Evropljani će za dvije sedmice glasati na izborima za Evropski parlament, ali stvarna borba za blok će početi nakon što se prebroje glasovi.
Više od 400 miliona ljudi u 28 zemalja članica Evropske unije ima pravo glasa na izborima koji će biti održani od 23. do 26. maja, uključujući 50 miliona Britanaca.
Planirani izlazak Velike Britanije iz Unije je bio zakazan za 29. mart, no obzirom da dogovor nije postignut, Evropska unija je izlazak pomjerila do 31. oktobra.
Njihovo glasanje za 73 zastupnika koji će možda morati dati ostavku ukoliko dođe do izlaska Britanije, poremetilo je kalkulacije oko toga kakav će biti ishod ovih izbora.
Proporcijalnim predstavljanjem državljani 28 zemalja članica će izabrati 751 člana Parlamenta koji će naizmjenično zasjedati u Briselu i Strazburu.
Od Luksemburga, Malte i Kipra koji imaju šest mjesta u Parlamentu pa do 96 sjedišta koliko ima Njemačka, u narednih pet godina članovi i članice Evropskog parlamenta će donositi zakone koje predlaže Evropska komisija i koje odobravaju vlade država u Savjetu Evropske unije.
Šta je u igri?
Brojni su problemi koji okružuju Uniju, počevši od potrošnje, iako je budžet EU samo jedan odsto od bruto domaćeg proizvoda, pa do klimatskih promjena i radničkih prava. Pojedini koji žele vidjeti razjedinjenu Uniju vide ove probleme kao referendum u stilu Brexita kada je pitanju preživljavanje Unije.
Lideri nekih istočnih zemalja poput Mađarske i Poljske kritikuju Brisel zbog migranata i žalbi da se Budimpešta i Varšava ne pridržavaju demokratskih pravila Unije, a pojedini zapadnjaci pominju ukidanja subvencija u znak odmazde.
Pojedinci izbore iz britanske perspektive posmatraju kao mogući novi referendum o Brexitu koji bi mogao pomoći bloku da povuče ili da ubrza proces, dok u međuvremenu Britanci debatuju kako i da li će napustiti Uniju.
Da li postoje političke stranke u Uniji?
Osam stranačkih grupa sjede u Parlamentu. Stranka desnog centra Evropska narodnjačka partija (EPP) ima 217 mandata i obezbjeđuje većinu time što često sarađuju sa grupom lijevog centra Socijalistima i Demokratama (186) i centrističkom Alijansom liberala i demokrata (ALDE). Dvije desničarske anti EU grupe koje predvodi britanska Stranka za nezavisnost (UKIP) i francuska Nacionalnog okupljanja dijele 78 mjesta u Parlamentu.
Ali sve grupe su neorganizovane i evropske izbore uglavnom osporavaju nacionalne stranke sa problemima koji su bliski glasačima.
Da li je Britanija problem?
Pojedini EU zvaničnici predlažu odlaganje u potvrđivanju ključnih postizbornih imenovanja do izlaska britanskih poslanika, kako bi se izbjegle optužbe da odluke Parlamenta neće biti legitimne.
Britanski glasovi će biti doneseni u korist euroskeptika, Socijalista i Zelenih, ali će naškoditi EPP grupi koja, od kada su vladajući Konzervativci napustili grupu kako bi formirali svoj blok, nema članova u Britaniji.
Učešćem u izborima Britanija je primorala EU da odloži redistribuciju 27 od 73 britanska mjesta drugim zemljama. Francuska će, naprimjer, birati 79 zastupnika, pet više no što ima sada, ali tih pet neće moći zauzeti svoje pozicije sve dok Britanija ne napusti EU i i Parlament ne smanji broj zastupnika za 46, odnosno na ukupno 705 članova.
Da li će pobjednik voditi EU?
Lideri Parlamenta kažu kako su oni srce demokratije. Nacionalni lideri se ismijavaju izlaznosti od 43 odsto tokom zadnjih EU izbora iz 2014. godine. U praksi, države imaju većinu moći i malo šta se dešava što ne odgovara velikim zemljama.
Evropsku komisiju, izvršno tijelo, predvodi Jean-Claude Juncker. Iako je Luksemburg među manjim zemljama EU, Junker je treća osoba iz ove zemlje koja se nalazi na nekoj od izvršnih pozicija EU.
Istorijska borba za moć između Parlamenta i Savjeta dobiće prostor na izborima. Parlament je obećao da će pritisnuti Savjet da nominuje Junkerovog nasljednika iz stranke koja osvoji najviše glasova na izborima. Francuski predsjednik Emanuel Makron kaže da neće biti vezan za tu odluku. Moglo bi se desiti i da Parlament odbaci predlog Savjeta za imenovanje predsjednika Komisije.
Njemačka i Francuska, dvije najveće zemlje Unije, imaju i najviše moći, ali kako pokazuje primjer Luksemburga, čak se i najmanje zemlje nalaze u igri.
Ankete predviđaju da bi desničarske stranke mogle povećati svoj udio, ali vjerovatno ne dovoljno da bi se to pokazalo problematičnim za Uniju.
Ankete takođe predviđaju da mnogo više ljudi planira da glasa u maju no što je to bio slučaj na zadnjim izborima za Parlament.