Izvor: Al Jazeera
Administracija američkog predsjednika Joea Bidena stupila je na dužnost 20. januara, obećavajući široku reviziju načina na koji Washington komunicira sa svijetom, obećavajući zaokret u odnosu na disruptivni samostalni stav bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, i povezujući stabilnost i prosperitet kod kuće s interesima SAD-a u inostranstvu u takozvanoj “vanjskoj politici za srednju klasu”.
Kako je 2021. došla do kraja, može se reći da je američka administracija zaista tražila poboljšanje odnosa sa ključnim saveznicima i pozicioniranje na mjesto centralnog igrača u borbi sa globalnim krizama, no, suočila se sa kritikama jer nije ispunila obećanja u okviru vanjske politike koja se odnose na ljudska prava i za ono što su neki opisali kao pretjerano naglašavanje velikih ideoloških razlika u vrijeme kada je globalna saradnja – naročito između supersila – prijeko potrebna.
„Godina 2021. bila je godina tranzicije. Predsjednik Biden je zamijenio Trumpovu nasilnost pragmatizmom i realizmom. Postoji bolje razumijevanje onoga što je američka politika”, rekao je za Al Jazeeru PJ Crowley, bivši pomoćnik američkog državnog sekretara za javne poslove pod predsjednikom Barackom Obamom.
„To je istinsko postignuće, ali to predstavlja i veliki test za 2022. Nakon što smo resetovali ton američke vanjske politike, možemo li sada napraviti i neke smislene rezultate?“.
Ovo su glavna obilježja američke vanjske politike u 2021. godini:
Ponovni angažman sa globalnim organizacijama i saveznicima
Biden je brzo signalizirao novo lice u odnosu na prethodnu administraciju, tako što je prvog dana u uredu počeo proces povratka Pariskom klimatskom sporazumu i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), koje je Trump napustio 2017., odnosno 2020.
Tražio je pružiti uvjeravanja saveznicima u NATO-u koji su bili revoltirani Trumpovim konfrontacijskim pristupom, popraviti odnose sa sjevernoameričkim susjedima, ponovo pojačati angažman SAD-a u Ujedinjenim nacijama i pozicionirati Washington na globalnoj sceni kao lidera u borbi protiv klimatskih promjena, odgovoru na pandemiju korona virusa i zaustavljanje nazadovanja građanskih sloboda.
Govoreći na Generalnoj skupštini UN-a u septembru, Biden je najavio eru “nemilosrdne” američke diplomatije koja će ojačati međunarodnu sAradnju na “prijelomnoj tački historije”.
Godinu je okončao takozvanim „Samitom o demokratiji“, koji je za cilj imao potaći obavezivanje svjetskih čelnika na reforme, ali je i izazvao kritike zbog popisa gostiju, ali i zbog sugestija da su domaći nemiri potkopali njegovu sposobnost da preuzme rješavanje problema.
Dok su dugogodišnji američki saveznici pozdravili Bidenov predvidiv pristup globalnoj sceni, prva godina mu nije bila bez problema.
Haotično američko povlačenje iz Afganistana, koje je Biden pokrenuo bez dogovora unutar NATO-a, dovelo je u pitanje kredibilitet Washingtona.
Nedavno, direktni razgovori Bidena sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o gomilanju ruske vojske na granici s Ukrajinom, navodno je izazvalo zabrinutost i gnjev članica NATO-a s istoka, koje se plaše ustupaka Moskvi.
Negodovanje je izazvao i dogovor o prodaji američkih i britanskih podmornica Australiji, što je pokrenulo spor sa najstarijim saveznikom Washingtona, Francuskom.
Kina
Biden je održao prvi, mada virtualni, samit sa kineskim predsjednikom Xijem Jinpingom u novembru, u nastojanju da ublaži hladne odnose nastale zbog duboke razlike prema nizu tema.
Od 2018. Washington i Peking su zaključani u trgovinskom ratu, koji se nastavio i pod vodstvom Bidena.
U međuvremenu, američka administracija nastojala je okupiti evropske i azijske saveznike protiv kineskog utjecaja, sklapati obrambene sporazume i usmjeravati vojnu moć kako bi bolje odgovorila na ono što američki vojni dužnosnici smatraju “sve upornijim” Pekingom.
Bidenova administracija jasna je u tome da joj je Peking prvi vanjskopolitički prioritet, a državni sekretar Antony Blinken u martu je Kinu nazvao „jedinom zemljom sa ekonomskom, diplomatskom, vojnom i tehnološkom moći da ozbiljno izazove stabilan i otvoren međunarodni sistem – sva pravila, vrijednosti i odnosi koji čine da svijet funkcionira kako mi želimo“.
Biden se, u međuvremenu, suočio sa optužbama od nekih, uključujući i Kinu, da traži „novi Hladni rat“ sa azijskom supersilom.
Dok SAD redovno osuđuje ono što zove prisilnim i asertivnim djelovanjem Kine u regiji, naročito u vezi s Istočnim i Južnokineskim morem i Tajvanom, kao i kršenjem ljudskih prava u Hong Kongu i provinciji Xinjiang, napetosti su i dalje najveće oko Tajvana, samoupravnog otoka koji Kina smatra vlastitom teritorijom.
Kina nije isključila invaziju na Tajvan, a proteklih mjeseci je slala brojne borbene avione blizu tajvanskog zračnog prostora.
Biden je u oktobru rekao da će Washington stati u odbranu Tajvanau slučaju kineskog upada. Bijela kuća je kasnije povukla njegove riječi.
Nakon susreta Bidena i Xija oči u oči, kineski državni Global Times izvijestio je da je kineski predsjednik upozorio SAD da se „igra s vatrom“ podržavajući tajvansku nezavisnost.
Afganistan
Bivši predsjednik Donald Trump je u februaru 2020. sa talibanima potpisao sporazum o povlačenju američkih trupa iz Afganistana do maja 2021, čime bi bio završen najduži američki rat, ali je kritikovan što u sporazum nije uključio i proameričku afganistansku vladu.
Biden je povlačenje produžio do septembra 2021, ali je nastavio s planom.
Munjevit napredak talibana u osvajanju zemlje, haotična evakuacija u kojoj su se hiljade Afganistanaca očajnički skupljale na aerodromu u Kabulu i samoubilački napad od 26. avgusta u kojem je ISIL, kako je priznao, ubio najmanje 180 Afgaistanaca i 13 pripadnika osoblja američke vojske, izazvali su velike kritike, u kojima se navodilo da je povlačenje bilo obavještajni i strateški promašaj.
Amrički napad dronom, koji je trebao ciljati pripadnika ISIL-a, zapravo je usmrtio afganistansku porodicu, što je produžilo listu američkih smrtonosnih promašaja u Afganistanu.
Washington od tada nije priznao talibansku vladu, ali je izabrao Katar da služi kao diplomatski izaslanik za tu zemlju, koja, kako tvrde međunarodni posmatrači, bilježi pad po pitanju ljudskih prava, a naročito prava djevojaka i žena.
Dana 22. decembra, administracija je izdala dozvolu za finansijsku pomoć Afgaistanu preko Ujedinjenih nacija i nevladinih agencija, dok se zemlja suočava sa velikom humanitarnom krizom.
Bliski istok
Bidenova administracija je smatrana nasljednikom šireg pristupa SAD-a na Bliskom istoku koji je započeo pod bivšim predsjednikom Obamom i nastavljen pod Trumpom, što je uključivalo premještanje vojske u regiji.
Dana 9. decembra, Washington je također najavio da je vojna misija u Iraku pod komandom SAD-a zvanično završena, iako je američki komandant u regiji rekao Associated Pressu da će oko 2.500 američkih vojnika koji od sredine 2020. služe za savjete i pomoć, ostati u regiji.
U međuvremenu, povlačenje oko 900 američkih vojnika iz Sirije ne očekuje se brzo.
Bidenova administracija je najavila da će se nadovezati na Abrahamov sporazum potpisan pod Trumpom, prema kojem je nekoliko arapskih nacija normaliziralo veze s Izraelom. U novembru su UAE, Bahrein, Izrael i SAD održali zajedničku pomorsku vježbu u Crvenom moru.
Biden je održao historijski jake veze SAD-a sa Izraelom ali je kritikovan što nije preduzeo dovoljno odlučnu akciju u odbrani ljudskih prava nakon eskalacije nasilja u Gazi u maju, u kojoj je u izraelskoj ofanzivi ubijeno najmanje 256 Palestinaca, dok je stradalo i 13 Izraelaca. Washington je iz kulisa nastavio svoje posredništvo u nastojanju da se nasilje okonča.
U isto vrijeme, nova administracija je nastojala signalizirati odmak od odobravajućeg pristupa Trumpa Izraelu, tako što je stavio izraelsku NSO grupu na crnu listu, zbog njenog špijunskog softvera koji vlade koriste za nadzor disidenata, novinara i opozicionih ličnosti, dok se obavezao i na ponovno otvaranje američkog konzulata za Palestince u Jerusalemu, te osudio širenje izraelskih naselja.
Ipak, zagovornici kažu da je Bidenovo šire obećanje da će one koji krše prava u regiji pozivati na odgovornost, do sada nije uspjelo, s tim što je Washington odlučio prekinuti ofanzivnu podršku koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom koja se bori u Jemenu, ali je zanemario sankcioniranje saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana nakon što ga je izvještaj američke obavještajne službe direktno povezao sa ubistvom novinara Jamala Khashoggija.
State Department je također uvjetovao dio godišnje američke sigurnosne pomoći Egiptu u iznosu od 1,3 milijardi dolara poboljšanjem stanja ljudskih prava u zemlji. Egipat je 20. decembra osudio trojicu istaknutih aktivista za ljudska prava na zatvor, što je, kako su posmatrači rekli, nastavak višegodišnjeg obračuna s neistomišljenicima.
Iranski nuklearni sporazum
Biden je jak zagovornik revizije Iranskog nuklearnog sporazuma iz 2015., kojim bi Iran umanjio svoj nuklearni program u zamjenu za ukidanje sankcija. Trump se povukao iz sporazuma, u kojem su još Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Evropska unija, Kina i Rusija, te je prema Iranu nametnuo politiku „maksimalnog pritiska“.
Iran, koji naglašava da je nuklearni razvoj usmjeren na civilne svrhe, tvrdi da se želi vratiti sporazumu, ali dvije strane još nisu postigle dogovor o podizanju sankcijama. Situaciju je zakomplicirala izborna pobjeda konzervativnog predsjednika Ebrahima Raisija.
Osma runda pregovora, u kojima SAD učestvuje indirektno, treba početi 27. decembra, a u prethodnim rundama zabilježen je skroman napredak.
U međuvremenu, prvi američki pregovarač upozorio je da je preostalo samo „nekoliko sedmica“ da se oživi sporazum prije nego što iranski nuklearni napredak načini nevažnim.
Rusija
Bidenove početne nade o uspostavi „strateške stabilnosti“ sa Rusijom srušene su zbog ruskog gomilanja vojske na granici sa Ukrajinom, koje je izazvalo bojazan o invaziji poput one iz 2014., kada je anektiran Krim.
U video susretu sa Putinom 7. decembra, Biden je upozorio Rusiju na posljedice ukoliko počne invaziju na Ukrajinu, uključujući i „ekonomske, koje bi bile onakve kakve niko prije nije vidio“, rekao je kasnije američki predsjednik.
No, rekao je da unilateralna upotreba sile za „suprotstavljanje ruske invazije Ukrajine trenutno nije opcija“, te naglasio da istočnoevropska država nije članica NATO-a koju SAD ima obavezu braniti.
U međuvremenu, Kremlj je saopštio da je Putin američkom predsjedniku iznio zahtjeve u kojima je tražio garancije da se NATO neće širiti. Washington je to odbio, govoreći da samo članice Alijanse mogu odlučiti kada im se priključuje neka nova zemlja.
Viši zvaničnik administracije rekao je novinarima 23. decembra da je SAD spreman na angažman s Rusijom, a Bijela kuća tvrdi da su razgovori panirani za januar.
Afrika
Do sada, diplomatija Bidenove administracija prema Africi se uglavnom fokusirala na smirivanje konflikta u Etiopiji i posljedica nedavnog vojnog udara u Sudanu, kao i na podršku trgovinske inicijative pokrenute pod Trumpom.
Međutim, tokom svoje prve turneje po subsaharskoj Africi u novembru, državni sekretar Blinken iznio je temeljnu reviziju Washingtonovog pristupa kojim bi se kontinent tretirao kao “glavna geopolitička sila”, a ne samo kao arena za suprotstavljanje kineskom uticaju.
Biden bi trebao održati i samit koji bi za cilj imao jačanje saradnje sa afričkim liderima, iako datum još nije poznat.
Latinska Amerika
Bidenova administracija je objavila niz politika i inicijativa za finansiranje s ciljem rješavanja “korijenskih uzroka” migracije iz Srednje Amerike, a potpredsjednica Kamala Harris imenovana je za vodeću ulogu u tom procesu.
Administracija se tokom 2021. bila prisiljena suprotstaviti rekordnom porastu pokušaja prelazaka granice, dok je i pozivana za „humaniju“ imigracionu politiku u odnosu na tvrd pristup Trumpa.
Zagovornici imigracije kažu da američki pristup duž južne granice nije u skladu s Bidenovim predizbornim obećanjima. Navode da je Bidenova administracija nastavila upotrebljavati kontroverzno pravilo o zdravlju, koje je uvedeno zbog pandemije korona virusa, nastavila vraćati migrante i azilante, iako je administracija uvela izuzetke koji se tiču maloljetnika bez pratnje.
U međuvremenu, Savezni sud prisilio je Bidenovu administraciju da ponovo uvede takozvanu politiku “Ostani u Meksiku”, koja zahtijeva od tražitelja azila da čekaju u Meksiku, često u opasnim improviziranim kampovima, dok se njihovi zahtjevi obrađuju.
Bidenova administracija se žalila na presudu, ali je izgubila.