U nedavnom intervjuu za britanski Bi Bi Si (BBC), milijarder i osnvač kompanije Majkrosoft, Bil Gejts se osvrnuo na optužbe da je licemjer jer se bori za zdraviju životnu sredinu ali redovno leti privatnim avionom, rekavši da nadoknađuje ugljenični otisak svoje porodice i da doprinosi rješenjima.
„Kupujem zlatni standard finansiranja – Klimervorks (Climeworks) – za direktno hvatanje vazduha koje daleko premašuje ugljenični otisak moje porodice. I trošim milijarde dolara na klimatske inovacije“, odgovara Gejts tokom intervjua u Keniji i dodao:
„Dakle, da li ostanem kod kuće i ne dođem u Keniju i učim o poljoprivredi i malariji“?
Na pitanje zašto ne može da koristi primjera radi program Majkorsoft tims (Microsoft teams) umjesto da leti do udaljenih destinacija gdje njegova fondacija radi, on kaže:
„Mislim da ovo ne možete razumjeti iz daljine“.
Da li su kompenzacije dovoljne?
Emisije iz vazdušnog saobraćaja značajno doprinose klimatskim promjenama, čineći oko četiri procenta globalnog zagrijavanja izazvanog ljudima.
Privatni avioni su u prosjeku 10 puta intenzivniji od komercijalnih aviona po putniku i 50 puta više zagađuju od vozova, pokazuje istraživanje Evropske federacije za transport i životnu sredinu (T&E).
To je zato što je nivo popunjenosti privatnih aviona obično nizak. Takođe se često koriste za kraća putovanja. Iako komercijalni letovi troše više goriva na sat, oni imaju daleko veći putnički kapacitet od privatnih aviona i stoga proizvode manje emisija po osobi. Na dužim putovanjima, privatni avioni će možda morati češće da slijeću i polijeću radi dopunjavanja goriva, što je veoma zagađujuće.
Kompenzacija ugljenika – plaćanje kao što je sadnja drveća koje su dizajnirane da naprave ekvivalentne rezove CO2 u atmosferi – je popularno, ali problematično rješenje.
Tržište kompenzacije ugljenika preplavljeno je projektima niskog kvaliteta koji daju nejasna ili naduvana predviđanja o njihovom potencijalu za smanjenje emisija. Jasno je da su drveću potrebne decenije da porastu do zrelosti.
Šume zasađene na zemljištu siromašnom hranljivim materijama neće dugoročno djelovati kao efikasno mjesto za skupljanje ugljenika, upozoravaju istraživači.
Projekti koji nisu trajni rizikuju da se sav njihov napredak poništi kada im se mandat završi. Što je najvažnije, kompenzacija ugljenika se ne bavi osnovnim uzrocima klimatskih promjena. Umjesto toga, omogućavaju kupcima da izbjegnu teži rad na smanjenju zavisnosti od leta i fosilnih goriva.
Jedna od njih je Klajmvorks (Climerworks) švajcarska kompanija koju Gejts koristi i koju finansira Majkrosoft (Microsoft) koja kombinuje hvatanje ugljenika iz vazduh (DAC) i njegovo skladištenje.
Nije alternativa
Iako Međunarodna agencija za energiju (IEA) sa sjedištem u Parizu priznaje da je DAC važna tehnologija za postizanje klimatskih ciljeva, upozorava da je to energetski intenzivan proces i da „nije alternativa smanjenju emisija ili izgovor za odloženo djelovanje“.
Glavna zabrinutost ovog pristupa, prema Evropskoj komisiji, je da bi CO2 mogao da iscuri iz ovih podzemnih rezervoara u okolni vazduh i da negativno doprinese klimatskim promjenama ili da ošteti obližnje zalihe vode.
Pored ulaganja u zelene tehnologije, Gejts je koristio svoj uticaj da podstakne nacije da postignu neto nultu emisiju. U intervjuu kaže da bogate zemlje „duguju [to] cijelom svijetu“ da to urade „što brže mogu“.
Gejts dodaje da bi sredstva trebalo da budu posvećena smanjenju troškova zelene, na primjer, izmišljanjem ekološkijih načina proizvodnje cementa, čelika ili električnih vozila.
Zajedno sa zdravstvenim i poljoprivrednim obrazovanjem, on kaže da bi se ovi napredak onda mogao podijeliti sa zemljama sa nižim prihodima, osnažujući ih da postanu bogatije i otpornije na klimatske promjene.
Upitan da li podržava klimatske reparacije, Gejts odgovara: „Pa, bogate zemlje su napravile najveći dio emisija, a zemlje blizu ekvatora najviše pate. Dakle, da, bogate zemlje bi trebalo da budu velikodušnije“.
Na pitanje da li kapitalizam podržava nejednakost i uništenje planete, Gejts kaže:
„Mislim da možemo da koristimo oblik kapitalizma i da nastavimo da dobijamo njegove prednosti dok rješavamo klimatske promjene“.
Kaže da prilika da se zaradi novac podstiče ljude da izmišljaju stvari.
„Da, mogli bismo više da oporezujemo bogate. Da, više bi trebalo da se posveti ublažavanju klimatskih promjena i prilagođavanju klimi. Ali ideja da su „stvari bile bolje prije 200 godina“, znate, gdje je 30 odsto djece umrlo prije pete godine“, zaključio je Gejts.