Betmen i Džoker, čovjek obučen u kostim lava i kome su glavu i ruke zamijenile motorne testere. Ovo nije karneval ili maskenbal, već čudan predizborni skup argentinskog predsjedničkog kandidata Havijera Mileija.
Za samo nekoliko godina, desničarski populista Milei je od televizijske ličnosti koji je sticao visoke rejtinge svojim ispadima protiv “političke kaste” koju je okrivljavao za višegodišnje ekonomske probleme Argentine postao favorit u trci za predsjednika, piše Euronews.
Ultra liberalni ekonomista je uspio da postigne ono što drugi nisu – da se probije u dominantni prostor između partije “Frente de Todos” i sljedbenika bivšeg predsjednika Maurisija Makrija, koga predstavlja partija “Juntos por el Cambio”.
Čini se da njegova privlačnost leži u njegovoj sposobnosti da kanališe bijes koji Argentinci osjećaju protiv vladajuće klase usred usijane trocifrene inflacije i rastućeg siromaštva.
Međugodišnja inflacija u zemlji iznosi 140 odsto, dok se više od 40 odsto stanovništva bori da “sklopi kraj sa krajem”.
“On govori kao neko sa ulice, kao neko od nas, zato je toliko popularan. Zalažem se za promjenu, ali moraćemo da vidimo šta će biti poslije ovoga, jer će na kraju političari uvijek biti političari, oni vam govore jedno, a onda rade drugo”, kaže Rodrigo Aguera, argentinski konobar koji živi u Barseloni.
Pokrenuo je zatim nešto što je ličilo predsjedničku kandidaturu na dugom štapu, ali je potresao politički establišment Argentine kada je dobio najviše glasova na avgustovskim predizborima u zemlji, nacionalnom takmičenju koje se smatra masovnom anketom o preferencijama birača.
“On je osoba koja ne razumije politički sistem. Ni izborni ni izvršni. Nema iskustva u upravljanju gradom ili opštinom. Kako da očekujemo da on upravlja državom? Okružen je ljudima koje želi da postavi na čelo ministarstava, ljudima koji su usko povezani sa najgorom krizom u Argentini” kaže studentkinja kulturnog menadžmenta Kandela Kantor.
Predviđalo se da će Milei imati prednost za oktobarske izbore, ali je završio na drugom mjestu, sa 30 odsto glasova, skoro sedam poena ispod ministra ekonomije Serhija Mase.
Čini se da istraživač Alan Rios misli da dio stanovništva koji glasa za Mileija “ne vidi sebe odraženom u trenutnom narativu”.
Milei i Masa se suočavaju u drugom krugu ovog vikenda, a predizborne ankete pokazuju izjednačenost sa velikim brojem neodlučnih koji će biti ključni u odlučivanju o trci.
Često nazivan argentinskim Donaldom Trampom, Milei usvaja mješavinu ljubavi prema idealima kapitalizma sa socijalno konzervativnom politikom, uključujući protivljenje abortusu, koji je Argentina legalizovala 2020.
S druge strane, zalaže se za slobodnu prodaju vatrenog oružja i ljudskih organa. “Zašto sve mora da reguliše država? Moja prva svojina je moje tijelo”, kaže on.
Uvođenje američkog dolara i gašenje Centralne banke su dvije od mjera koje obećava uz privatizaciju javnih preduzeća u državnom vlasništvu.
Neki sljedbenici takođe koriste rekvizite da oponašaju motornu testeru koju je Milei često držao na skupovima da bi simbolizovao ono što želi da uradi sa državnom potrošnjom.
Ekonomista i ljubitelj pasa je bio jasan da će biti rezova u glavnim društvenim pitanjima kao što su zdravlje, obrazovanje i društveni razvoj.
Prema riječima nastavnika istorije Luisa Klejzera, “on predstavlja opasnost za demokratske slobode i ljudska prava”.
Još jedna stvar koja je izazvala javnu debatu je potpredsjednička kandidatkinja Viktorija Viljaruel.
Ćerka vojnih oficira, Viljaruel je kritikovana zbog preispitivanja zločina počinjenih tokom vojne diktature koja je vladala Argentinom od 1976. do 1983. godine, uključujući mučenje i nestanak hiljada ljudi od strane snaga bezbjednosti.
“Postoji veliki deo društva, porodice vojnika, ljudi iz vojnih krugova, ljudi koji su više desničari, koji su svi uključeni u politiku u Argentini i koji do sada nisu imali svoje mjesto da se politički predstave. Dakle, Milei, dolaskom ovdje i opravdavanjem svih ovih stvari, takođe otvoreno daje mjesto svim tim ljudima”, objašnjava Rios.
Prema Klejzeru, figura Havijera Mileija “može da kanališe svo nezadovoljstvo koje ovo društvo nosi. Posebno među mladima”, za koje kaže da ekonomska kriza veoma pogađa.
“Oni ne vide budućnost. Zato pokušavaju da se izvuku iz ove situacije preko ekstremne desnice”, rekao je.