Južnoamerički kontinent – mjesto nevjerovatnih fudbalskih priča, mjesto gdje je ljubav prema ovom sportu jača od svega. Godinama se ostatak planete divi svemu na šta su ljudi sa tog podneblja spremni da urade zbog voljenog kluba čak i kada im težak život postavlja mnoge prepreke.
Jedna takva priča stigla je ove godine iz Brazila, a Fifa ju je preoznala na pravi način i za nju dodijelila posebnu nagradu na ceremoniji The Best. Pored imena najbojeg fudbalera planete Roberta Levandovskog iil najboljeg svjetskog trenera Jirgena Klopa našlo se i ime skromnog čovjeka iz Resifea Marivalda Fransiska da Silve.
Ovaj 42-godišnji navijač Sport Resifea (član brazilske Serija A) pješači 60 kilometara kako bi voljeni klub bodrio na domaćim utakmicama. I to na svakoj!
Njegov razlog za tako nešto nije ni marketinški, niti je želio da šalje određene poruke Marivaldo je nezaposlen, nema novac za prevoz, ali nije dozvolio da mu težak život uništi snove.
I tako u crveno-crnom dresu, sa rancem na leđima, 60 kilometara i kroz tri grada do stadiona…
– Navijam za Resife od kada sam prohodao. Do prije par godina odlazak na stadion je bio jednostavan, jer smo majka i ja živjeli na tri kilometra ođ njega, objasnio je Marivaldo za Fifu.
– Ipak, veliki san moje majke bio je da živimo u gradu koji se nalazi na 60 kilometara od Resifea, dodao je Marivaldo.
Marivaldo nije želio da sruši majčine snove…
– Majka je moj život, isto tako i Resife, pa sam odlučio da se preselimo, a ja ću putovati na utakmice.
Ipak…
– Prije pet godina sam ostao bez posla i više nijesam imao novca za prevoz. Jedne večeri sam rekao sebi zdrav si, imaš dvije noge i zdravu pamet. Možeš da ideš pješke na utakmice, istakao je Marivaldo.
Kada je ”Globo” prošle godine objavio priču o ovom čovjeku, odjednom su svi u Brazilu znali ko je Marivaldo.
– Da i svi žele da me ugoste, nude i prevoz, čak i da mi poklone biciklo. Svima njima sam neizmjerno zahvalan, ali ne želim nikakvu pomoć, jer ovo ne radim zbog slave, već samo zato što volim Sport Resife, jasan je Marivaldo.
Ovaj sjajni čovjek ispričao je i kako izgleda odlazak na utakmicu.
– Trudim se da pješačim preko dana, a otprilike mi treba 10 i po sati da pređem 60 kilometara. Nakon, utakmice odmorim u supermarketu pored stadiona koji radi 24 sata. Tu sam stekao prijatalje među zaposlenima i pomažem im da poslože kolica. Tako vrijeme brže prolazi, dodao je Marivaldo.
Jedina pomoć koju ne može da odbije su ulaznice za utakmice svog Resifea.
– Hvala bogu, jer se uvijek našao neko od dobrih ljudi koji bi mi kupili kartu. To je bilo ranije, a sada mi je klub obezbijedio ulaznice kako bi mi zahvalio za vjernost, zaključio je Marivaldo.
Fudbal je poseban i zbog ovakvih priča Marivaldo je jedan od onih koji ga čine ljepšim.