Britanski Gardijan objavio je opsežnu analizu o (ne)održavnju Europrajda i ljudskih (ne)sloboda u Srbiji.
Tekst sa Gardijana prenosimo u cjelosti:
U junu 2001, devet mjeseci nakon svrgavanja autokratskog predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, Beograd je pokušao da bude domaćin prve Parade ponosa. Događaj, koji su organizatori zamislili kao proslavu nove, progresivne ere, pretvorio se u haotičnu noćnu moru.
Na snimcima koji su nastali tog dana vide se grupe mladića kako marširaju prijestonicom, uzvikujući „ubij, ubij, ubij“.
Navijači najvećih beogradskih fudbalskih klubova na trenutak su stavili po strani animozitete, i zajedno počeli da uništavaju grad, prebijajući učesnike parade i napadajući policiju, teško povrjedivši dvojicu policajca.
Sada, 21 godinu kasnije, vlasti u Beogradu zaustavile su Europrajd, značajan događaj za čitavu svjetsku LGBTQ+ zajednicu.
Festival je otvoren u srpskoj prijestonici u ponedjeljak, a organizatori se nadaju da će poslužiti kao mjerilo napretka od 2001. godine.
Ali, policija je u posljednjem trenutku zabranila održavanje parade Europrajda, vrhunca cjelonedjeljnog programa, što je u fokus ponovo dovelo pitanje ravnopravnosti na Balkanu.
Tenzije okružuju događaj od kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prošlog mjeseca najavio da će Europrajd morati da bude otkazan, iz straha da će desničarski protesti dovesti do nasilnih sukoba. Vučić je rekao da se kaje zbog toga, ali je među ostalim razlozima za odlaganje Europrajda za „srećnija vremena“ naveo produbljivanje bezbjednosne krize sa Kosovom i ekonomske pritiske.
U nedjelju su se demonstranti protiv ponosa, uključujući bajkerske bande, vjerske grupe i krajnje desničarske nacionaliste, okupili u prijestonici i protestovali pod sloganom „za brak i porodicu“, zahtmevajući da se Europrajd zabrani.
Organizatori Prajda su ostali prkosni, rekavši da Vlada Srbije nema zakonska ovlašćenja da otkaže događaj. Prvi dan zakazanih događaja protekao je bez incidenata, ali je već idućeg dana, u utorak policija zabranila održavanje subotnje parade, kao i bilo kakve kontraproteste.
Kristine Garina, letonska predsjednica Evropskog udruženja organizatora prajda, rekla je da se organizatori žale na zabranu sudovima.
„U svakom slučaju neka vrsta javnog skupa će se održati u subotu. Očekuje se da dođe više od 10.000 ljudi“, rekla je Garina.
Dodala je da je sve što je potrebno jeste da u Srbiji funkcioniše pravni sistem i da se poštuje vladavina prava.
Beograd je izabran umjesto Barselone, Dablina i Lisabona za domaćina Europrajda 2022. Marko Mihailović, jedan od ogranizatora Prajda rekao je da sve ovo ukazuje na to da je održavanje prajda neophodno kako bi se pokazalo da manjinska prava nisu ugrožena.
„Kada smo prvi put predstavili naš plan 2019. željeli smo upravo to – da se Europrajd dogodi u zemlji kojoj je zaista potreban. Željeli smo da skrenemo pažnju na sistematsku diskriminaciju i nedostatak političke volje za rješavanje problema sa kojima se zajednica suočava”, rekao je Mihailović za Gardijan.
Rekao da je tolerancija postoji u srpskoj prijestonici, ali da je ona značajno manja u ostalim gradovima.
„Prava ostvarujemo samo u Beogradu. Ostatak Srbije je homofobičan kao i uvijek”, dodao je Mihailović.
Srbija, u kojoj istopolne zajednice nisu legalne, predstavlja novu granicu za širi LGBTQ+ pokret.
Garina je rekla da nakon što je Europrajd održan u Varšavi 2010. i Rigi 2015, Beograd je izgledao kao očekivani sljedeći korak.
„Nadali smo se da će ovo da promijeni čitav region i da se konačno unaprijede stvari u vezi sa pravima LGBTQ+ na Balkanu”, rekla je Garina.
I na tim promjenama, nedovoljno uspješno, se radi već 21 godinu. Nakon 2001., aktivisti su prkosno pokušali da se reorganizuju, ali su opštinske vlasti iz godine u godinu otkazivale paradu, navodeći kao razlog zabrinutost za bezbjednost i tvrdeći da nisu u stanju da obezbijede bezbjednost učesnika.
Kada je Srbija 2009. godine postala kandidat za članstvo u EU, vlada je bila pod pritiskom Brisela da dokaže svoju privrženost demokratskim vrijednostima. Organizatori su dobili zeleno svjetlo 2010. godine, ali Prajd je ponovo bio poremećen nasiljem i neredima krajnje desnice. Garina, koji je bio tamo, sjeća se da je Beograd „izgledao kao ratna zona”.
Uz veliko prisustvo policije, Prajd je konačno protekao mirno 2014. godine. Vučić, bivši ekstremno desni radikal, postao je premijer te godine nakon što je moderirao svoju politiku i dobio podršku velikana EU.
Vučić je 2017. čak postavio gej političarku Anu Brnabić za svoju premijerku kada je postao predsednik.
Ipak, Brnabić je malo toga suštinskog uradila za LGBTQ+ ljude u Srbiji. Građanska partnerstva koja istopolnim parovima daju ista prava kao i bračnim, na primjer, i dalje ne postoje. Takođe nije ni pokušala da podrži aktiviste u organizovanju Europrajda.
„Dveri“ najveći neprijatelj prajda
Kada je riječ o ostalim političkim akterima, najjače protivljenje dolazi iz Dveri, stranke tvrdokornih vjerskih konzervativaca koja često organizuje „paradu porodičnih vrednosti“ kao vid kontraprotesta. Stranka je ove godine lobirala za parlamentarno glasanje za zabranu Prajda, a kada to nije uspjelo, organizovala je proteste. Dveri su poručile da javna sredstva koja se izdvajaju za Europrajd treba da budu preusmjerena na liječenje bolesne djece.
„Preko 85 odsto građana Srbije je protiv promocije homoseksualizma, to je ovdje tema“, rekao je Andrej Mitić, sekretar Dveri i dodao da ova stranka to smatra tiranijom ekstremne manjine koja pokušava da nametne sopstvene vrijednosti u suprotnosti sa kolektivnim moralnim vrijednostima društva.
Mitić je rekao da članovi Dveri nisu protiv ljudskih prava ili zakona protiv diskriminacije, ali da se protive „promociji ideološkog homoseksualizma” koji predstavlja Prajd.
Iako su Dveri zanemarljiva snaga u nacionalnoj politici – stranka je na ovogodišnjim izborima osvojila samo 4 odsto glasova – veliku većinu poslaničkih mjesta zauzimaju desničarske stranke koje ne žele da unaprijede prava LGBTQ+ zajednice. Veliki broj uticajnih ekstremno desničarskih pokreta posljednjih mjeseci je glasno ustao protiv Europrajda, što je možda dovelo do toga da Vučić otkaže događaj.
Mihailović i kolege organizatori vidjeli su Europrajd 2022 kao šansu da se događaj vrate njegovim političkim korjenima i podsjete učesnike iz cijele Evrope da Prajd nije bio samo prilika za zabavu. Ali on je rekao da je rizik od nasilne reakcije porastao ove godine.
I zbog toga, čini se, da su ekstremisti uspjeli. Međutim, Mihailović ostaje prkosan i kaže da krajnja desnica nije pobijedila.
„Apsolutno ne. Ovo je zapravo pobjeda za nas jer razotkriva sve greške u našem sistemu i pravo lice ljudi koji su na vlasti. Ovo ni na koji način nije gubitak“, rekao je Mihailović i dodao da je više zabrinut za sljedeću godinu jer tada neće biti toliko vidljivi čitavom svijetu kao ove.