Veći dio ovog vijeka Njemačka je iz godine u godinu bilježila ekonomske uspjehe dominirajući svjetskim tržištima u kategorijama vrhunskih proizvoda kao što su luksuzni automobili i industrijske mašine, toliko da se čak polovina privrede zasnivala na izvozu.
Poslova je bilo u izobilju, a državna finansijska kasa se punila dok su se druge evropske zemlje davile u dugovima. Pisane su i knjige o tome šta sve druge zemlje mogu da nauče od Njemačke. Međutim, to više nije slučaj.
Sada najrazvijenija ekonomija svijeta bilježi najlošije rezultate, a prema očekivanjima Evropske unije i MMF-a, i ove godine će biti u padu.
Ruska invazija na Ukrajinu ostavila je Njemačku bez jeftinog ruskog gasa i to je bio šok od kojeg se energetski intenzivna, ali zavisna njemačka privreda teško oporavlja.
Iznenađujuće loši rezultati najveće evropske privrede pokrenuli su talas kritika, hvatanja za glavu i mnoštvo debata kako krenuti naprijed. Njemačka rizikuje “deindustrijalizaciju” jer visoki troškovi energenata i inertnost vlade kada su u pitanju “šok terapije”, prijete da pošalju razvijene fabrike i visoko plaćena radna mjesta u neke druge zemlje, rekao je Kristijan Kulman, izvršni direktor velike njemačke hemijske kompanije Evonik Industries AG, prenosi Euronews.
Iz svoje kancelarije na 21. spratu u gradu Esenu na zapadu Njemačke, Kulman pokazuje na simbole ranijeg uspjeha širom istorijskog industrijskog regiona doline Rur: dimnjake iz metalnih postrojenja, ogromne gomile otpada iz sada zatvorenih rudnika uglja, masivnu BP rafineriju nafte i Evonikovo ogromno postrojenje za proizvodnju hemikalija.
Ovih dana, nekadašnji rudarski region je simbol energetske tranzicije, prošaran vjetroturbinama i zelenim površinama. Gubitak jeftinog ruskog prirodnog gasa potrebnog za napajanje fabrika “bolno je oštetio poslovni model njemačke privrede“, rekao je Kulman.
Nakon što je Rusija prekinula isporuku većine svog gasa za Evropsku uniju, njemačka vlada je zatražila od Evonika da termoelektrana na ugalj iz šezdesetih godina prošlog vijeka nastavi da radi nekoliko mjeseci duže. Kompanija se prebacuje sa elektrane na dva generatora na gas koji kasnije mogu da rade na vodonik, usljed planova da postanu ugljenično neutralni do 2030.
Predlog vicekancelara Roberta Habeka iz Zelenih naišao je na otpor kancelara socijaldemokrate Olafa Šolca, koalicionog partnera Slobodnih demokrata. Ekolozi kažu da bi to produžilo oslanjanje na fosilna goriva.
Kulman kaže da su pogrešne političke odluke prvenstveno uticale na nove visoke troškove energije. Neće biti, kaže Kulman, da zbog toga ceh moraju platiti industrija i radnici optrećeni visokim računima.
Cijena gasa je otprilike dvostruko veća nego 2021. godine, što nanosi veliku štetu kompanijama kojima je on neophodan da bi staklo ili metal održavali usijanim i rastopljenim 24 sata dnevno za pravljenje staklenih, papirnih i metalnih premaza koji se koriste u zgradama i automobilima.
Drugi udarac je uslijedio nakon što je ključni trgovinski partner Kina doživjela usporavanje poslije nekoliko decenija snažnog ekonomskog rasta. Ovi spoljni šokovi su otkrili pukotine u njemačkim fondacijama koje su ignorisane tokom godina uspjeha, uključujući zaostajanje u upotrebi digitalne tehnologije u biznisu i dugotrajan proces za izdavanje dozvola za prijekopotrebne projekte za nove izvore obnovljive energije.
Novac koji je vlada imala na raspolaganju postao je nedovoljan zbog kašnjenja u ulaganje u puteve, željezničku mrežu i ruralni brzi internet. Odluka iz 2011. da se zatvore preostale nuklearne elektrane u Njemačkoj dovedena je u pitanje zbog bojazni oko cijene i nestašice struje. Kompanije se takođe suočavaju sa velikim nedostatkom kvalifikovane radne snage, a broj radnih mjesta dostigao je rekord od nešto manje od dva miliona.
A oslanjanje na Rusiju da će Njemačku pouzdano snabdijevati gasom preko gasovoda Sjeverni tok ispod Baltičkog mora, vidjelo se kao velika strateška greška poslije uništavanja gasovoda što je i vlada naposlijetku priznala kao grešku.
Sada su i projekti čiste energije usporeni zbog opsežne birokratije i otpora koji nije lako rješiv problem. Ograničenja razmaka između kuća drže godišnju izgradnju vetroturbina na jednocifrenom broju u južnom bavarskom regionu. Električni prenos vrijedan 10 milijardi eura, koji dovodi energiju vjetra sa severa u industriju na jugu suočio se sa kašnjenjima zbog političkog otpora prema neuglednim nadzemnim tornjevima. Ako bi cio sistem bio podzeman, to bi značilo kašnjenje od šest godina – umjestio planirane 2022. bio bi završen tek 2028. godine.
U međuvremenu, energetski intenzivne kompanije pokušavaće da se nekako izbore sa šokantnim cijenama.
Drewsen Schpezialpapire, kompanija koja proizvodi papir za pasoše i pečate, kao i papirne cjevčice, kupila je tri vetroturbine u blizini svog mlina u sjevernoj Nemačkoj kako bi pokrila oko četvrtine spoljne potražnje za električnom energijom, istovremeno pokušavajući da se oslobodi zavisnosti od prirodnog gasa.
Specijalizovana staklarska kompanija Scholt AG eksperimentisala je sa vodonikom bez emisije štetnih gasova u fabrici u kojoj proizvodi staklo u rezervoarima na temperaturi do 1.700 stepeni Celzijusa. Uspjelo je, ali samo u malim količinama jer se vodonik isporučuje kamionima. A njima je potrebna ogromna količina vodonika koja bi bila isporučena cjevovodom, što još nije moguće.
Njemačka kao “evropski bolesnik” – muči se, ali ne odustaje od borbe
Šolc je pozvao da se energetska tranzicija hitno preusmjeri na postavljanje četiri plutajuća terminala za prirodni gas narednih mjeseci kako bi se zamijenio izgubljeni ruski gas. Tečni prirodni gas koji na terminale stiže brodovima iz SAD, Katara i drugih mjesta skuplji je od onog iz ruskih gasovoda, ali trud je pokazao šta Njemačka može da uradi.
Međutim, prepirke među koalicionom vladom oko ograničenja cijena energije i zakona o zabrani novih gasnih peći razbijesnele su lidere velikih poslovnih kompanija. Njemačka je postala previše samozadovoljna tokom “zlatne decenije” ekonomskog rasta u periodu 2010-2020, kaže Holger Šmiding, glavni ekonomista Berenberg banke.
Šmiding, koji je jednoj uticajnoj analizi iz 1998. Njemačku nazvao “bolesnikom Evrope“, smatra da bi danas ta etiketa bila pretjerana, s obzirom na nisku nezaposlenost i jake vladine finansije. To daje Njemačkoj prostora da djeluje, ali smanjuje pritisak da se dogode promjene.
Najvažniji trenutni korak, rekao je Šmiding, bio bi okončanje neizvjesnosti oko cijena energije. Koja god politika da se izabere, “bilo bi od velike pomoći kada bi vlada mogla brzo da se dogovori o njima kako bi kompanije znale šta su naumile i mogle da planiraju u skladu sa tim, umjesto da odlažu odluke o investicijama”, rekao je Šmiding.