Nikada se do sada nije temeljno kontrolisao rad i funkcionisanje sportskog pokreta, kako bi se obezbijedila zaštita državnog interesa, kazao je vršilac dužnosti direktora Uprave za sport i mlade Marko Begović, komentarišući Odluku o sufinansiranju nacionalnih sportskih saveza.
On kaže i da je ta Odluka odraz potreba u ovoj godini.
“Promjene iz jednog zatvorenog, partitokratskog sistema sa izraženom kulturom korupcije i negativnom selekcijom su teške i neprijatne. No, kao društvo, nemamo alternativu”, poručio je Begović.
Proslavljeni crnogorski sportisti Anđela Bulatović i Milan Tičić izjavili su da su, kao članovi Komisije za raspodjelu sredstava sportskim savezima, bili zatečeni kada su u javnost vidjeli da Odluka koju je potpisao v.d. direktora Marko Begović ne sadrži gotovo nijedan iznos koji je navedena Komisija zvanično predala Upravi za sport i mlade.
“Bilo je za očekivati da odluka o sufinasiranju nacionalnih sportskih saveza bude predmet pažnje. Nikada se do sada nije temeljno kontrolisao rad i funkcionisanje sportskog pokreta kako bi se obezbijedila zaštita državnog interesa. Da je sportski pokret spreman za sveobuhvatnu reformu dovoljno govore poražavajući podaci nedavno sprovedenog istraživanja o učešću građana u organizovanim fizičkim aktivnostima. Razlog leži i u samoj prirodi funkcionisanja sportskog pokreta, kojeg karakteriše prilično zatvoren, vertikalno ustrojen sistem donošenja odluka sa pojedincima na pozicijama odlučivanja bez ikakvih ograničenja”, poručio je Begović.
Predugo su građani, kako navodi, finansirali potrebe u oblasti sporta bez ikakvih kriterijuma ili kontrole.
“Dobar primjer su velike sportske manifestacije, iako su recimo skoro svi troškovi pokriveni, određene sportske organizacije su dobijale sredstva za istu namjenu, i tako unazad godinama. Nikada se nije znao ni spisak putnika, ni priroda putovanja, a uzimale su se i ulaznice za manifestacije na kojima je zbog epidemiološke situacije bio zabranjen pristup publici. Ukoliko se bude insistiralo na ovome, upoznaću javnost sa tri dokumenta – Dossier (za šefove misija), ugovor MOK-a i Organizacionog komiteta u Pekingu (i Tokiju), kao i sa izvještajem Olimpijske solidarnosti o finansijskim sredstvima za period 2016-2021, koja su opredijeljena svim nacionalnim olimpijskim komitetim. Da budem konkretan, ovdje se radi o diskrepanciji izvještavanja na internacionalnom i nacionalnom nivou. Nažalost ovim se nijesu bavili moji prethodnici, pa s tim u vezi, ostajem zainteresovan da sa svakim ko je izrazio nezadovoljstvo ukrstim argumente javno”, ističe Begović.
Pojašnjava da govori o navici i klijentelističkoj kulturi, pa, kako dodaje, tu ima najmanje sporta.
“Ovakvim „radom“, rezultatski govoreći, bilježimo ozbiljan pad, pa se ne može više tako lako reći da smo sportska velesila, iako imamo izvanredne sportiste, koji moramo primijetiti, stasavaju i usavršavaju se van Crne Gore. Podsjetio bih na zlatne medalje komšija, koji i dalje nemaju puno međunarodno priznanje. Od donosilaca odluka bez ograničenja nemamo odgovore na brojna pitanja. Koliko je urađeno po pitanju sistemskog razvoja stručnog kadra? Koliko je urađeno na polju primjene naučno-istraživačkih i dijagnostičkih procedura u sistemu takmičarskog sporta? Koliko je urađeno u pogledu zaštite prava sportista – radno-pravni status, zdravstvena zaštita, osiguranje, kao i obezbjeđivanje posebnog sistema stručnog usavršavanja, da nakon karijere budu aktivni sudionici društva, a ne socijalni problemi? Da ne zaboravimo, kvalitet i dostupnost sportske infrastrukture – koja je ispod svakog nivoa, a Podgorica je jedini evropski glavni grad koji nema atletsku stazu. Takav je, ovih 16 godina, bio odnos prema sportu”, poručio je Begović.
Zbog svega navedenog, kako dodaje, odlučio se za jedan posve drugačiji put i za to preuzima punu odgovornost.
“Kako se radi o raspodjeli javnih sredstava, poreskih obveznika države Crne Gore, svako može imati uvid. Razumije se, uvijek će biti nezadovoljnih, ali svi ključni sportski programi i individualni programi sportista su podržani. Recimo, ako je Atletski savez Crne Gore predložio za Mariju Vukoviću, četvrtu na svjetskom prvenstvu, stipendiju od 10 hiljada evra, naša procjena je da je neophodno mnogo više, konkretno 25 hiljada, tako da naša Marija može na miru da se posveti onome u čemu je najbolja. Slično je za Milivoja Dukića kao i dvojici mladih jedriličara kojima su duplirani iznosi stipendija jer želimo da Milivoje u Parizu, a dvojica mladih u Los Anđelesu, budu kandidati za medalju. Vjerujemo da oni to mogu. Takođe, bilo je komentara i u vezi Paraolimpijskog komiteta, pa bih podsjetio da je u radu ove krovne organizacije urađeno mnogo iznad mogućeg. Svaki dan biju bitku sa institucionalnom diskriminacijom, a sistemski rad je donio medalju na nedavno održanim Paraolimpjskim igrama, što je uz rezultat rukometašica iz Londona, naš najveći sportski rezultat na Igrama”, ističe Begović.
Podsjeća na zakonski okvir koji kaže da komisija dostavlja izvještaj, a Uprava je ta koja donosi odluku.
“Odluka je i odraz potreba u ovoj godini. Konkretno, Rukometni savez ima prilično izazovan kalendar aktivnosti koji će zaokružiti organizacijom grupne faze Evropskog prvenstva za žene, veoma ozbiljnim izazovom koji nijesmo imali na teritoriji Crne Gore od 2005. godine, i organizacije grupne faze Evropskog prvenstva za košarkaše. Nakon što su ispravljene nepravilnosti u radu Vaterpolo saveza, sa selektorom Gojkovićem je dogovorena dugoročna podrška koja će, vjerujem, rezultirati medaljom u Parizu – zato ne razumijem zašto bi nekome smetalo što je Uprava dodatno podržala program ovog saveza. Takođe, rezultati boksera, njihov potencijal i ozbiljna organizacija saveza, zavređuje posebnu pažnju. Valja napomenuti i da je ovoj godini fokus na razvoju sportske infrastrukture – podjestio bih da je ove godine skoro pet opredijeljeno za tu namjenu, dok za narednu planiramo 10 miliona evra – smatrajući da je neophodno stvoriti pretpostavke kako za koncept sport u službi razvoja društva, tako i za vrhunska sportska postignuća sa odgovarajućim strateškim okvirom za 2028. godinu”, poručuje Begović.
On kaže da su promjene iz zatvorenog, partitokratskog sistema sa izraženom kulturom korupcije i negativnom selekcijom teške i neprijatne.
“No, kao društvo, nemamo alternativu. Naši mladi svakodnevno odlaze, i taj trend ne zaobilazi ni naše sportiste, pa se ne smijemo čuditi zašto nastupaju za druge zemlje. Paradoks je dakle da i dalje imamo vrhunske sportiste, koji su više plod roditeljskog pregnuća, trenera entuzijasta i nevjerovatnog talenta, uprkos gore navedenim poražavajućim činjenicama. Tako da sam u svom radu, imao sam dva puta – prvi je put lažnog patriotizma sa jednom rukom zavučenom u džep građana i kontinuitet uspostavljenog, a drugi, manje prijatan ali prijeko potreban pretpostavlja izlazak iz komfor zone i preuzimanje odgovornosti”, zaključio je Begović.