Crnogorskog rukometaša Bogdana Petričevića pandemija virusa kovid-19 zatekla je u Meranu, gradu u regiji Trentino-Alto Adiđe, odnosno Južni Tirol.
Trentino-Aldo Adiđe se nalazi između Lombardije i Veneta, dvije italijanske regije najinficiranije svjetskom pošasti. Italija, čiji je Merano jedan od najsjevernijih gradova, i dalje broji hiljade oboljelih i stotine preminulih svakog dana, ali je život “normalniji” nego prije mjesec i po, priča tridesetogodišnji Cetinjanin.
“Pet-šest sedmica smo bili u karantinu, nijesmo smjeli da izlazimo osim do prodavnice ili apoteke, ali sredinom prošle je donijeta odluka da se napokon može “uhvatiti” krug, s tim što se moraju nositi maske. To znači da situacija ide na bolje. Najavljeno je i da će ako se nastavi trend opadanja broja inficiranih od 4. maja početi da se otvaraju pojedine fabrike, radnje, kafići… da ćemo moći opet normalno da funkcionišemo”, kaže Petričević za Arenu.
“Naša regija je između Lombardije i Veneta, ali ovdje se brzo reagovalo, pa iako smo u žarištu nijesmo toliko osjetili pandemiju i broj inficiranih nije veliki kao u pomenutim područjima. I ova odluka da se može kratko prošetati donijeta je samo u Trentino Adiđeu, ne na području cijele Italije, ali bi ublažavanje mjera od početka narednog mjeseca trebalo da važi na kompletnoj teritoriji.”
Situacija je, kaže crnogorski reprezentativac, u startu bila neprijatna.
“Do zadnjih mjesec nije-smo je toliko osjećali, ali posljednjih sedmica je bilo ,,bezveze jer nijesmo mogli da izađemo iz kuće. Nije me bilo strah za sebe, ali budući da sam išao u nabavku plašio sam se samo da ne “pokupim” virus i prenesem ga na suprugu i dvije male kćerke. Karantin mi nije teško pao, osim toga što na televiziji nije bilo fudbalskih utakmica”, našalio se Petričević, navijač Mančester junajteda.
“Sa familijom sam i to su prijatne obaveze. Kćerke i supruga su zatvorenost u stanu učinile ljepšim.”
Iako su Bogdanove klupske obaveze prinudno završene početkom marta, Petričevići nijesu razmišljali o povratku u domovinu.
“Put bi bio komplikovan jer su aerodromi i granice bili zatvoreni. Crnogorska Vlada je potom organizovala let iz Italije, ali bilo bi mi komplikovano da sa dvoje male đece toliko putujem. Uz to, i u Crnoj Gori bismo bili u karantinu i ne bismo mnogo dobili. Odlučili smo da ostanemo, a srećom je situacija počela da se stabilizuje. Drago mi je što je Crna Gora pravovremeno reagovala, pratim situaciju i nadam se da ćemo brzo izaći iz svega ovoga”, dodaje bivši igrač Cepelina, Lovćena, španskih klubova Aratea i Badahosa, francuskih Miluza, Limoža i Šerbura, mađarskih Đenđeša i Komloa, te grčkog Olimpijakosa.
Korova virus je uzdrmao italijansku ekonomiju, kriza će se tek osjetiti, a Petričević je na svojoj koži već osjetio posljedice.
“Zbog ekonomske situacije nećemo dobiti plate za april i maj, što je slučaj sa svim klubovima u Italiji, ipak, većina nije isplatila igrače ni za mart, a nama je predsjednik kluba rekao: Imali ste dobru sezonu, dobićete platu za mart, ali ne i za naredna dva mjeseca jer su sponzori u problemu” objašnjava iskusni srednji bek.
Nijesu problem samo zarade za ovu sezonu. Više ništa nije sigurno ni za narednu…
“Prije svih ovih dešavanja razgovarao samo produženju. ugovora na tri sezone, ali zbog cjelokupne situacije još nije sve definisano. Ipak, 99 odsto ćemo dogovoriti nastavak saradnje. Rekli su mi da im je vrlo bitno da ostanem, da bi trebalo da budem jedini stranac u timu naredne sezone i da mi primanja neće biti smanjena, tako da očekujem da se brzo dogovorimo oko uslova. Lijepo mi je u Meranu, ova regija je jedna od ljepših u Italiji, familija se privikla, što mi je najbitnije i najviše zbog toga i želim da ostanem. Djeca idu ovdje u vrtić, imaju priliku da nauče italijanski i njemački jezik. (Merano je blizu granice sa Austrijom i oko 50 odsto stanovništva priča njemački, prim, aut), sve su to razlozi zbo gkojih ne bih da mijenjam sredinu”, navodi Petričević.