Financial Times piše kako se ranije ove godine obilježila 50. godišnjica posjetr Ričarda Niksona, bivšeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Kini. Organizator tog kinesko-američkog sporazuma, koji je označio veliki pomak u Hladnom ratu i odvajanje Kine od Rusije, bio je Henri Kisindžer, bivši američki državni sekretar i savjetnik za nacionalnu bezbjednost. No danas su Rusija i Kina bližim odnosima nego tada. Znači li to novi hladni rat s Kinom?
“U vrijeme kad smo se ‘otvorili’ prema Kini, Rusija je bila glavni neprijatelj, ali naši odnosi s Kinom bili su onoliko loši koliko su mogli biti. Kad imate dva neprijatelja, nije mudro tretirati ih potpuno jednako, takav je bio naš stav oko ‘otvaranja’ prema Kini. A do njega je došlo zbog tenzija koje su se autonomno razvile između Rusije i Kine. Bivši šef Sovjetskog Saveza Leonid Brežnjev nije mogao zamisliti da bi se Kina i Sjedinjene Države mogle udružiti. Ali Mao Cetung je, uprkos svom ideološkom neprijateljstvu, bio spreman da započne razgovore. Kinesko-ruski savez u principu je protiv stečenih interesa, a on je sad uspostavljen. Ali ne izgleda mi kao da je to suštinski trajna veza”, kaže Kisindžer, prenosi Jutarnji.hr.
Globalne promjene
Međutim, je li u geopolitičkom interesu Amerike podsticati veću udaljenost između Rusije i Kine? Bivši američki državni sekretar smatra da će globalna geopolitička situacija doživjeti značajne promjene nakon završetka rata u Ukrajini.
“Nije prirodno da Kina i Rusija baš u svemu imaju identične interese. Nakon rata u Ukrajini, Rusija će morati ponovno preispitati svoj odnos prema Evropi i NATO-u. Mislim da nije mudro zauzeti suparnički stav prema dvije države ‘protivnice’. Ni Rusija ni Kina neće postati intimni prijatelji Zapada, ali kad se pojave konkretna pitanja, moramo ostaviti otvorenu mogućnost za drugačiji pristup tim pitanjima. U razdoblju koje je pred nama, Rusiju i Kinu ne bismo trebali združivati kao sastavni element”, rekao je Kisindžer.
Osvrnuo se i na administraciju Džo Bajdena, koja svoj veliki geopolitički izazov predstavlja kao borbu demokratije protiv autokrarije.
“Moramo biti svjesni razlika u ideologijama i njihovim interpretacijama. S obzirom na evoluciju tehnologije i ogromnu destruktivnost trenutno dostupnog oružja, tuđa neprijateljstva mogla bi nam nametati zahtijevanje za promjenom režima u Rusiji, ali mislim da bismo to trebali izbjegavati, tj. vlastitim stavovima uticati na takve promjene”, izjavio je bivši američki državni sekretar.
Što se tiče nuklearnih prijetnji, Kisindžer kaže kako smo danas suočeni s tehnologijama koje mogu proizvesti nivo nezamislive katastrofe.
“Čudan aspekt trenutne situacije je taj da se oružje umnožava na obje strane i njegova se sofisticiranost svake godine povećava. Ali gotovo da nema rasprave na međunarodnom nivou o tome što bi se dogodilo kad bi se nuklearno oružje doista i upotrijebilo. Moramo shvatiti da sad živimo u potpuno novoj eri. Tehnologija se širi svijetom pa će diplomatija i rat trebati drugačiji sadržaj i to će biti izazov”, izjavio je Kisindžer.
Crvena linija
On se sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom susreo 20 do 25 puta. Ruski predsjednik zaprijetio je kako će odgovoriti nuklearnim oružjem ako osjeti da je njegov režim pod egzistencijalnom prijetnjom. Gdje je Putinova crvena linija u ovoj situaciji?
“Susretao sam se s Putinom kao istraživač međunarodnih odnosa otprilike jednom godišnje u razdoblju od 15 godina i to isključivo zbog akademskih strateških rasprava. Mislio sam da su njegova osnovna uvjerenja neka vrsta mistične vjere u rusku istoriju. Takođe, mislim da se osjeća uvrijeđenim zbog ovog ogromnog jaza koji se otvorio između Rusije i Evrope te istoka. Širenje NATO-a za njega je velika prijetnja. Ali nikad ne bih predvidio napad ovako velikih razmjera i pokušaj preuzimanja druge priznate države”, smatra on.
Mislim, dodao je Kisindžer, da je Putin pogrešno procijenio situaciju s kojom se suočio na međunarodnom planu i očito je pogrešno izračunao sposobnosti Rusije da realizuje tako velik poduhvat.
“Kad dođe vrijeme za nagodbu, svi moraju uzeti u obzir činjenicu da se nećemo vratiti na raniji odnos, već na poziciju koja će za Rusiju biti drugačija, ali ne zato što mi to zahtijevamo, već zato što je sama Rusija proizvela tu poziciju”, kaže Kisindžer za Financial Times.
Za njega je sad najvažnije pitanje koliko će se ova eskalacija i rat u Ukrajini nastaviti i hoće li se proširiti.
“Ne znam je li Putin dostigao granicu svojih sposobnosti. Ako dođe do eskalacije sukoba, hoće li se u tom slučaju koristiti nova kategorija oružja kakvo u 70 godina njegovog postojanja nikad nije korišćeno? Ako se ta granica pređe, to će biti izuzetno značajan događaj. Jer na globalnom nivou ne znamo koje bi bile sljedeće linije podjele. Jedna stvar koju ne bismo trebali učiniti, po mom mišljenju, jeste to jednostavno prihvatiti”, rekao je bivši američki državni sekretar.
Što se tiče Kine i predsjednika Si Đinpinga, Kisindžer smatra da kineski čelnik sad najviše razmišlja o tome kako izbjeći situaciju u kojoj se našao Putin.
“Mislim da mu je prioritet da nema većinu svijeta okrenutu protiv sebe i Kine, bez obzira na krizu koja bi mogla nastati”, zaključio je.