Piše: VLADO VURUŠIĆ, Jutarnji list
U Kazahstanu se stanje ne smiruje, ali vlada potpuna zbrka i velike su kontradikcije u “informativnom kanalu”, a čini se da uz nasilne proteste, koji još traju, paralelno događa i “dvorski puč”, odnosno ozbiljne razmirice i sukobi unutra vladajućeg klana – onih oko, do sada, nedodirljivog Nursultana Nazarbajeva i sadašnjeg predsjednika Kasima Žomarta Tokajeva, kojem su porasla krila nakon podrške koju je dobio od Vladimira Putina, Xija Jinpinga i Recepa Tayyipa Erdoğana.
Nakon što je portal odra.kz objavio da je Nursultan Nazarbajev, koji ima titulu Elbasi, koja sadrži ovakvu zakonsku definiciju – “lider nacije i doživotni vođa države bez obzira na smjenjivost predsjednika koji vode državu”, pobjegao s kćerima iz zemlje, gotovo 24 sata kasnije njegov portparol Aidos Uhibaj je to demantovao kazavši kako se on nalazi u svom domu u Nur-Sultanu.
No, neki tamošnji portali nagađaju što se to zbiva s Nazarbajevom kojeg niko nije vidio u javnosti od kada su 2. januara počeli nemiri širom zemlje. Osim toga, predsjednik Tokajev ga je nedavno smijenio i sebe instalirao na čelo kazahstanskog Vijeća nacionalne sigurnosti, političkog tijela koje je Nazarbajevu i dalje služilo da drži sve konce u rukama, nakon što se 2019. godine povukao s pozicije predsjednika, koju je obavljao od 1991. godine.
DVORSKI PUČ
I neki ruski mediji se pitaju kojim je to “alatima” Tokajev smijenio Nazarbajeva, kada je on po zakonu “nesmjenjiv”. Tako da ne treba isključiti ni to da je Tokajev iskoristio pobunu da izvrši dvorski puč, iako protestante optužuje da su to htjeli napraviti. Hapšenje Karama Masimova, bivšeg čelnika tamošnje obavještajne službe i čovjeka koji je dva puta bio premijer te ulazi u red najintimnijih Elbasijevih saradnika, potvrđuje tezu o dvorskim razračunavanjima. Masimov je uhapšen i već ga optužuju za veleizdaju.
U međuvremenu je Tokajev imenovao novog šefa Komiteta nacionalne sigurnosti, a to je njegov šef osiguranja Jermek Sagimbajev, iako se kao šef danima spominjao i Kasimbek Kušebajev, zamjenik predstojnika njegovog kabineta, koji je takođe dobio neku važnu funkciju u samoj jezgri Tokajevljeve ekipe.
Osim toga, u talasu smjena ljudi Nazarbajeva, pao je i pomoćnik šefa predsjednikovog osiguranja Maher Isabekov, čija se sudbina za sada ne zna. Iako se govori o tome da je “ustavno-pravni” poredak u zemlji uspostavljen i još se javlja u pucnjavi u Astani, ali i okupljanjima u još nekim gradovima po Kazahstanu.
NOVA BJELORUSIJA
Ruske trupe su prispjele u zemlju i već se raspoređuju, a do kada će trajati “mirovna misija” ODKB-a niko ne zna, ali se zna da će vjerovatno Rusi poslati i dodatne vojne snage. Trenutno ima 2500 stranih vojnika, ali primjetno je da su ruski vojni aviotransporteri u stalnom pogonu. Mnogi analitičari smatraju kako je Putin na putu da od “Kazahstana učini novu Bjelorusiju” te da je Tokajev veliki njegov dužnik i već se pitaju “kolika će biti cijena” njegovog opstanka na vlasti.
Rusija ionako ima velikih problema s gotovo svim zemljama postsovjetskog prostora koje je smatrala, nakon rasapa SSSR-a, svojom zonom uticaja. Ukrajina i Gruzija su praktički već otplovili, na tom je tragu i Moldavija, a uz njih su ostale tek najsiromašnije zemlje koje ionako žive od ruskih dotacija – Jermenija, Kirgistan i Tadžikistan, dok ostali – Uzbekistan, Turkmenistan i Azerbajdžan – iako održavaju bliske veze s Rusijom, sve se više vezuju i uz neke druge – u prvom redu Tursku, ali i sve više Kinu.
Tokajev će sigurno debelo, poput Aleksandra Lukašenka, platiti Putinovo “drugarsko priskakanje u pomoć”, ali to neće biti jeftino ni Rusiji, koja tako iscrpljuje svoje resurse na spašavanju svojih političkih vazala, od Sirije do azijskih postsovjetskih prostranstava. Zanimljivo je da se Tokajev na nacionalnoj televiziji narodu obratio govoreći ruski.
SVEMIRSKI PROGRAM
Kazahstan je svakako Rusiji važna karika, ne samo zbog njenog geografskog prostora – to je deveta zemlje po površini na svijetu, smještena između Rusije i Kine. Rusija tamo ima i velike ekonomske interese, a tamo je i Bajkonur, jedno od glavnih sjedišta ruskog svemirskog programa. S tamošnjeg kosmodroma se obavljaju lansiranja i Rusija ima administrativnu upravu nad tim gradom.
Osim nafte i plina, važan segment su i uranovi rudnici. Naime, 42 posto zaliha svjetskog urana je u Kazahstanu i važan je segment ruske nuklearne industrije jer ruske kompanije u tim rudnicima imaju glavnu riječ.
No, u Kazahstanu se sukobljavaju i rusko-kineski interesi. Kina sve više investira, a ona joj je najbitnija zemlja na novim “putu svile” prema Evropi, pogotovo jer mimoilazi Rusiju. Zato je odmah i Xi JIngping podržao Tokajeva i prihvatio njegovu tezu o “stranoj umiješanosti u proteste”. No, ne treba zaboraviti ni Erdoğana i činjenicu da je Turska jedan od najvećih investitora u Kazahstanu, a oni su i dio asocijacije turkofonskih zemalja – Azerbajdžan, Uzbekistan, Kirgistan, Kazahstan i Turska, a Mađarska i Turkmenistan su posmatrači – koje su odmah podržale režim i osudile “antidržavne protestante”.
BLAGONAKLONA AMERIKA
Uz sve to ne treba zanemariti i činjenicu da su dva velika američka naftna koncerna ExxonMobil i Chevron uložili desetine milijardi u Kazahstan, što je jedan od razloga da Bijela kuća nije bila tako “oštra” prema tamošnjem autoritarnom režimu. Što će biti s Kazahstanom pokazaće vrijeme, ali čini se da su prvo poluvrijeme, mada se još igra nadoknada, ipak dobili Tokajev i Putin.