Ukoliko je i postojala dilema ko je najbolji fudbaler svih vremena, sada je više nema.
Nekima je „Božja ruka” bila potrebna da dotaknu besmrtnost, samo pred jednim će se vrata fudbalske valhale otvoriti sama. Orila se pjesma argentinskih navijača prethodnih sedmica u Kataru, a poslije više od 36 godina čekanja i patnje, Boginja je ponovo u rukama fudbalske nacije i njenog najvoljenijeg sina – Lionela Mesija.
Svi su znali koliko je dobar i prije zimskog Mundijala, ali poslije finala protiv Francuske i osvojenog jedinog trofeja koji mu je u karijeri nedostajao – postao je zaista fudbalski besmrtan.
Bez obzira na sve golove i asistencije koje je bilježio, bez obzira na sve trofeje koje je osvajao, bez obzira na sve rekorde koje je obarao – uvijek je postojala sjenka sumnje: da li je najbolji u istoriji, da li može da dostigne i nadmaši legendarnog Maradonu, da li može Argentinu da dovede do treće “Boginje” u istoriji fudbala…
A svojim igrama na Mundijalu u Kataru potvrdno je odgovorio svim nevjernim Tomama.
Kada je prošle godine Argentini donio titulu šampiona Južne Amerike, prvu poslije 28 godina, postalo je jasno da je omaleni “gaučos” iz Rosarija spreman za ulazak u vječnost, dok još Zemljom hoda.
Ostala je bila samo jedna stepenica do budućeg predvorja fudbalske valhale, a Mesi je predvodio La albiceleste do titule svjetskog šampiona. Tako lako, tako lepršavo, kako samo on zna i umije.
Nije Argentina oduševila tokom većeg dijela turnira, ali je najbolje sačuvala za kraj. Cijela ekipa je živjela i igrala za titulu, cijela ekipa fokusirala se da pruži maksimum kako bi Mesiju omogućila da na svojim plećima odnese južnoameričku selekciju do “Boginje”.
Ostaće u sjenci sjajne igre buduće velike zvijezde svjetskog fudbala Hulijana Alvareza, fantastične odbrane Emilijana Martineza, kao i maestralna partija Anhela Di Marije u velikom finalu – Mesi je zasijenio sve.
Orila se pjesma argentinskih navijača prethodnih sedmica u Kataru, a poslije više od 36 godina čekanja i patnje, Boginja je ponovo u rukama fudbalske nacije i njenog najvoljenijeg sina – Lionela Mesija.
Svi su znali koliko je dobar i prije zimskog Mundijala, ali poslije finala protiv Francuske i osvojenog jedinog trofeja koji mu je u karijeri nedostajao – postao je zaista fudbalski besmrtan.
Trenutak kada je Mesi stekao fudbalsku besmrtnost
Bez obzira na sve golove i asistencije koje je bilježio, bez obzira na sve trofeje koje je osvajao, bez obzira na sve rekorde koje je obarao – uvijek je postojala sjenka sumnje: da li je najbolji u istoriji, da li može da dostigne i nadmaši legendarnog Maradonu, da li može Argentinu da dovede do treće “Boginje” u istoriji fudbala…
A svojim igrama na Mundijalu u Kataru potvrdno je odgovorio svim nevjernim Tomama.
Kada je prošle godine Argentini donio titulu šampiona Južne Amerike, prvu poslije 28 godina, postalo je jasno da je omaleni gaučos iz Rosarija spreman za ulazak u vječnost, dok još Zemljom hoda.
Ostala je bila samo jedna stepenica do budućeg predvorja fudbalske valhale, a Mesi je predvodio La albiceleste do titule svjetskog šampiona. Tako lako, tako lepršavo, kako samo on zna i ume.
Nije Argentina oduševila tokom većeg dijela turnira, ali je najbolje sačuvala za kraj. Cijela ekipa je živjela i igrala za titulu, cijela ekipa fokusirala se da pruži maksimum kako bi Mesiju omogućila da na svojim plećima odnese južnoameričku selekciju do “Boginje”.
Ostaće u sjenci sjajne igre buduće velike zvezde svjetskog fudbala Hulijana Alvareza, fantastične odbrane Emilijana Martineza, kao i maestralna partija Anhela Di Marije u velikom finalu – Mesi je zasijenio sve.
Neki će možda pamtiti het-trik Kilijana Mbapea u finalu na “Lusailu”, kojim je osvojio titulu najboljeg strelca na Mundijalu, ali učinak Lionela Mesija, njegova smirenost i gracioznost ipak su sa druge planete.
Rekao je Mesi da mu je ovo posljednji Mundijal u karijeri. Za četiri godine biće nadomak četrdesetih i nerealno je očekivati da će imati fizičke i mentalne snage da bude na nivou na kojem se od njega očekuje.
Voljela bi armija navijača da je Dijego Armando Maradona živ da vidi kako Mesi sa kapitenskom trakom na ruci podiže trofej Žila Rimea namijenjen najboljoj fudbalskoj selekciji na svijetu.
Ali, El Pibe od gore vidi sve. Smiješi se sa tompusom među zubima i šalje poljubac svom nasljedniku, koji ga je titulom u Kataru dostigao i prevazišao.
Slično kao što je prije 36 godina uz pomoć “Božje ruke” pokorio velikog neprijatelja (ne samo na terenu), selekciju Engleske, i odveo Argentinu do finala, a onda i magičnom asistencijom omogućio Buručagi da savlada Tonija Šumahera na prepunom stadionu “Acteka” u Meksiko Sitiju.
Mesiju u Kataru nije bila potrebna “Božja ruka” da bi zasjao svetlije od svih reflektora na najvažnijoj fudbalskoj pozornici na svijetu i stekne status božanstva.
Neko će pomisliti da je pretjerano porediti jednog Mesija sa Svevišnjim, ipak je on samo fudbaler. Ali, on je nešto najbliže božanskom što je hodalo Zemljom od njenog nastanka.
Uostalom, pitajte Argentince šta misle o tome…
,
#FIFAWorldCup #Qatar2022 pic.twitter.com/BaXbftU129— FIFA World Cup (@FIFAWorldCup) December 16, 2022
U Argentini sam rođen, zemlji Dijega i Lionela…
U zemlji Malvina, koje nikada neću zaboraviti.
Ne umijem da ti objasnim, jer nećeš razumjeti.
Za finala koja smo izgubili, koliko godina smo žalili.
Ali, sada je sve gotovo…
Jer na Marakani, protiv Brazila, tata je još jednom pobijedio.
Sada ponovo sanjamo, želimo titulu treći put,
Želimo titulu svjetskog šampiona.
I za Dijega, vidimo ga na Nebu…
Sa don Dijegom i La Totom, navijamo za Lionela!
Maradona je najveci ,pa tek Pele ,Mesi …