Finansijska katastrofa EPS: Umjesto prihoda od milijardu, gubitak od 418 miliona eura

Od tada, u narednih devet mjeseci zaključno sa posljednjim danom juna napravljen je gubitak od ukupno 610 miliona eura. U posljednjem kvartalu 2021. godine troškovi su premašili prihode za 185 miliona eura, a onda je u narednih šest mjeseci izgubljeno još 418 miliona eura, pokazuje izvještaj o realizaciji trgodošnjeg plana poslovanja EPS-a za prvih šest mjeseci ove godine.

Tako se finansijski efekti niza havarija i energetskog kolapsa iz prošle sezone grijanja približavaju sumi od milijardu eura, piše danas.rs.

Najvažniji razlog za ovako loše poslovanje Elektroprivrede su manjkovi u proizvodnji struje.

Proizvodnja električne energije u prvom polugodištu za 16 odsto je manja nego u istom periodu 2021. godine.

Pored problema sa adekvatnim količinama kvalitetnog uglja, EPS se suočio i sa sušom i lošom hidrologijom zbog koje je proizvodnja struje u hidroelektranama bila manja od prošlogodišnje za 27 odsto.

Proizvodnja struje iz obnovljivih izvora bila je manja od planirane za 56 odsto, dok je proizvodnja struje u termoelektranama bila manja od prošlogodišnje za devet odsto.

Termoelektrane na ugalj su za 10 odsto manje struje proizvele, ali je TE-TO Panonske elektrane za 56 odsto više struje napravila nego u prvoj polovini prošle godine.

Za gas za proizvodnju struje u TE-TO potrošeno je 3,7 milijardi dinara, a za aditive i mazut za paljenje uglja u kotlovima potrošeno je za šest mjeseci 6,8 milijardi dinara.

Plan EPS-a je da se uveze što više kvalitetnijeg uglja iz okruženje, prije svega Crne Gore i da se miješanjem sa kolubarskim ugljem smanji potencijalni uvoz struje u zimskim mjesecima, a podigne što više domaća proizvodnja struje.

Za uvezeni ugalj za termoelektrane potrošeno je 1,1 milijarda dinara.

Drugi razlog za finansijsku katastrofu u EPS-u, usko povezan sa manjkom proizvodnje je povećan uvoz struje i to kako se navodi u izvještaju ove kompanije, po rekordnim cijenama.

U poslednjem kvartalu 2021. godine EPS je kupio na tržištu 1.244 gigavatsati struje po prosečnoj cijeni od 232,8 eura po megavatsatu za ukupno 289,7 miliona eura.

U prvom polugodištu ove godine kupljeno je na tržištu 2.356 gigavatsati po prosječnoj cijeni od 222,08 eura po megavatsatu, što je više od 520 miliona eura.

U junu ove godine EPS je kupovao električnu energiju po 236,79 eura po megavatsatu, a s druge strane privredi na komercijalnom rtžištu prodavao je za 67,52 eura po megavatsatu usljed preporuke Vlade da se ograniči cijena električne energije.

Situacija u energetici Evrope djeluje da se samo pogoršava, pa je recimo u petak u 12 sati, na berzi megavat koštao 547,78 eura, a u centralnoj Evropi tek nešto manje, ali iznad 500 eura.

Troškovi nastali uvozom struje u vrijeme nevjerovatnih cijena na međunarodnom tržištu i posljedični gubici su dobro dokumentovani. S druge strane, EPS je prethodnih godina pored toga što je u zimskim mjesecima uvozio struju, u drugom dijelu godine bio izvoznik.

Trošak za EPS zbog lošeg upravljanja, nepravovremenog iskopavanja uglja ne mjeri se samo troškovima uvoza skupe struje zbog manjka sopstvene proizvodnje. Takođe se mjeri i izgubljenom dobiti koju bi imao da je izvozio struju po ovako visokim cijenama na međunarodnom tržištu.

Ipak, poslednje tri godine, od 2019. do 2021. prosečan godišnji izvoz EPS-a iznosio je oko 4.300 gigavat-sati.

Recimo prošle godine u Srbiju je uvezeno 5.400 gigavat-sati, a izvezeno 4.800 gigavat-sati struje.

S obzirom da ove godine od izvoza nema ništa, osim struje koje smo vratili Elektroprivredi Republike Srpske (oko 20 miliona eUra za prvih šest mJeseci prema bilansima EPS), postavlja se pitanje koliko bi novca zaradili da su termoelektrane radile uobičajenim kapacitetom kao prethodne tri godine.

Ovde treba istaći i da na proizvodnju posebno za izvoz utiče i rad hidroelektrana koje ove godine zbog suše ne rade punim kapacitetom.

Ilustracije radi, da EPS u 2022. izveze 4.300 gigavat-sati struje po prosečnoj cijeni po kojoj je uvozio u prvoj polovini godine od 232,8 eura po megavat-satu, prihodovao bi ravno milijardu eura. Ovo ne znači da ne bismo uopšte uvozili struju, ali krajnji finansijski bilans bio bi svakako mnogo povoljniji i za EPS i za Srbiju.