Zemlje EU svake godine bacaju 37 miliona komada “otpadne plastične odjeće” u Keniji, pokazala je nova istraga. Ova odjeća je u većini slučajeva plastični otpad koji pravi sve više đubreta u ovoj afričkoj zemlji. Njemačka je na vrhu liste po količini izvoza ove robe/otpada.
Ovaj modni otpad je previše prljav ili oštećen da bi se mogao ponovo koristiti i stvara ozbiljne zdravstvene i ekološke probleme za ugrožene zajednice u zemlji.
Nizak kvalitet odjeće znači da se odmah baca ili spaljuje da bi se zagrijala voda, kuvala i navodno napajala elektrana.
Istraga Klin ap Kenija (Clean Up Kenya) i Vajldlajt (Wildlight) za Fondaciju za promjene tržišta (CMF) naglašava zavisnost brze mode od jeftinih plastičnih tkanina.
Istražitelji kažu da je izvoz otpadne odjeće u siromašnije zemlje postao „ventil za bjekstvo“ za „sistemsku prekomjernu proizvodnju“ i da bi taj skriveni tok otpada trebalo da bude ilegalan.
Koja se odjeća baca u Keniji?
Klin ap Kenija i istraživačka nevladina organizacija Vajdlajt intervjuisali su ljude i prikupili dokaze na terenu u Keniji kako bi otkrili šta se dešava sa korišćenom odjećom poznatom lokalno kao mitumba.
Otkrili su na nekim mjestima otpadnu odjeću nagomilanu čak do četvorospratnih zgrada i koja se izlila u rijeke.
„Razotkrili smo ružnu istinu – da je trgovina korišćenom odjećom iz Evrope, u velikoj mjeri i sve većoj mjeri, trgovina skrivenim otpadom“, kaže Beterman Simidi Musasija, osnivač i pokrovitelj kompanije Klin ap Kenija, koja se zalaže za održive javne sanitacije.
Izvoz plastičnog otpada iz EU je ograničen i uskoro će biti zabranjen. Uprkos tome, istraga je otkrila da više od jednog od tri komada korišćene odjeće koja je poslata u Keniju sadrži plastiku i da je bila tako lošeg kvaliteta da odmah postaje otpad.
Kenijski trgovci kažu da je količina otpadne odjeće koja stiže u zemlju značajno porasla u posljednjih nekoliko godina. Odjeća koju dobiju često je zaprljana povraćanjem, teškim mrljama ili životinjskom dlakom. To odražava porast jeftine, brze mode za jednokratnu upotrebu.
„Zemlje poput Kenije su ventil brze mode. Trgovci kupuju odjeću u paketu na slijepo i razumljivo odbacuju rastući procjenat koji se ispostavi da je beskorisan“, objašnjava Musasija.
„U stvari, naša zavisnost od brze mode opterećuje siromašnije zemlje poput Kenije zagađenim zemljištem, vazduhom i vodom. Veliki dio odjeće koju dobronamjerni ljudi doniraju u dobrotvorne svrhe završava na ovaj način. Zašto? Zato što je okosnica industrije brze mode plastika, a plastična odjeća je u suštini smeće“, kaže Musasija.
Poslovna prilika?
Mnogi komadi odjeće iz Evrope prolaze kroz mrežu zemalja unutar i van kontinenta, što ih čini nemogućim za praćenje.
Međutim, neki prodavci polovne odjeće kažu da izvještaj daje „izuzetno netačnu“ sliku trgovine mitumbom u Keniji.
„Ovaj evropski izvještaj pretpostavlja da trgovci mitumbom u Keniji troše svoj novac na uvoz 50 odsto otpada“, kaže Teresia Vairimu, predsjednica Udruženja konzorcijuma Mitumba u Keniji.
Ona dodaje da trgovci mitumbom nisu „budale“ koje troše mnogo novca na uvoz otpada samo da bi ga odložili na deponije, već su „ponosni poslovni ljudi“ koji kupuju kvalitetnu odjeću koja se prodaje i ponovo koristi u Keniji.
„Najmanje dva miliona Kenijaca je direktno zaposleno u industriji mitumbe, sa preko 20 miliona ljudi koji se potpuno oslanjaju na nju za svoju odjeću. Polovina domaćinstava svake godine kupuje polovnu odjeću“, dodaje Vairimu.
„Ovaj izvještaj je ponižavajući i uvreda za sve koji rade u trgovini polovnom odjećom širom kontinenta i širenjem dezinformacija dodatno ugrožava milione sredstava za život“.
Koje zemlje izvoze najviše otpadne odjeće?
Podaci iz baze podataka Ujedinjenih nacija iz projekta Komtrejd (UN Comtrade) pokazuju da su između 2019. i 2020. EU i Velika Britanija izvezle preko pet miliona tona korišćenog tekstila. Prije slanja u inostranstvo, ovim artiklima se trguje između evropskih zemalja kako bi se sortirali i ocjenjivali, sugeriše istraga.
Njemačka je, na primjer, izvezla 179.000 tona tekstila u Holandiju – neuobičajeno veliki obim za zemlju sa visokim prihodima. Ovo je ekvivalentno 53 procenta ukupnog holandskog izvoza korišćene odjeće i sugeriše da bi ta zemlja mogla da bude stajalište u trgovini odjećom.
Tekstil je iz EU poslat na destinacije poput Gane, Indije, Nigerije, Pakistana i Kenije – na koje su istražitelji usredsrijedili svoju pažnju.
CMF je otkrio da su u 2021. Njemačka, Poljska, Velika Britanija, Mađarska, Italija, Belgija, Litvanija, Estonija, Francuska i Irska činile 95 odsto ukupnog izvoza polovne odjeće iz EU u Keniju u ukupnoj vrijednosti od skoro 25 miliona eura.
Njemačka je na vrhu liste evropskih zemalja, izvozeći više od 50 miliona odjevnih predmeta. Preko 25 miliona od toga je otpad, a skoro 17 miliona na bazi plastike. Pratile su je Poljska i Velika Britanija koje su izvezle više od 12 miliona proizvoda na bazi plastike 2021.
Kako da se zaustavi tok otpadne odjeće?
Više od dvije trećine odjeće je sada napravljeno od plastike poput najlona i poliestera koje je nemoguće reciklirati
„Rješenje nije da se ugasi trgovina polovne odjećom, već da se ona reformiše. Ne možemo reciklirati naš izlaz iz ovog problema“.
Umjesto toga, objašnjava on, industriji su potrebne granice i pravila – poput onih koje predlaže EU. Trebalo bi da uključuje sveobuhvatne, striktne ciljeve za recikliranje i ponovnu upotrebu, dok se moda pomera ka kvalitetnijim, održivim tkaninama.
„Kompanijama za reciklažu ne može se dozvoliti da se kriju iza svojih praznih obećanja i trebalo bi im zabraniti da izvoze otpadnu odjeću“, dodaje Harding Rols.
Ovog ljeta EU treba da predloži skup mjera koje bi mogle da zahtijevaju od brendova da plaćaju svoj otpad i proizvode proizvode od održivijih materijala.
„Ukoliko se modna industrija suštinski ne promijeni, ono što smo vidjeli u Keniji i širom svijeta biće samo početak“, kaže menadžer kampanje CMF-a, Džordž Harding Rols.