Najviše djece mora radi u Africi i Aziji, dok je čak 73 miliona njih izrabljivano ili radi posebno teške poslove. Trećina te djece uopšte ne ide u školu i tako gotovo da gubi svaku šansu da se ikada izvuče iz siromaštva.
Svako deseto dijete na svijetu prinuđeno je da radi, objavio je Unicef povodom Svjetskog dana protiv dječijeg rada koji se obilježava u srijedu (12. jun). Prema tim podacima, oko 152 miliona djevojčica i dječaka primorani su da rade, mahom u Africi i Aziji. Ta brojka doduše opada iz godine u godinu, ali je prema najnovijem izvještaju opala manje nego što se Unicef nadao.
Zapravo, na svijetu ukupno radi 218 miliona djece starosti između pet i sedamnaest godina, ali je dio tog rada legalan i uređen. U većini država se legalno može zaposliti između 14. i 16. godine. No ostaju desetine miliona djece koje nemaju izbora i, često daleko od školskih klupa, rade pod teškim uslovima.
„Ne mora biti načelno loše kada djevojčice i dječaci pomognu u recimo žetvi na porodičnom imanju i tako skupljaju iskustvo – sve dok je to u određenim granicama i uprkos tome mogu u školu“, objašnjava Unicef na svojoj stranici. No prema jednoj studiji je recimo u Sudanu dvanaest odsto djece moralo da radi, a oni su dvostruko rjeđe upisivani u školu nego vršnjaci koji ne rade.
Čak 73 miliona djece radi u katastrofalnim uslovima, biva izrabljivano ili se na radu izlaže opasnostima – neki od primjera su rudnici zlata u Burkini Faso, tekstilna industrija u Bangladešu ili plantaže kakaa u Obali Slonovače. Kao najekstremnije primjere međunarodne organizacije svake godine ističu djecu-robove, djecu u prostituciji ili onu koja moraju da nose pušku i ratuju.
Ukupno najviše djece bez djetinjstva ima u Africi (72 miliona) te u Aziji (62 miliona) – preko 70 odsto njih rade u poljoprivredi, a skoro polovina je mlađa od dvanaest godina.
Poziv na uvođenje školske obaveze
Unicef je tako ponovo pozvao vlade, civilno društvo i privrednike da se bore protiv uzroka dječijeg rada kao što su ekstremno siromaštvo, manjak šansi za obrazovanje i diskriminacija djevojčica. „Nije dovoljno osuditi i zabraniti dječiji rad“, rekao je Kristijan Šnajder, poslovođa Unicefa u Njemačkoj.
Prije dvadeset godina je broj djece prinuđene da rade bio znatno veći (246 miliona), a veliki pad je zabilježen u pacifičkom prostoru. Sa druge strane, situacija se ne poboljšava u regionu podsaharske Afrike i na Bliskom istoku.
Kako piše Unicef, uzrok broj jedan za dječiji rad ostaje siromaštvo, najčešće u kombinaciji sa još nekom nedaćom. „Konflikti ili prirodne katastrofe zaoštravaju ekonomsku nevolju jer je glavni hranitelj porodice mrtav ili odvojen od familije, jer se polja ne mogu obraditi i otpadaju drugi izvori prihoda. Takođe, djevojčice i dječaci koji su zbog HIV-a ili ebole ostali siročići posebno su često pogođeni dječijim radom.“
Humanitarna organizacija „Terre des Hommes“ pridružila se apelima tražeći da sve vlade u svijetu nametnu obavezno osnovno školovanje. Osim toga, organizacija zahtijeva kažnjavanje poslodavaca koji izrabljuju djecu.