Pred put u Gruziju na zavšni turnir vaterpolo Svjetske lige ljevoruki Đuro Radović je stao sa radom. Signali iz Italije nijesu bili dobri. Zbog bolova u leđima je propustio turnir, kaže da je polako i ispao iz forme, a neminovnost da ne ide u Tokio, boli svaki dan.
Crna Gora će bez Đura na OI, a kako mladi, novi član giganta Olimpijakosa, živi dane sa saznanjem da će propustiti najveći planetarni događaj?
“Kao prvo, leđa me više ne bole, treniram, ali nažalost neću na OI. Meni je najteže ne znam šta bih rekao više. Prve Olimpijske igre gledaću na TV-u. Ali moram ići naprijed, jer ova godina je bila takva kako nijesam očekivao. Prvo povreda ramena, sada leđa, užas”!
Kako namjestiti glavu, bodriti se i nadati najboljem i vjerovati u novi, stari pokušaj za Pariz 2024?
“Možda još nijesam svjestan da ne idem u Tokio. Prvih nekoliko dana bilo je teško. Pokušavao sam da zaboravim, ali… Pakao. Nije baš lako i jednostavno gledati naprijed”.
Snovi su počeli da se ruše od priprema sa Italijanima.
“Tamo sam se ukočio, bez treninga bio 20 dana, ispao iz forme i nije postajala šansa da odem. Mada sada radim, sa Vladom imam dogovor ako se nešto neplanirano desi da uskočim”.
Biće najveći navijač vaterpolo tima. Vjeruje u lijepu priču.
“Čeka nas jak olimpijski turnir. Samo zdravi da ostanemo i vjerujem da ćemo se boriti za visok plasman. Mislim čak da je i bolje što je grupa teška, jer će možda u nokaut fazi da nas sačeka donekle lakši rival”.