Da li će Berlin prihvatiti ”promjenu paradigme” na Balkanu?

Dosadašnja strategija Zapada na Balkanu okreće se naglavačke. SAD i Evropska unija s jedne strane podržavaju borbu Ukrajinaca za demokratske i zapadne vrijednosti, a na drugoj strani, na Balkanu, prihvataju etno-nacionalističke pozicije nadajući se da će tako ograničiti uticaj Moskve. To je teza koju u svom članku za Tagescajtung postavlja dugogodišnji dopisnik tog berlinskog lista iz regiona Erih Ratfelder, prenosi DW.

„Dugo je zapadna strategija bila – demokratizacija država Zapadnog Balkana i njihovo uvođenje u zajednicu vrijednosti Evropske unije. Od toga se, prema mišljenju nekih američkih kritičara, odustalo“, navodi list prenoseći tako mišljenje politikologa Januša Bugajskog koji ocjenjuje da „demokratizacija društava, suočavanje sa prošlošću i ljudska prava na kraju više ne igraju nikakvu ulogu.“

„SAD zapravo žele da podijele Balkan na tri zone uticaja: srpsku, hrvatsku i albansku. SAD i EU, prema mišljenju Bugajskog, sada teže dogovoru s etnonacionalističkim snagama na Balkanu i odustaju od dosadašnjih prozapadnih i demokratskih pozicija. S obzirom na rat u Ukrajini, u Vašingtonu se nadaju da će povući na stranu Zapada autokratskog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a i da istovremeno ugode hrvatskoj desnici koja je naklonjena Putinu.“

„Da li je to još jedna prekretnica“, postavlja pitanje autor članka. I zatim ocjenjuje: „Pod uticajem rata u Ukrajini, Zapad mijenja svoju balkansku politiku. Međutim, ustupci Srbiji mogu da dovedu do opasnih sukoba, smatra jedan od najboljih poznavalaca regiona Kurt Basuener, iz berlinskog trusta mozgova Savjet za politiku demokratizacije (DPC).“

Šta će da uradi Berlin?

Njemački list navodi i ovo: „To što su u Crnoj Gori nakon prošlih izbora ojačale prosrpske, a time i pro-Putinove snage, SAD i EU jednostavno su prihvatili. U BiH je oslabljen otpor prema Miloradu Dodiku, koji često otvoreno nastupa kao prijatelj Putina.“

„Dodik želi da vedri i oblači u čitavoj Bosni, bez obzira na državnu vladu, Vrhovni sud, međunarodne institucije i većinsko bošnjačko stanovništvo u Sarajevu. Dodik bi čak najradije ukinuo poziciju visokog predstavnika međunarodne zajednice koju trenutno obavlja njemački političar iz redova CSU Kristijan Šmit. On, naime, sa svojim posebnim ovlašćenjima, još uvek ima važnu riječ u BiH. No, Dodik to više ne mora da radi, jer SAD, EU i visoki predstavnik mu čak više ni ne prete posljedicama zbog njegove politike“, piše Tagescajtung.

I još: „Antidemokratski, nacionalistički ekstremisti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini čini se imaju podršku, čak i protiv volje Bošnjaka. S podrškom iz Zagreba i široko rasprostanjenim lobiranjem iz Brisela, hercegovačkoj ekstremističkoj stranci HDZ pošlo je za rukom da preuzme vlast u Federaciji BiH. Mjesecima su Eskobar, Borelj i Lajčak vršili pritisak na stranke koje nisu nacionalističke da pristanu na koaliciju s hrvatskim nacionalistima. Cilj je bio da se izbaci iz vlasti bošnjačka muslimanska nacionalna stranke SDA.“

Na kraju, autor članka u berlinskom listu situaciju sumira ovako: „Politika SAD i EU podržava antidemokratske snage na Balkanu i stvara opasan potencijal za sukob. Mnogi u Sarajevu pitaju se gdje je zapravo glas njemačke politike, koji se donedavno doživljavao kao pozitivan. On se trenutno ne čuje. Da li će Berlin, ministarka spoljnih poslova, Zeleni i njemački aktivisti za zaštitu ljudskih prava, bez pogovora prihvatiti promjenu paradigme na Balkanu?“