DODIK PRIJETI PRAZNOM PUŠKOM Visoki predstavnik za BiH defakto ukida Republiku Srpsku!?

Za aktuelno.me

Piše: Mirna Nikčević

Srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Milorad Dodik izjavio je juče da Srbi u Republici Srpskoj neće nikada prihvatiti realnost kakvu traži predsjednik SDA u BiH Bakir Izetbegović.  Dodik je pri tom naglasio da Republika Srpska sprema blokadu institucija BiH kao politički odgovor na dopune u Krivičnom zakonu kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, a koje je donio visoki predstavnik  Valentin Inzko.

Iako je Dodik u tipično stilu velikosrpskih političkih silnika, odmah počeo da prijeti, realnost je sasvim drugačija. Srpski član Predsjedništva BiH nema ni približno dovoljno političke ”artiljerije” kojom bi ikoga mogao da uplaši.

Ograničenja Dejtona i želje srpskih tabloida

Prije svega treba naglasiti da je Dejtonski mirovni sporazum predvidio da poslijeratna Bosna i Hercegovina bude sastavljena od dva entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH, koje su, kako sama riječ kaže, samo entiteti tj. federalne jedinice, a nikako potencijalne države koje se mogu jednog dana otcijepiti od Bosne i Hercegovine, a kako to u posljednje vrijeme sugeriše većina nacionalističkih provučićevskih tabloidnih medija u Srbiji, poput “Happy TV”, “Pink”, te tabloidi “Informer”, “Alo”, “Kurir”, “Srpski telegraf”.

Raznorazni “analitičari” na dnevnoj bazi defiluju i prenose ono što zapravo Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije zaista misli, a zajedničko svemu tome može se sublimirati u sljedećem: čeka se povoljan “istorijski trenutak” da se Republika Srpska otcijepi od BiH, te priključi majci Srbiji. Po Vučićevim “analitičarima” taj trenutak samo što nije stigao, jer eto Amerika samo što ne propadne, EU je skoro pa propala, NATO takođe, Rusija se uzdigla do “nebeskih visina”, Kina takođe.

Stav ovih “analitičara” zapravo predstavlja stav vlade pod kontrolom Aleksandra Vučića, tj. zvaničnog Beograda i u to ne treba imati nikakve sumnje. Uprkos deklarativnom zalaganju za poštovanje granica jasno je da je prikriveni cilj zvaničnog Beograda ( koji se sve manje zapravo i krije) stvaranje velike Srbije, odnosno “srpskog sveta”. To znači aneksiju Crne Gore, otcjepljenje Republike Srpske i njeno priključenje Srbiji, te vojno zauzimanje Kosova i protjerivanje Albanaca sa njega. Takođe se nije sasvim odustalo ni od priključenja dijelova Hrvatske iz bivše tzv. SAO Krajine. Jasno je da se realizacija ”srpskog sveta” ne može ostvariti bez krvi, pa je njegovo stvaranje zapravo uvod u novi rat. Naravno krojači ovakve politike su uvjereni da su svi ostali u regionu slabi, da su velike sile, prije svega jedina ključna – SAD, nezainteresovane, te da će se povući vremenom iz regije a da ostali neće ni davati preveliki otpor! To je ukratko ono što je u glavi Aleksandra Vučića i njegovih saradnika.

Odlazak Trampove i dolazak Bajdenove administracije unekoliko je unio nervozu u sijače haosa na Balkanu, a ta nervoza se vidi po ponašanju tabloida, gdje se miješa uvjerenje da su međunarodne okolnosti za “srpsku stvar” znatno povoljnije, i doza neizvijesnosti u pogledu budućeg ponašanja Bajdenove administracije. Prvi potezi Bajdenove administracije i naznaka njene buduće politike na zapadnom Balkanu kreatorima “srpskog sveta” baš ne idu u prilog.

Ofanziva SAD preko Incka

Naime odlazeći visoki predstavnik za BiH Valentin Incko posljednjih dana svog mandata proglasio je zakon kojim se prijeti krivičnim gonjenjem i zatvorom do pet godina za sve one koji negiraju genocid u Srebrenici, i svaki drugi zločin  utvrđen pravosnažnim presudama međunarodnih sudova. Postavlja se sada pitanje zašto se Valentin Incko u poslijednjim danima svog mandata odlučio za ovakav jedan prilično radikalan potez imajući u vidu da je za 12 godina svog mandata bio poprilično pasivan, te se uzdržavao od ovakvih poruka? Zašto? Po svemu sudeći dobio je precizne upute od Bajdenove administracije da krene u takav poduhvat! Jer budimo realni, Vučića i srpske šoviniste plaše jedino SAD i NATO kao jedino sposobni akteri u datom međunarodnom okruženju da Beogradu nametnu rješenje, pošto je zvanični Beograd jedina izvjesna prijetnja miru i bezbjednosti na zapadnom Balkanu, uprkos svim zvaničnim, deklarativnim stavovima.

Imenovanje njemačkog diplomate Kristijana Šmita za novog visokog predstavnika za BiH, predstavlja jasan signal da će međunarodna zajednica (čitaj EU, SAD i NATO) aktivno raditi na uspostavljanju Bosne i Hercegovine kao funkcionalne države, te otklanjanju stalne institucionalne opstrukcije od strane organa Republike Srpske i Milorada Dodika, a koje sprovode pod palicom zvaničnog Beograda, sa pozadinskom podrškom Moskve. Dakle jasno je da se više neće moći zloupotrebljavati “zaštita vitalnog interesa” kao izgovor za stalnu opstrukciju svih odluka u BiH. Ta stalna opstrukcija se kasnije koristi kao izgovor da je BiH “nefunkcionalna” država, te da je otcjepljenje RS jedino moguće rješenje. Nesporno je da je Republika Srpska paradržavna tvorevina koja nikada nije postojala u istoriji, a nastala je dobrim dijelom kao rezultat masovnog ubijanja i genocida u Srebrenici, kao i progona bošnjačkog i ostalog nesrpskog stanovništva u proljeće i ljeto 1992., kao i tokom cijelog rata, te kao takva nikako nema pravo na neko samoopredjeljenje i otcjepljenje. Takođe Republika Srpska je nastala na teritoriji koju je prije rata naseljavalo više od 50 odsto nesrpskog stanovništva, a to je ono što je mjerodavno za međunarodno pravo, a ne nešto što je uspostavljeno fizičkim nasiljem.

NDH i RS

U čemu je razlika između NDH i Republike Srpske? NDH je tvorevina nasilno uspostavljena voljom fašističkih sila i hrvatski narod se nikada nije pitao o njoj. Da,  tačno je da je dio hrvatskog naroda bio čvrsto do kraja uz NDH, ali se taj narod ni na referendumu ni na bilo kakvim slobodnim izborima nije pitao o njoj. Za razliku od NDH, Republika Srpska je izraz volje srpskog naroda, jer je genocid nad Bošnjacima podržavala i podržava većina srpskog naroda, koji je svojom slobodnom voljom glasao za Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja i Aleksandra Vučića! Dakle situacija je slična kao sa Hitlerovom Njemačkom, gdje je većina njemačkog naroda podržavala Hitlera u svim njegovim nasilničkim aktima i glasala za njega, dajući mu time nesporan legitimitet da u njihovo ime čini i najgnusnije zločine!

Naravno, i Hitler je samo “branio Njemce” i interese Njemaca svuda na svijetu!

Šta će uraditi novi visoki predstavnik za BiH Kristijan Šmit?

Prvo što će uraditi svakako je doslovna primjena zakona o sprječavanju negiranja genocida kojim će iz političkog života početi uklanjanje svih ekstremista iz svih struktura i sa svih nivoa vlasti. Na njihova mjesta doći će možda približno isti, ali će vremenom morati da ublažavaju retoriku jer će biti suočeni sa brzometnom smjenom. Tako će se politička scena vremenom stabilizovati i smiriti, a šovinistička retorika se kažnjavati. Dalje, ekspresno će svojim odlukama ukinuti zloupotrebu tzv. mehanizma zaštite vitalnog interesa, kako bi se odblokiralo funcionisanje BiH kao države.

Ubrzano će se preduzeti koraci ka deblokadi puta BiH ka NATO jer je to od vitalnog interesa za bezbjednost BiH i taj potez definitivno sahranjuje sve snove o “srpskom svetu” i snove da će se Republika Srpska otcijepiti i pripojiti Srbiji! Dakle, visoki predstavnik za BiH će zapravo u ime BiH poslati zahtjev za učlanjenje u NATO, a uz političku volju SAD taj zahtjev će se brzo “progurati”. Uprkos oštroj retorici Dodika i Beograda, ovakav scenario oni ne mogu spriječiti nikako, a priče da će tamo biti nekakvog rata apsolutno ne stoje zato što sada nema 1.000 tenkova i oklopnih transportera JNA, te nekoliko hiljada komada artiljerijskog oruđa i 100 aviona, dok armija BiH nije imala gotovo ništa. U takvim okolnostima je lako bilo izazvati rat, privremeno ga dobiti, a sada je nemoguće!

Koji su mehanizmi sprovođenja ovakve odluke?

U Bosni i Hercegovini postoji još oko 600 vojnika međunarodne misije EUFOR Althea koja je pravni nasljednik IFOR-a i SFOR-a, tj. implementacionih i stabilizacionih snaga dovedenih poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma radi njegovog sprovođenja u djelo. Vojne snage misije EUFOR Althea uglavnom se sastoje od vojnih snaga zemalja članica EU uz učešće još nekih zemalja izvan EU, kao što su Turska i Čile. Ove snage su naizgled male ali jedna od njihovih funkcija je da pripreme dolazak znatno većih snaga NATO u slučaju potrebe. Naime, u slučaju potrebe komandant misije EUFOR Althea austrijski general Alexander Platzer može pozvati pomoć snaga NATO za brze intervencije koje se u BiH mogu rasporediti u roku od nekoliko sati i obezbijediti sprovođenje svih odluka visokog predstavnika za BiH.

Dolazak Bajdenove administracije, označio je definisanje jasne političke volje za takvo nešto, a koja nije postojala u vrijeme Trampove administracije. Kod Republike Srpske treba primijetiti da ne postoji teritorijalna veza između zapadnog dijela RS, tj. Bosanske Krajine, sa istočnim dijelom, jer distrikt Brčko koji čini tu vezu je zajednički distrikt, a ne dio RS. NATO trupe mogu lako doći, zauzeti distrikt Brčko te spriječiti dostup svake pomoći iz Beograda. Takođe, Hrvatska lako na Savi može blokirati granicu sa Republikom Srpskom kako bi položaj zapadnog dijela Republike Srpske bio neodrživ. Vazdušne snage NATO mogu bez problema blokirati vazdušni prostor iznad BiH kako bi spriječili dostavu bilo kakve pomoći iz Srbije za Republiku Srpsku. Dakle kako stvari stoje vjerovatnoća miješanja Beograda relativno je mala, a kada visoki predstavnik za BiH ima iza sebe SAD i NATO, onda nema tehničkih problema u sprovođenju bilo koje odluke.

Ukratko, novi vjetrovi duvaju u BiH, a u prilog tome ide i imenovanje novog visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita, ali i odluka odlazećeg visokog predstavnika Valentina Inzka o zabrani negiranja genocida. Ta promijenjena klima najviše se vidi po nervozi iz Beograda, tj. po nervozi tabloidnih provučićevskih medija. Jasno je i izgledno da će BiH prije ili kasnije ući u NATO, bez obzira na protivljenje Dodika i organa RS. Pošto će negiranje genocida u BiH biti kažnjavano, očigledno je da će to dovesti do egzodusa dijela srpskih nacionalista iz Bosne i Hercegovine ( tj. Republike Srpske) u Beograd i Srbiju, gdje će potražiti zaštitu od krivičnog gonjenja.

Strateški benefiti

Naposlijetku treba istaći koji su strateški benefiti od pristupanja BiH NATO-u? Najprije štiti se bezbijednost dvije postojeće članice NATO-a, Hrvatske i Crne Gore! Hrvatska, koja kao što se vidi na geografskoj karti, izgleda kao “kifla” te nema stratešku dubinu, pa je ranjiva i podložna presijecanju na svojim rubnim područjima, poput zone Dubrovnika gdje je strateška dubina na najužem dijelu tek nekoliko stotina metara.

Pristupanjem BiH NATO-u će ovaj problem biti riješen. Sa druge strane sprječava se destabilizacija druge članice NATO-a, Crne Gore, a čija je bezbjednost konstatno ugrožena od strane Republike Srpske! Ovaj potez bi značio i definitivni poraz ideje srpskog nacionalizma i velikosrpske hegemonije, a kada neka vladajuća ideologija  doživi potpuni poraz, to podstiče i poraz na unutrašnjo-političkom planu u Srbiji, te će time porasti šanse da Srbija konačno postane normalna država i miran komšija, te produktivan član evropske porodice naroda!

(Autorka teksta je član UO NVO Montenegro International i bivši dugogodišnji crnogorski diplomata)

Na bazi analiza srodnih međunarodnih organizacija i nezavisnih istraživačkih instituta i agencija sa teritorije EU i SAD, te redovne komunikacije sa predstavnicima diplomatskog kora u Briselu i Ankari, MI će na portalu Aktuelno objavljivati seriju tekstova na temu zapadnog Balkana i mogućih reperkusija trans-atlantske i evropske političke agende na buduća kretanja u regionu.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta