja Narodne Republike Kine 1. oktobra 1949, Mao Cetung je provodio godine reformi, kolektivizujući poljoprivredne površine i brzo preuređujući društvene i ekonomske strukture, podsjeća AFP, ističući kako je tokom Maove višedecenijske politike i vladavine, ubijeno ili prognano više miliona ljudi. Nakon njegove smrti 1976, Deng Sijaoping započinje razdoblje otvaranja i ekonomske reforme, ali stranka je zadržala svoje autoritarne metode, šaljući vojnike i tenkove da uguše studentske demonstracije na Trgu Tijenanmen 1989. godine.

Si Điping je ugasio svaku nadu u političke reforme nakon što je preuzeo funkciju 2012. godine, pooštrivši svoju vlast, ukidajući civilno društvo i uklonivši ograničenja predsjedničkog mandata kako bi postao najmoćniji vođa zemlje od Maoa.

Priče o mrtvim, zatvorenim i marginalizovanim

Vanredni uspon Kine bio je najvažnija priča 20. vijeka, ali BBC podsjeća na priče o mrtvima, zatvorenima i marginalizovanima.

Posljednjih godina, piše BBC, u kineskom zapadnom regionu Sinđang procijenjeno je da ima milion i po muslimana, većinom Ujgura, koji su smješteni u masovne logore zbog njihove vjere i etničke pripadnosti. Kina i dalje insistira da su to škole za stručno usavršavanje, te da se tako potiče novi način sprječavanja domaćeg terorizma.

S druge strane, mnogi Kinezi koji su imali koristi od ekspanzije materijalnog bogatstva i prilika, u zamjenu za stabilnost i rast možda će prihvatiti – ili barem tolerisati – nedostatak političke slobode i cenzure.

Bilježeći i proučavajući neke od ogromnih promjena koje su uticale na kinesko društvo u posljednjih sedam decenija, profesorica sociologije sa Univerziteta u Pekingu Guo Juhua, smatra da parada, koja Komunističku partiju stavlja na čelo i središte priče, propušta stvarnu pouku – da je napredak Kine počeo tek nakon Maoa, kada je partija malo popuštala. Prema njenim riječima, već “nekoliko generacija ljudi su prihvatili istoriju koja je lažirana, lažna, glorificirana i isprana”.

Proslava u sjenci krize u Hong Kongu

Osim komercijalnih i finansijskih sukoba sa SAD-om, protestni pokret u Hong Kongu, koji je sada već u četvrtom mjesecu, predstavlja značajnu krizu za Komunističku partiju Kine i najvažniji je udarac koji je doživio predsjednik Si. Nema sumnje da bi bilo sramota za Peking ako stanovnici Hong Konga budu protestvovali dok Kina slavi.

Hong Kong je i dalje važan kopnu kao vodeći grad i finansijsko središte Azije. Domaćin je više od 60 konzulata i više od 8.500 multinacionalnih korporativnih regionalnih sjedišta ili ureda, pravni subjekt u kojem lokalne i globalne kompanije upravljaju kineskim oružjem – djeluje kao kineski portal globalnim finansijskim uslugama i obrnuto.

Ipak, nedavno postavljanje kineskih trupa u Šenzenu, preko granice s Hong Kongom, sugeriše da postoji mogućnost kineske direktne intervencije ako partija osjeti da je kineski suverenitet u opasnosti. Bez obzira dogodi li se to ili ne, događaji u Hong Kongu su možda već prešli kritičnu tačku i kineska institucionalna kontrola će se više ili manje tamo naglo povećati, umanjiti status Hong Konga i oduzeti značajnu ekonomsku ulogu.

Autor knjiga o Kini Džordž Magnus, kaže za Fajnenšl tajms, da hongkonški protesti već oblikuju događaje u Tajvanu, gdje će biti održani predsjednički izbori u januaru 2020.

Socijalizam s kineskim karakteristikama

Iako se vladavina komunizma srušila gotovo svugdje u svijetu, Komunistička partija Kine je, kako bi sačuvala red i primorala na poslušnost, oživjela drevnu filozofiju – konfučijonizam, piše u komentaru Njujork tajmsa Ian Buruma, pisac i profesor na Bard koledžu.

Kad je Mao Cetung 1. oktobra 1949. godine istupio na Trg Tijenanmen i proglasio osnivanje NR Kine, mnoge patriote su se radovale. Iako su mnogi poslije zažalili zbog Maovog nasilja nad kineskim narodom, njegov podvig ujedinjavanja zemlje i vraćanja nacionalnog ponosa i dalje je razlog za mnoge ljude u Kini da poštuju njegovu zaostavštinu.

Partijski propagandisti insistiraju na tome da bi Kina bez komunističke vladavine još jednom zapala u haos i postala plijen neprijateljskih stranih sila.

“Postoje, međutim, i drugi razlozi zbog kojih je Komunistička partija još uvijek na vlasti u Kini – carsku moć u Kini uvijek je podržavala kvazireligijska dogma. Konfučijonizam, prvobitno moralna, kao i politička filozofija, postao je ideologija nametnuta da se podstiče poslušnost autoritetima – od očeva u porodicama do poglavara klana sve do cara. Vladari su koristili konfučijonizam, ako bi podržali društvenu hijerarhiju i autokratsku vladavinu. Službeni promotori vjerovanja stavili su autoritarni spin na ono što je počelo kao humanistička filozofija” napisao je Buruman.

Predsjednik Si nastoji oživjeti maoističku misao, razbijajući disidentsko razmišljanje na univerzitetima, masovnim medijima i na internetu. Njegov kult ličnosti naširoko se doživljava kao način za obnavljanje komunističke raznolikosti imperijalne vladavine nakon godina vladanja niza šturih tehnokrata.

Komunistička partija Kine nastaviće opravdavati svoju vladavinu zalaganjem za red, nacionalnu veličinu i nešto što se naziva “socijalizam s kineskim karakteristikama”, dok će se (neki) ljudi i dalje bogatiti.