Piše: Boris Varga, Al Jazeera
Rusija je juče ujutru napala Ukrajinu. Bez povoda za rat i casus belli, čak makar i izmišljenog u ruskim lavinama lažnih vijesti. Putin je otpočeo rat u svom maniru surovosti, u namjeri da šokira i stvori paniku.
Poruka Putina je jasna i strašna – napadnut je se vjerni saveznik Zapada, napadnuta je bivša bratska sovjetska republika koja teži da uspostavi demokratiju, objavljen je rat državi koja pokušava da izađe iz sfere uticaja Moskve.
Putin je želio podjelu sfera uticaja u Evropi i na evroazijskom kontinentu i on je to dobio. Možda neće dobiti pismeni odgovor od NATO da se neće širiti ka granicama Rusije, ali je svakoj državi sada jasno šta je očekuje ako prijavi evroatlantske ambicije.
Rusija računa na licemjerje Zapada – da će se SAD i EU povući iz Ukrajine i da će nakon zabrinutih dramatičnih diplomatskih napora i budućih mirovnih konferencija poslije ovog rata ponovo po starim šemama i novim cijenama prodavati gas uplašenim evropskim partnerima.
Rat protiv Zapada
Rusija je krenula u ratno prekrajanje granica i ma koliko trajao, ovaj sukob će trajno promijeniti ne samo Ukrajinu, već prije svega Evropu. Ovo nije samo rat protiv Ukrajine, Putin je otpočeo rat protiv Zapada, po cijenu ogromnih ekonomskih gubitaka. Ko je prije nekoliko dana slušao Putinovo predavanja i javni čas istorije, mogao je odmah to da nasluti.
Rusija, slavna pobjednica u Drugom svjetskom ratu, preko noći se pretvorila u predatora kakvog je 1945. sa saveznicima i sama pobijedila. Protiv istih tih saveznika Rusija danas ratuje. Zar nismo 1991. gledali taj krvavi film na prostoru bivše Jugoslavije? I nije sve počelo preko noći?
Zapad je od 2000. godine licemjerno tolerisao obnavljanje autoritarne sile, u kojoj je vidio tržište i energente. Umjesto da se odlučno reagovalo 2008. godine na napad Moskve na suverenu Gruziju takođe pod izgovorom mirotvorstva. Nije se adekvatno reagovalo ni na aneksiju Krima 2014. godine i prvu posrednu agresiju u Donbasu.
Za očekivati je da će Rusija secesionisati djelove Ukrajine, minimalno ono što su priznali Duma i predsjednik Putin, a to su cijela Donjecka i Luganska administrativna oblast. Separatisti prethodno nisu kontrolisali u potpunosti te teritorije. Prije osam godina očekivalo se da će separatisti zauzeti važna ključna mjesta Mariupolj i Odesu, te da će napraviti koridor i spojiti sve secesionističke krajeve sve do Pridnjistrovlja u Moldaviji. Ovo mogu sada postati potencijalni ciljevi ruske agresije na Ukrajinu i njeno odsjecanje od Crnog mora.
Zabrinuti bi trebali da budu prije svega sami Rusi, jer ih vodi autokrata koji je pohađao Staljinovu školu. Pred građanima Rusije je stigma njihovog vođe, države agresora i godine izbačenosti iz civilizovanog svijeta.
Putinov lični rat
S obzirom da se radi o prekrajanju granica nasilnim, vojnim putem, ova kriza će se neminovno reflektovati i na druge djelove Evrope, posebno na Zapadni Balkan. Zabrinjavajuće je da se prostor bivše Jugoslavije našao u novom ratu u Evropi osjetljiv i načet za destabilizaciju, sa starim tendencijama raspada, poput Bosne i Hercegovine. Nacionalistima se već pale lampice, sa apetitima za nove teritorijalne podjele i velikonacionalističke planove na dohvatu.
Sankcije Rusije neće biti dovoljne, Zapad bi prije svega trebao vojno braniti Ukrajinu, po cijenu ulaska u rat. Poslije konflikta, SAD i EU bi trebali kao u slučaju Evrope tokom Hladnog rata da u potpunosti preuzmu brigu o ekonomskom oporavku Ukrajine i da je direktno uzmu pod oružanu zaštitu, kao što su to učinili sa SFRJ 1948. nakon Staljinove prijetnje i Rezolucije Informbiroa.
Kad smo već kod istorijskih lekcija, ovaj rat protiv susjeda i bivšeg saveznika je kontinuitet sovjetske totalitarne politike okupacije Mađarske 1956. i Čehoslovačke 1968. godine. To je ipak trend lažne pobjede, koja se uvijek završavala potiskivanjem Moskve na istok, u svoje predimperijalne granice. Retorično je pitanje: da li možete da zamislite okupaciju u 21. vijeku jedne od teritorijalno najvećih država Evrope sa više od 40 miliona ljudi?
Još je rano govoriti o miru, rat je juče ujutru tek počeo. I ranije je najavljivan kao najveći i najkrvaviji od Drugog svjetskog rata. Za tako nešto Rusija nema snage ni volje, ali ima lično Putin. Jer je to i njegov lični rat.