Nakon prošlonedjeljnih iznenadnih napada i nezapamćenog upada Hamasovih boraca, Izrael je zvanično proglasio ratno stanje i pokrenuo ogromnu mobilizaciju.
Izvori javljaju da je pozvano 360.000 rezervista. Oni će dopuniti aktivne vojne snage od više od 150.000, dajući Izraelu pola miliona muškaraca i žena u uniformama.
O tome koja je svrha prikupljanja tako velike vojske i kako će se ona koristiti piše Al Jazeera.
Tri funkcije, jedna snaga
U većini svjetskih vojski koje koriste rezerviste, trostruko povećanje broja vojnika obično bi trajalo nekoliko mjeseci, a ne sedmica.
Izrael će to postići puno brže, najviše za nekoliko sedmica.
Ključni elementi koji omogućuju tako brzo gomilanje snaga su svijest stanovništva o potrebi aktivnog učestvovanja u odbrani, intenzivna obuka tokom služenja vojnog roka koja traje tri godine za muškarce i dvije za žene, perioda osvježenja znanja u aktivnoj rezervi od nekoliko sedmica svake godine, dobro planiranje, provjereno i dokazano u brojnim prošlim međunarodnim i unutrašnjim sukobima, te relativno mala teritorija sa malim udaljenostima između čak i najudaljenijih tačaka.
Rezervisti se mogu tako brzo javiti u svoje stanice ili kasarne da sistem često namjerno usporava stopu unosa kako bi mogao obraditi sve dolaske.
Uprkos tome, gomilanje će biti brzo i može se pretpostaviti da će do ovog vikenda izraelska vojska imati barem polovinu deklarisanih rezervista na dužnostima na zadatim mjestima.
Hoće li Gazu napasti pola miliona vojnika? Ne, o toj ideji sigurno nije ni razmišljala izraelska vrhovna komanda.
Svaka vojna sila treba određeni manevarski prostor i postavljanje više vojnika nego što je optimalno potrebno na bilo koju teritoriju ne povećava šanse za uspjeh, naprotiv, često može dovesti do haosa na bojnom polju.
Ali ako se neće koristiti za juriš na Gazu, zašto se truditi imati pola miliona naoružanih muškaraca i žena?
Zato što će morati osigurati tri glavne funkcije: ofanzivne snage, odbrambene snage i unutrašnje sigurnosne snage.
Ofanzivne snage biće raspoređene na položajima s kojih mogu napasti Gazu i postići sve vojne ciljeve koje pred njih postavi izraelska komanda.
Veličina te snage odrediće se tačnim zadatkom koji nije poznat, a zasigurno je jedna od najstrože čuvanih izraelskih vojnih tajni.
Ali takođe će biti određen, ili ograničen, veličinom potencijalnog bojnog polja: linija kontakta između Pojasa Gaze i Izraela duga je samo 51 km.
Konvencionalni vojni proračuni pokazuju da će bez obzira na konačni cilj snaga protiv Gaze, njihova brojnost biti ispod 100.000, možda samo polovina tog broja.
Glavna svrha druge strane, odbrambenih snaga, biće da djeluju kao sredstvo odvraćanja od mogućih napada preko njene četiri međunarodne granice.
Izrael najmanje brine granica s Jordanom, s kojim ima stabilne i gotovo prijateljske odnose.
Linija koja označava južnu pustinjsku granicu s Egiptom malo je rizičnija zbog mogućnosti upada vojnih grupa sa Sinaja u pustinju Naqab (Negev).
Ali obje zemlje generalno žele da poštuju sporazume potpisane s Izraelom i gotovo je sigurno da njihovi čelnici ne razmišljaju o pokretanju svoje vojske na Izrael.
Sljedeća u nizu briga je kopnena granica sa Sirijom preko demilitarizovane zone na Golanskoj visoravni.
Predsjednik Sirije Bašar al-Asad ima dovoljno bezbjednosnih briga u svojoj problematičnoj i razorenoj zemlji bez upuštanja u bilo kakvu avanturu protiv Izraela, ali bilo koja od desetina naoružanih frakcija u Siriji možda želi doprinijeti onome što oni vide kao palestinsku stvar.
Lako naoružane i slabo raspoređene trupe Ujedinjenih nacija koje drže demilitarizovanu zonu (DMZ) ne bi mogle odgovarati namjenskim snagama, tako da Izrael mora pokriti i tu mogućnost.
Hezbolah najveća briga
Daleko najveća briga za izraelsko vodstvo su borci Hezbolaha s druge strane 120 km duge granice s Libanom.
Šiitska milicija je borbama dokazana, čvrsta, vojno kompetentna, dobro opremljena i disciplinovana organizacija.
To je takođe jedina arapska borbena snaga, iako nije nacionalna vojska, koja je pobijedila Izrael na bojnom polju, prisilivši ga na povlačenje iz južnog Libana 2000. godine.
Hezbolah ima procijenjeni arsenal od više od 40.000 raketa koje mogu pogoditi mete duboko u Izraelu, desetine hiljada visoko motivisanih boraca i opremu koja može zadati snažan udarac.
S obzirom na to, Izrael će vjerovatno morati rasporediti značajne rezerve da se suoči s njim, rasporedivši ih u nekoliko slojeva kako bi spriječio bilo kakvo gadno iznenađenje na sjeveru.