Da li je 2024. kada demokratija dostiže prekretnicu i klizi ka autokratiji? Može izgledati kao čudno pitanje u trenutku kada zemlje koje predstavljaju skoro polovinu svjetske populacije, ili procijenjenih 3,8 milijardi ljudi, šalju svoje glasače na birališta, piše Politico.
Zaista, od Sjedinjenih Država do Ujedinjenog Kraljevstva i Evropske unije, od Indije do Meksika i od Tajvana do Indonezije, neke od strateški najvažnijih zemalja svijeta održaće izbore ove godine.
Ne samo da se od diktatora poput ruskog predsjednika Vladimira Putina i iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Ali Hamneija očekuje da pokušaju da iskoriste zamke demokratije kako bi poduprli sopstvenu vladavinu i ugušili opoziciju, već je demokratija takođe ugrožena na Zapadu.
Američki predsjednik Donald Tramp preti da će upotrebiti demokratske institucije protiv svojih političkih rivala ako pobijedi na reizborima u novembru.
Njegov potencijalni ponovni izbor već širi paniku u Evropi da će okrenuti leđa Ukrajini – i NATO-u – dajući Putinu odriješene ruke da ponovo izgradi rusko carstvo i mreže uticaja u centralnoj i istočnoj Evropi.
U Evropi, izgleda da će izbori za EU u junu signalizirati da stranke krajnje desnice — možda najznačajnije u Francuskoj i Njemačkoj — prave istinski zamah i pretvaraju se u potencijalne nacionalne vlade koje bi bile neprijateljske prema institucijama EU u Briselu i evropskim muslimanima, dok takođe naklonjeniji Kremlju.
Veliko pitanje koje visi nad ovim strankama jeste da li bi one demontirale okosnice evropske demokratije — kao što su nezavisno pravosuđe i slobodna štampa — nakon što su iskoristile glasačku kutiju da dođu na vlast.
„Apsolutno je legitimno biti veoma zabrinut za stanje demokratije u svetu“, rekao je Danijel Kelemen, profesor javne politike na Univerzitetu Džordžtaun i stručnjak za pravo EU.
„Demokratija se dovodi u pitanje svuda – ne samo na mjestima koja su loše rangirana u istraživanjima demokratskih vrijednosti, već i u uspostavljenim demokratijama poput Sjedinjenih Država i Evropske unije“.
Prvi izbori sa visokim ulozima na horizontu su 13. januara na Tajvanu, koji će se pretvoriti u test da li će kineski predsjednik Si Đinping nastaviti da toleriše demokratiju na ostrvu ili će izvršiti invaziju i ubrzati veliku bezbjednost kriza u Južnom kineskom moru.
Politička krhkost Evrope takođe je bila u potpunosti prikazana tokom posljednje nedjelje decembra. Desetine privedenih je u Srbiji nakon što su demonstranti negodovali zbog lažiranja rezultata izbora u Beogradu, gdje se populistički predsjednik Aleksandar Vučić kritikuje zbog zloupotrebe uticaja na medije i javne službenike.
Rusija se umiješala da odigra svoju tradicionalnu ulogu izazivanja nevolja, optužujući Zapad da pokušava da podstakne „Majdan“ protiv Vučića, koji ima prijateljske odnose sa Putinom.
Mapa koja se smanjuje
Brzi pogled na studije koje istražuju prevalenciju demokratije danas u odnosu na druge oblike vlasti otkriva alarmantan trend.
Prema Institutu V-Dem na Univerzitetu u Geteborgu, u Švedskoj, demokratija je brzo gubila tlo pod autokratijom posljednjih nekoliko decenija.
Širom svijeta, „nivo demokratije koji uživa prosječan građanin svijeta 2022. godine pao je na nivoe iz 1986.“, napisali su istraživači V-Dem-a u svom izvještaju iz 2023.
„Postoji više zatvorenih autokratija nego liberalnih demokratija – po prvi put u više od dvije decenije. Sa zapanjujućim padom zabilježenim u azijsko-pacifičkom regionu, 72 odsto svjetske populacije, ili 5,7 milijardi ljudi, živjelo je pod autokratskom vlašću od 2022. godine“, pisali su istraživači V-Dem-a.
Posljednji izvještaj Freedom House-a nije više ohrabrujući. „Globalna sloboda“, napisala je ova neprofitna organizacija sa sjedištem u Vašingtonu, „spala je 17. godinu zaredom“ 2023. godine, a sloboda izražavanja je bila primarna žrtva globalnog marša ka autokratiji.
Fridom house je ukazao na invaziju Rusije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, koja je imala za cilj da uguši demokratske aspiracije Kijeva i prekine njegove veze sa EU, kao primjer da je demokratija pod direktnim napadom autokratskih režima.
Stručnjaci koji mjere zdravlje demokratskih normi, kao i njihovu subverziju, tvrde da 2024. nosi velike rizike za demokratiju.
I nigdje to nije tako više nego u SAD, gdje se održavaju predsjednički izbori 2024.
Skoro tri godine nakon što je pozvao masu okupljenu ispred Kapitol hila da se „pakleno bore“ da ponište rezultate izbora 2020. godine, što je izazvalo pobunu, Tramp se vratio i očekuje povratak u Bijelu kuću.
S obzirom na to da ankete pokazuju da će vjerovatno i dobiti nominaciju svoje Republikanske stranke za predsjedničku kandidaturu i možda pobijediti aktuelnog predsjednika Džoa Bajdena, Trampov povratak na vlast izgleda vjerovatniji nego ikad uprkos pravnim problemima koji bi još uvijek mogli da slome njegove ambicije.
Trampova diktatura?
I dok Tramp igra demokratsku kampanju tako što se bori za glasove, njegovi komentari tokom masovnih skupova koji se održavaju širom zemlje podstiču strahove da bi, ako bude ponovo izabran, magnat za nekretnine mogao da pretvori najmoćniju naciju sveta u „diktaturu“.
Po svoj prilici, prelazak sa demokratije na diktaturu u Sjedinjenim Državama ne bi bio najavljen kao takav, već bi se odvijao postepeno putem subverzije institucija i normi dok ne ostane ništa osim zamki i privida demokratije.
Slučaj za to je nezavisnost sudstva. To je ključni pokazatelj funkcionalne demokratije. Ipak, Tramp je u više navrata tvrdio da će iskoristiti Ministarstvo pravde da bi jurio za političkim rivalima ako bude ponovo izabran, istovremeno obećavajući da će popuniti redove ključnih institucija lojalistima.
„Izuzetno sam zabrinut za Sjedinjene Države, skoro više nego za bilo koju drugu zemlju“, dodao je Kelemen.
„Osnovni problem je u tome što su za funkcionisanje demokratije potrebne najmanje dvije glavne stranke posvećene demokratskim normama i procesima. I nažalost u Sjedinjenim Državama, Trampove snage, snage MAGA, preuzele su Republikansku stranku“.
U Evropi, gdje će stotine miliona glasati na panevropskim izborima u junu, opasnost od masovnog prelaska na autokratiju izgleda manje akutna.
Međutim, Kelemen upozorava da evropska tolerancija prema autokratama u njenoj sredini, odnosno mađarskom lideru Viktora Orbana, postavlja opasan presedan ohrabrujući druge da slijede njegov put.
Zaista, mnoge evropske zemlje su ranjive na Orbanov model moći koji se koristi kroz mreže prijatelja i kontrolu medija.
Bugarska je slaba demokratija, gdje stranke djeluju kao velike mreže pokrovitelja, posebno oko izbora, dok organizovani kriminal i Rusija igraju veliku ulogu.
Grčka je takođe sve više u centru pažnje zbog pritiska vlade na javne institucije, pri čemu je vlada Kirijakosa Micotakisa optužena da podriva regulatore koji istražuju državno prisluškivanje političara i novinara.
Sve ovo je bitno za funkcionisanje same EU, koja je imala vrlo ograničen uspijeh u kontrolisanju svojih zemalja članica zbog propusta u vladavini prava i demokratskog nazadovanja, dok te iste zemlje imaju odriješene ruke u osujećivanju EU.
Orban savršeno ilustruje ovu veliku slabost u EU jer jedan lider orijentisan prema Kremlju može da blokira napredak u donošenju važnih odluka.
Na primjer, spriječio je vitalni finansijski spas za Ukrajinu u decembru.
Kelemen tvrdi da je bila teška greška što je nastavio da povlađuje mađarskom lideru tako što je u decembru pristao da Budimpešti da 10 milijardi eura u fondovima EU koji su bili zamrznuti zbog zabrinutosti za vladavinu zakona.
„Postoji ogromna cijena za odustajanje od svog uticaja“, rekao je on, misleći na sposobnost Brisela da natjera Orbana da sprovede prodemokratske reforme.
„Cijeli mehanizam suspendovanja sredstava sada neće imati isti efekat odvraćanja. Drugi režimi će uzeti u obzir.“
U širem smislu, poverenje u funkcionisanje evropske demokratije opada u nekoliko velikih zemalja EU, uključujući Francusku i Italiju, prema istraživanju IPSOS-a objavljenom krajem prošle godine.
Uspon izabranog autokrate
Kao i Putin i njegovi poštovaoci među evropskom krajnjom desnicom, koji imaju zajednički interes da podrivaju demokratiju u EU, dodaje Kelemen.
Uoči izbora za EU, na kojima će učestvovati stotine miliona, krajnje desničarske stranke rastu u Francuskoj, Holandiji, Njemačkoj i drugim velikim zemljama EU.
Iako ove stranke neće obezbijediti vlast, one mogu da ostvare još veći uticaj na politike EU ako ostvare visok rezultat na izborima.
„Ovo bi mogla biti godina kada vidimo slom poretka zasnovanog na pravilima“, rekao je Alberto Alemanno, profesor prava EU na poslovnoj školi HEC u Francuskoj. „To je terra incognita“, dodao je.
Kakav god da bude ishod svjetskog „izbornog Superboula“ 2024. godine, malo je vjerovatno da će se oni koji će nanijeti najveću štetu demokratiji pokazati kao željeni diktatori ili autokrate.
Naprotiv, što se više približavamo potpunom pomračenju, to ćemo trijumfalniju priču o „demokratiji na djelu“ čuti od takozvanih „izabranih autokrata“ poput Orbana koji će žuriti da preuzmu kontrolu nad medijima i razbiju njihove protivnike.
Što dodatno otežava zadatak zaštite demokratije, dodaje Kelemen.
„Svi sadašnji kod izabranih autokrata pokušavaju da se obuku u plašt demokratije“, rekao je on. „Postaje zbunjujuće za mnoge ljude i postaje izazov nazivati ove režime onim što oni zaista jesu: izborne autokratije ili sistemi kojima dominira jedna partija“.