Piše: BOŽIDAR PROROČIĆ, književnik i publicista
Politička i vojna kampanja Vladimira Putina, sada najmračnijeg diktatora koji korača Kremljom i Moskvom sa imeprijalističkim i šovinističkim težnjama u aktuelnom ratu u Ukrajini, pokazuje svima apsolutnu pogubnost politike ovog diktatora. Od očekivanja da će se rat završiti za par nedelja ili mjeseci njegovi utopističko-imperijalistički snovi su to samo i ostali. Politička i vojna propaganda doživjela je svoj krah i sunovrat. Za Vladimira Putina ne postoji Rusija za njega postoji ,,ruski svijet, imperijalna Rusija, Moskovsko carstvo i slični termini.” Opravdanja za ovakav krvavi rat nema niti će ga ikada i biti. I dok se u Ukrajini proliva krv njenih (ukrajinskih) patriota plaća se najskuplja cijena slobode u savremenom svijetu. Putin, dugogodišnji obavještajni oficir KGB je često tokom svojih intervjua ali i čak sopstvenih autorskih tekstova izražavao svoje razočarenje raspadom SSSR-a, često navodeći da su to bili neki od najtežih momenata Rusije. On žali za svim državama Evrope koje su u bliskom okruženju Rusije koje su nekada pod čvrstom pesnicom gvozdenog komunizma držali pod svojom ,,tihom dikaturom i vojnom doktrinom. ” Razlog je jednostavan na tim prostorima Rusi su imali jak zvanični uticaj i svoje sopstvene baze i agenture odakle su djelovali širom Evrope. Kako piše Alexander Etkind u svojoj kolumni za Peščanik: ,,Rat u Ukrajini – dobre i loše istorijske analogije između ostaloga kaže: ,,Kolaps Sovjetskog saveza je doveo do oslobođenja 15 zemalja, uključujući Ukrajinu i Rusiju. Bio je to sjajan primjer mirne transformacije jedne imperije i dio uspješne priče globalne dekolonizacije. (Ruski gubitak teritorija bio je manji od onog koji je doživjela britanska imperija kada je izgubila svoje kolonije.) Ali nasilje koje obično prati kraj imperija bilo je samo odloženo. Ruska Federacija je zadržala zapadni Sibir sa ogromnim poljima nafte i gasa. Ova unutrašnja kolonija i njena riznica spasile su i Sovjetski Savez ili bar odložile njegov raspad za nekoliko decenija. U novom vijeku spasavaju Rusku Federaciju ili odlažu njen raspad. ”
ISTORIJSKI POGLEDI NA VELIKORUSKU PROPAGANDU
Istoričari u Rusiji poput onih u Srbiji se okreću prošlosti, mitomaniji, crkvenoj propagansi (RPC-SPC) slavljenu velike Rusije poput Srba koji slave Veliku Srbiju. Ovaj fenomen ima duboke korijene u sebi koji su izrasli iz nacional-šovinizma najgoreg oblika. Ruska istoričarka Ekaterina Pravilova, koja je poznata po proučavanju istorije carske Rusije primjećuje da su danas, kao i u XIX vijeku, oni koji imaju blagoslov Putina i RPC (upravo kao što u Srbiji imaju blagoslov Vučića i SPC ) oni ,,elitni istoričari, intelektualci i vojno-politički demagozi” drugim riječima inspiratori rata, odrasli na diktatorsko-crkveno-istorijskoj (lažnoj) propagandi koja veliča ruski i (srpski svijet) sa istim ciljem. Mnogi od njih žive u moralnoj i intelektualnoj bijedi tražeći alibi i opravdanje u brojnim dogmatskim lažima na kojima žele izgraditi veliki dio svog identiteta. Što je još gore i opasnije oni žele mlade da zatruju da nastave na istom dogmatsko-propagandističko-mitomanskim uvjerenjima o ,,posebnim narodima i nacijama. ” No prinicipi i ideološko-politički mehanizmi koji se kriju iza velikoruskih osvajanja nekad i velikoruskih osvajanja danas, su isti i nastali su po istoj krvavoj matrici ,,krvi i tla ” kao i kod slovenskog ,,srpskog brata. ” A nas na prostorima Zapadnog Balkana podsjećaju neka slična bolna iskustva kao kod rata u Bosni, i Kosovu. Ako se Putinov pohod razumije kao konstantno osvajanje jedne teritorije onda nesumljivo je sljedeći potez je i deukrajinizacija teritorija i rusifikacija istih. Mnogo slično sa srpskom progandističkim ratovima iz devedesetih Ono što bi bila sljedeća stepenica ka cilju jeste civilna ili vojnoadministrativna faza deukrajinizacije, pri čemu mislim na asimilaciju, odnosno rusifikaciju osvojenog prostora, administracije, ekonomije, kulturnih obilježja, kulturne memorije, narativa i na kraju ljudi. Današnja nesumljivo snažna podrška država zapada i SAD-a u Ukrajini vidljiva je ne samo u pogledu političke već i vojne pomoći koja im omogućuju da brani svoje vjekovne teritorije ne samo
od okupacije već i od deukranizacije na svim područjima. Slavni narod Ukrajine nastaviće ovu borbu do konačnog oslobođenja uz podršku svih onih koji žele da se strahote koje nosi jedan rat jednom zauvijek završe. A u ovom ratu pobjednik može biti samo jedan.