Džozef: Srbija jedina ne prihvata zapadni poredak, Ona ’sjedi na ruskoj i kineskoj stolici’, ukinuti joj benefite koje uživa

Uzrok problema na Zapadnom Balkanu je što Srbija ne prihvata zapadni poredak i njeno odbijanje da se opredijeli da li je na Zapadu ili Istoku, ocjenjuje Edvard Džozef (Edward Joseph), predavač na Univerziteta Johns Hopkins u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).

“Jednostavno treba ukinuti benefite koje Srbija uživa odlažući da se izjasni. Ključni razlog za ovakvu njenu taktiku je Kosovo. Ona ne mora da se opredijeli sve dok je kosovsko pitanje neriješeno. Neko će reći da može da nastavi takvu politiku jer Rusija i druge zemlje neće priznati Kosovo”, ističe Džozef.

“Međutim, rješenje ovog pitanja u velikoj mjeri zavisi od Zapada. Rusija, Kina i drugi tu ne mogu ništa da urade. Ako EU zauzme jedinstven stav, onda će čitava ova zamršena priča biti završena, jer će Kosovu biti otvoren put za članstvo u NATO-u. U tom slučaju će doživjeti krah strategija Srbije izolacije i slabljenja Kosova”, smatra Džozef koji je učestvovao u međunarodnim misijima u BiH, na Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.

Po njegovom mišljenju, tada će i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić biti prinuđen da reformiše svoju politiku zato što će se naći u strateškom škripcu, pošto ne može da kategorički odbaci evropske integracije i moraće da ozbiljno pregovara o kosovskom pitanju donoseći odluke koje je Srbija odlagala još od pada Slobodana Miloševića – da li je na Zapadu ili Istoku!

“Pri tom je veoma važno naglasiti da Srbija nije nesvrstana. Srbija ne sjedi ’na dvije stolice’. Ona ’sjedi na ruskoj i kineskoj stolici’. Tito je bio pobornik nesvrstanosti. On nikada nije promovisao sovjetski model već ’treći put’“, kaže Joseph.

RSE: Kako komentarišete dogovor Beograda i Prištine o privremenim registarskim tablicama, koji je postignut nakon višednevnih tenzija?

Ovim sporazumom dvije strane uz posredovanje Miroslava Lajčaka nađen je izlaz iz ćorsokaka, ali je to takođe razotkrilo i širi problem.

Prvo, koliko sam shvatio, sporazumom predviđa reciprocitet između Srbije i Kosova. Umjesto da samo Kosovo mijenja tablice, sada će obje strane umjesto njih dobiti naljepnice. To je reciprocitet. Kosovo će ukloniti jedinice specijalne policije, ali one više nisu potrebne sada kada su Srbi prihvatili nove aranžmane.

Ovo je brže rješenje – ali isti krajnji rezultat – kao 2011. godine, kada je Kosovo takođe poslalo jedinice specijalne policije. U oba slučaja, to je na kraju dovelo do toga da Srbija prihvati novi status kvo na granici.

Drugo, Vučić je napravio jednu od svojih najvećih grešaka, pretjerivanjem sa teatralnom upotrebom tenkova i dovođenjem ruskog ambasadora. Širom Evrope ljudi mogu vidjeti sliku – čak i ako ne znaju mnogo o Balkanu – ruskog ambasadora pored najviših srpskih vojnih oficira. Vučić je time dokazao da Srbija pod njim uopšte nije nesvrstana, već da je prihvatila i slijedi vrijednosti i agendu Rusije i Kine.

Problem je što se Zapad i dalje pretvara da je stanje drugačije. Pogledajte opservacije predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen na sastanku sa Vučićem u četvrtak, “hvaleći korake koje Srbima preduzima u reformama i vladavini prava”.

Gledajte, možete se ponašati diplomatski bez povlađivanja. Vi znate bolje od mene da li su koraci koje je Vučićev režim preduzeo u pogledu reformi i vladavine prava vrijedni “pohvale”? Ovo je još jedan primjer legitimisanja tog režima. Vučić je to upravo iskoristio – tvitujući o istorijskoj posjeti von der Leyen i njenim pohvalama.

Zašto povlađujemo političaru koji predvodi režim “institucionalne ekstrakcije”, kako ga naziva profesor Dušan Pavlović, odnosno sistemske korupcije kako u cilju ličnog bogaćenja tako i jačanja političke moći. Odgovor je opet zbog Kosova – to je izvor naše slabosti i razlog zašto prihvatamo Vučićevu šaradu o priključivanju EU.

Srbija jedina ne prihvata zapadni poredak

RSE: Naravno, Vučić, kao i Kurti, može da koristi ovo pitanje za skretanje pažnje sa drugih problema uoči izbora u Srbiji iduće godine. Takođe, da ponovi tvrdnje da kosovska strana nije ispunila obavezu iz Briselskog sporazuma o formiranju Asocijacije srpskih opština, tako da se nastavlja ovo višegodišnje međusobno optuživanje.

Upravo tako. Nastavlja se međusobno optuživanje kao što mačka juri sopstveni rep – o Zajednici srpskih opština, privremenim tablicama, zatim ulozi Đukanovića i Vučića, pa Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragan Čovića, dok se ruski ambasador osmjehuje, kao i Vladimir Putin i Si Đinping.

Ako se želi zaustaviti maligni uticaj Rusije u regionu, važno je da se shvati zašto se situacija pogoršava.

RSE: Zašto se situacija pogoršava?

Džozef: Sva ova na izgled nerješiva pitanja – zapravo su rješiva. Čak i veoma manjkavi Dejtonski sporazum sa tri aktera. To nije samo moje mišljenje, već za to postoje dokazi. Naime, početkom 2000-ih zabilježen je napredak u Bosni i Hercegovini kada je Pedi Ešdaun bio visoki predstavnik.

To potvrđuje i Ohridski sporazum između Makedonaca i Albanaca, zatim odnosi između Crne Gore i Hrvatske. Ovo nije Avganistan već dio Evrope sa potencijalno ključnim uticajem SAD i EU. Dakle, svi problemi su rješivi ako zemlje regije prihvate zapadni poredak. Ne tvrdim da je to jednostavno i da će se desiti preko noći. Ukoliko se ne prihvata zapadni poredak, ili ga kao Bugarska iskorišćava, onda nema riješenja.

Na Zapadnom Balkanu samo jedna zemlja ne prihvata zapadni poredak. Riječ je o Srbiji i njenim povjerenicima u Republici Srpskoj, zatim Srpskoj listi na Kosovu i tako dalje.

To ne znači da Srbi nemaju opravdane pritužbe na Kosovu i u Crnoj Gori, te da Kurti i Đukanović nisu odgovorni. Ovdje se ne radi o bilo čijoj krivici, već razumijevanju zašto se sve ovo dešava. Ako se prihvati zapadni poredak onda je bezbjednost Zapadnog Balkana pod zaštitom NATO-a. Takođe, da je cio region kada je riječ o ekonomiji, trgovini, pravnoj regulativi i vrijednostima pod okriljem Evropske unije. U tom slučaju su svi problemi na Zapadnom Balkanu rješivi, uključujući pritužbe Srba u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu.

Međutim, ako se potencira na strateškom partnerstvu sa Rusijom i Kinom, ako se oponaša uloga Mađarske i njen model, onda će ovi problemi istrajavati.

Srbija sjedi na ‘ruskoj i kineskoj stolici’

RSE: U tome i jeste suština nevolja na Zapadnom Balkanu, ne da li su one načelno rješive, već da u stvarnosti Srbija ne želi da u potpunosti prihvati zapadni poredak, ne prihvata članstvo u NATO, te da, naročito posljednih godina, ne samo da “sjedi na dvije stolice“”već sve više naginje ka Rusiji i Kini. Takođe, Srbija teži članstvu u EU prije svega zbog ekonomskih pogodnosti. Stoga se postavlja pitanje na koji način je moguće ubijediti Srbiju da napravi kompromis o kome govorite u situaciji koja traje već skoro 30 godina i može da potraje još najmanje toliko.

Džozef: Da, ali ako ne uspijemo da razdvojimo ta pitanja koja odražavaju stvarnost, ako se izgubimo u tom složenom okviru, bićemo paralisani i Rusija i Kina će pobijediti. Nije tačno, to što se rekli, da Srbija nikada neće prihvatiti zapadni poredak.

Istina je da Srbija, uključujući Vučića, nikada nije jasno predočila da li je na Zapadu ili Istoku. Pri tom je veoma važno naglasiti da Srbija nije nesvrstana. Tačno ste rekli da Srbija “ne sjedi na dvije stolice”. Ona „sjedi na ruskoj i kineskoj stolici“. Tito je bio pobornik nesvrstanosti. On nikada nije promovisao sovjetski model već “treći put”.

Švedska, Austrija i Finska nisu članice NATO-a, ali prihvataju zapadni poredak. Stoga se ne može reći za Srbiju da je nesvrstana. Vučićev režim dijeli vrijednosti ruskog i kineskog političkog sistema sa manipulativnom šaradom o želji da se pridruži EU, kao što ste rekli, samo da bi izvukao što više ekonomskih benefita, a Zapad prihvata tu šaradu.

Kada je riječ o proširenju EU, pojedine njene članice se prikrivaju iza stava Bugarske koja blokira pregovore o pridruživanju Sjeverne Makedonije, zatim drugih pitanja na Zapadnom Balkanu ističući kako možemo da primimo zemlje koje imaju probleme poput incidenata na Cetinju, ponašanja Milorada Dodika, raspoređivanje tenkova na granici sa Kosovom.

Kina preko Balkana projektuje moć u Evropi

RSE: Međunarodna zajednica je tokom 1990-ih uvela sankcije Miloševićevom režimu. Sada pojedine članice EU blokiraju proširenje na Zapadni Balkan. Istovremeno, SAD se nakon povlačenja iz Avganistana dodatno fokusiraju na Kinu kao prioritet u spoljnoj politici, pa je Zapadni Balkan i dalje relativno nisko na agendi Vašingtona. Kako u takvim okolnostima SAD i EU mogu da utiču na srpske vlasti da promijene svoju politiku prema regionu koja je manje više nepromjenjiva u posljednjih 30 godina?

Džozef: Pomenuli ste Kinu. S tim u vezi se postavlja pitanje ko je njen strateški partner na Zapadnom Balkanu? Srbija. Peking nastoji da preko Balkana projektuje svoju moć u Evropi gradeći infrastrukturu za to – počevši od preuzimanja luke Pirej pa na dalje.

Pogledajte kakvu ulogu igra Kina tokom pandemije korona virusa u Srbiji. Tako je Vučić poljubio kinesku zastavu. Peking širi svoj autoritarni model i vrijednosti u regionu. Stoga ako se SAD fokusiraju na Kinu, one ne mogu da zanemare Balkan gdje Kina, kao i Rusija, nastoje da osnaže svoj uticaj. Na primjer, Vučić se obavezao Vašingtonskim sporazumom da će diversifikovati snabdijevanje energijom, a u međuvremenu čini suprotno jer su odnosi Srbije i Rusije u tom sektoru bliži nego ikada. Upravo zbog saradnje sa te dvije države Srbija je na meti kritika sa zapada.

Ostatak intervjua pročitajte na stranici RSE.