Nova omikron varijanta izgleda čudno čak i naučnicima koji proučavaju korona virus – stručnjake zabrinjava njegov nemali broj mutacija, koje bi omikron mogle učiniti zaraznijim od delta soja te uzrokovati teže oblike bolesti, a osim toga, tu je i bojazan za vakcine koja bi takođe mogla da bude manje efikasna, piše “Jutarnji list”.
Omikron varijanta prvi put je otkrivena u Bocvani u Africi prije otprilike tri nedjelje i već se proširila u više desetina zemalja u svijetu, ali ipak treba naglasiti da uprkos histeriji koja se širi svijetom, do sada nije potvrđen nijedan jedini smrtni slučaj koji bi se pripisao ovom soju virusa Sars-Cov-2.
Omikron nije nimalo sličan alfa i delta soju, koji su i dalje dominantni u svijetu, a njegove brojne i čudne mutacije nepoznanica su i za naučnike koji procjenjuju kako omikronovi najbliži “preci” datiraju još iz sredine 2020.
– Definitivno se ne radi o “sinu” ili “ćerki” delta varijante. Ovaj soj očito je prisutan već neko vrijeme, ali gdje mu je rezervoar? Da li je ovdje riječ o pojedinačnoj osobi, pojedinačnoj životinji ili populaciji životinja, možda populaciji ljudi koja nije bila pravilno uzorkovana – upitao je Endru Rid koji proučava evoluciju zaraznih bolesti na Univerzitetu Pensilvanija.
Za sada u traženju odgovora na ova pitanja prednjači teorija prema kojoj je omikron nastao u imunokompromitovanom domaćinu, poput osobe s neliječenom infekcijom HIV-a. Upravo su ljudi sa oslabljenim imunološkim sistemom uobičajeni rezervoari za mutacije – njihova tijela često se bore s eliminisanjem virusa, dopuštajući patogenu da se umnožava mjesecima. Po mišljenju Čeriti Din, bivše zvaničnice kalifornijskog odjeljenjaa za javno zdravlje, pomenuta teorija možda bi zapravo mogla da objasni zašto omikron u sebi sadrži “tako suludu kombinaciju mutacija”.
– Veoma je vjerovatno da se već postojeća molekularna evolucija unutar jednoga domaćina jednostavno proširila na populaciju – rekla je ona.
Ali, ima i naučnika koji zasad još ne žele da isključe ideju da se omikron zapravo razvio u životinjskoj vrsti. Jedan od njih je Robert Gari, profesor mikrobiologije i imunologije s Medicinskog fakulteta u američkom Tulaneu, koji ističe kako novi soj u sebi nosi nekoliko ključnih mutacija koje su mogle da doprinesu tome da se koronom zaraze glodari.
– Možda se virus preselio u populaciju divljih životinja, zato ga i nismo vidjeli neko vrijeme, pa se vratio. To nije luda hipoteza, ali zasad nemamo dovoljno dokaza da to potvrdimo – kaže Martin Hiberd, profesor zaraznih bolesti iz Londona.
Omikron ima 50 mutacija, od kojih je više od dvadesetak potpuno novih. Kako bi razvio tolike mutacije virus mora da se mnogo puta replicira a upravo to je znak da je omikron vjerovatno evoluirao u imunokompromitovanom domaćinu.
– Zasad još ne znamo koliko dugo infekcije mogu da traju u pojedinačnim životinjama bilo koje vrste, ali činjenica jeste da imunokompromitovani ljudi mogu da imaju hronične infekcije – izjavio je Rid.
Studija iz 2020. pokazala je da je korona virus kod 45-godišnjeg muškarca s antifosfolipidnim sindromom (imunološkim poremećajem) trajao pet mjeseci. U tom razdoblju razvio je ključne mutacije pronađene u drugim varijantama kao što su delta, alfa i gama. Osim toga, stručnjaci sumnjaju da se upravo alfa soj razvio unutar imunokompromitovane osobe.
Ipak, naučnici ne isključuju ni mogućnost da korona virus teoretski može da hronično zarazi i životinje. Epidemije među bijelim jelenima prošle zime i na farmama kuna u junu 2020. idu u korist toj teoriji, ali Hiberd i neke njegove kolege i dalje su skeptični.
– Ne vidim zašto bi virus lakše prošao kod životinje nego kod čovjeka – smatra Hiberd.
Pomenuta teorija o životinjama možda bi mogla da razjasni zašto su naučnici prvi slučaj omikrona otkrili tek 9. novembra, s obzirom da njegovo porijeklo datira još od prošle godine.
– Da je omikron bio prisutan u životinjama, bilo bi ga posebno teško uočiti. Nadzor ljudi tek je nedavno zaživio, a što se tiče nadzora životinja još smo jako daleko od toga. Nastavak širenja omikron varijante svakako povećava izglede da će se ona na kraju preliti i na životinjske vrste, ako već nije. To znači da imamo jako male šanse da vidimo da li su životinje zaista bile izvorni domaćini ovoga virusa – rekao je Rid.
Hiberd je istovremeno skeptičan prema naučnicima koji uzimaju previše uzoraka za omikron varijantu kod divljih životinja, jer smatra da ljudska interakcija s njima samo povećava izglede za pojavu novih patogena.
– Ne želim da ljudi idu naokolo i ganjaju šišmiše, tako bismo mogli da uzrokujemo više problema tamo gdje zapravo pokušavamo da ih riješimo – rekao je.
Sve u svemu, naučnici možda nikad neće niti saznati pravo porijeklo omikrona.
– Kad bih morao, stavio bih novac na teoriju o imunokompromitovanoj osobi, ali ne puno novca – zaključio je Rid.