Utorak, 19 Marta, 2024
Rubrika:

Sankcije protiv Vučićeve Srbije – realna opcija Zapada

Da li će Zapad mirno gledati sunovrat Srbije u politiku 90-tih? Da li je velikosrpska politika ostala bez adekvatnog odgovora EU, NATO i SAD? Autistična i anti-zapadna politika protagonista ''srpskog sveta'' i nepoštovanje odluka međunarodnih instanci zahtijeva nove drastične intervencije Zapada koje su sve izvjesnije.

Za aktuelno.me

Piše: Mirna Nikčević

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić,  komentarišući odluku Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini  o zabrani i kažnjavanju negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, izjavio je da „nametnute i oktroisane odluke nikada nikome nisu donele dobro, donele su samo podele“, i najavio da će napredni (čitaj radikalni) domaći pravni eksperti sačiniti analizu ove odluke. On se “plaši da atmosfera jeste najteža i najuzavrelija od okončanja rata i potpisivanja Dejtonskog sporazuma”, ali uz poruku da Srbija neće ostaviti Republiku Srpsku bez podrške u ekonomskom i svakom drugom pogledu.

U RS predsjednici parlamentarnih stranaka usvojili su povodom odluke Incka izvjesne zaključke među kojima je i bojkot rada institucija BiH. Dakle oni neće učestvovati u radu i donositi nikakve odluke dok se “pitanje nametanja od strane Visokog predstavnika ne riješi”, a ipak se neće ni povući iz institucija i tako će nastaviti sa destabilizacijom i opstruiranjem funkcionisanja BiH kao države. Dodik ponovo prijeti da RS neće prihvatati odluke onoga ko “nema legitimitet da ih donosi”, a kvazianalitičari sa srpskih režimskih medija poručuju da će ova odluka Visokog predstavnika prouzrokovati raspad BiH kao države.

Mirna Nikčević
Mirna Nikčević

Dakle, priča se ponavlja. Srbija i Republika Srpska, u svom malom, zamišljenom ”srpskom svetu”,  vode svoje bitke, prijete i slikaju realnost kakvu bi željeli da vide, ignorišući fakat da su samo igračka u rukama velikih strateških igrača koji neće dozvoliti da igra par umišljenih i  bahatih balkanskih gazdi, ni na trenutak, poremeti tok globalne utakmice u kojoj je sudija isključivo i jedino – Zapad.    

Kako su se kažnjavale države delikventi, kako je svoju pogrešnu politiku plaćala SRJ?

Iako su prošle godine, veliki dio stanovništva i dalje se sjeća sankcija Savjeta bezbjednosti UN protiv tadašnje SRJ uvedenih 30.maja 1992.  sada već čuvenom rezolucijom 757 koja je predvidjela potpuni trgovinski embargo, zabranu izvoza i uvoza sve robe izuzev hrane i lijekova, potpunu zabranu vazdušnog saobraćaja sa tadašnjom SRJ, zabranu učestvovanja svih sportskih ekipa iz tadašnje SRJ, tj. Srbije i Crne Gore na svim međunarodnim takmičenjima, te zabranu naučne, kulturne i obrazovne saradnje sa Srbijom i Crnom Gorom. Ovako drastični potpuni embargo protiv Srbije i Crne Gore (tako je glasila rezolucija SB UN, zato što UN nijesu priznavale Miloševićevu Jugoslaviju kao pravnog nasljednika SFRJ, te su izbjegavali da koriste naziv Jugoslavija) uveden je zbog oružanog miješanja zvaničnog Beograda u rat u BiH, gdje su bosanski Srbi tj. vojska Republike Srpske naslijedili sav arsenal JNA stvaran 45 godina kao i kompletan vojnički i oficirski kadar – preko 1000 tenkova i oklopnih transportera, 800 komada teškog artiljerijskog oružja,  oko 100 aviona i helihoptera, nekoliko stotina protivvazdušnih oružja. Armija BiH je imala tada tek oko 70 tenkova, HVO kao treća zaraćena strana 125 tenkova i oklopnih transportera. Jasno je da je odnos snaga bio neuporediv.

”Vesele 90-te”

Ipak, Beograd je to želio prikazati kao “građanski rat” sa kojim Srbija “nema ništa”. Naravno da ovo nije bio nikakav “građanski rat” već klasična agresija na BiH uz pomoć dijela bosanskih Srba kao domaće logistike. Užasni ratni zločini koji su se desili u BiH dovoljno svjedoče o razmjerama agresije, gdje se pored zločina u Srebrenici koji se najviše medijski pominje, nepravedno zanemaruju zločini u Bijeljini, masakr u Zvorniku, serija masakara u Višegradu i Foči, te masakr u širem regionu Prijedora. Na ovo treba još dodati protjerivanje preko 700 000 ljudi. Dakle sve se ovo dešavalo u vrijeme kada je Savjet bezbjednosti UN uveo potpuni trgovinski embargo i “nepravedne, ničim izazvane sankcije” .

Pamtimo sankcije po kanisterima za gorivo, gdje smo morali kupovati s obzirom da ga na pumpama nije bilo zbog zabrane uvoza nafte, jer su NATO brodovi kontrolisali sprovođenje pomorskog embarga protiv SRJ i nadgledali da slučajno neki tanker ne dospije u barsku luku i unese naftu u zemlju. Kao zamjena za to korišćene su cistijerne koje su švercovane preko granice. Od ovog šverca nafte mnogi ljudi bliski državnim i vojnim strukturama enormno su se obogatili.

Zašto podsjećamo na ove činjenice? Da bi ukazali šta je bila svrha embarga protiv Srbije i Crne Gore i uporedili kontekst sa današnjim! Svako ko elementarno poznaje međunarodne odnose i globalna političko-ekonomska kretanja (drugim riječima – savremenu diplomatiju) razumije da svrha embarga nije bila da se spriječi svaki uvoz nafte, već da se nafta učini što je moguće skupljom, jer kada je zemlja pod embargom niko ozbiljan joj neće prodavati naftu, zato što je to nelegalno, i kažnjivo, već će to raditi ljudi uglavnom sa one strane zakona, odnosno u “sivoj” zoni. Tada, 1992. prosječna cijena nafte bila je cca 20 dolara po barelu, dok je tadašnja SRJ plaćala po 60! Dakle to je bila cijena embarga i sankcija. Da se  sve plaća minimum po tri puta skuplje. Takođe, glavna svrha embarga je da se spriječi legalni uvoz rezervnih dijelova za vojsku i time doprinese tehnološkom zaostajanju vojske.  U slučaju tadašnje SRJ, to je apsolutno uspjelo. Naravno, najveći ceh plaćali su građani zbog izuzetno teške ekonomske situacije, uništene industrije, ogroman broj stručnih i obrazovanih ljudi napustio je zemlju, zaustavljene su sve investicije, a posljedice u pogledu dugotrajnog zaostajanja u razvoju i u Srbiji i u Crnoj Gori su dan danas vidljive. Ko zna gdje bi danas bila Crna Gora da nije bilo ekonomskih sankcija u periodu od 30.maja 1992. do 22. novembra 1995. kada su, dan poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma formalno suspendovane!?

Stvorene su pretpostavke da velike sile ponovo pribjegnu istoj metodi “prevaspitavanja”

Ovdje je ključno pitanje – šta je zapravo cilj ekonomskog embarga i zašto se uvodi? Jedna zemlja uvodi razne zabrane uvoza roba iz neke druge zemlje da joj pokaže da za nju nije prihvatljiva politika te druge zemlje. Drugim riječima, ne možete imati normalne ekonomske odnose, a sa druge strane loše političke odnose. To ne postoji ili barem ne postoji na duži rok! Dakle nije moguće voditi politiku protiv strateških interesa neke države, a naročito velike sile, a da istovremeno imate potpuno normalnu ekonomsku saradnju sa tom istom državom. Tipičan primijer ove šizofrenije je sadašnja Vučićeva Srbija. Vlast Aleksandra Vučića potpuno se vratila na retoriku i ponašanje vlasti iz vremena Miloševića, pa se u Vučiću bliskim medijima (“Informer”, “Kurir”, “Alo”, “Srpski telegraf”, te televizije “Pink” i “Happy”) sprovodi užasna kampanja protiv svih susjeda, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, a katkad i protiv Rumunije, Bugarske, Makedonije. Takođe, vodi se žestoka i besprizorna anti-NATO i anti-EU kampanja, a počelo se zveckati oružjem tj. dobavljanjem naoružanja iz Rusije.

Važno je da se Srbija naoružava

Vučićeva Srbija pored toga što odbija da pristupi NATO-u (što je njeno pravo i niko je na to ne prisiljava) vrši otvorenu i brutalnu medijsku kampanju protiv Crne Gore punopravne članice NATO, koristeći svoj obavještajni instrument Srpsku pravoslavnu crkvu. Isto tako, vrši otvorenu ili prikrivenu destabilizaciju BiH kroz podsticanje antidejtonskih i anti-zapadnih aktivnosti Milorada Dodika, te konstantnu antihrvatsku kampanju gdje se hrvatske vlasti stalno optužuju za ”fašizam” i ”ustaštvo”.  O Kosovu da i ne govorimo, jer Srbija ima stav da je Kosovo dio Srbije i više niko iz krugova bliskih Vučiću i radikalima (naprednjacima) ne krije da se samo čeka ”pogodan istorijski trenutak”, tj. povlačenje KFOR-a i NATO da se vojno interveniše i zauzme Kosovo. Dakle, u zamišljenom slučaju “promjena odnosa snaga u svijetu” meta agresije svakako bi bile i Crna Gora, Bosna i Hercegovina, a možda i Hrvatska?!

Kako na ove, više nego agresivne signale, reaguju NATO i EU i šta će eventualno preduzeti?

Za sada, naravno, ništa zvanično, ali se u diplomatskim krugovima i off the record sve češće pominje da je potrebna strategija obuzdavanja Srbije koja je, sasvim jasno i očigledno, glavni faktor destabilizacije regiona. Tako i odluka Valentina Incka, na samom kraju njegovog mandata, znači da Zapad šalje jasnu poruku da tolerancije za velikosrpsku politiku NEMA!  Dakle, Vučićeva Srbija i dalje, a i sve otvorenije, provocira zapad, NATO i ugrožava mukotrpno izgrađen krhki mir i međunarodnu kontrolu u regionu Zapadnog Balkana poslije svih ratova što su za posljedicu imali oko 150 000 mrtvih. Vučić pokušava poručiti biračkom tijelu, a što se da zaključiti po nastupima karikaturalnih “analitičara” koji defiluju po “Pinku”, “Happy”-ju, po tabloidima “Kurir”, “Informer”, “Alo”, “Srpski telegraf” da će se EU i NATO brzo raspasti, da će Rusija brzo “dotrčati” na Dunav i “spasiti” Srbiju. Takođe, dominira retorika da će prevlast preuzeti  Kina, te da je moć Amerike oslabila, da EU rapidno slabi, kao i da će populističke snage širom EU doći na vlast i snažno prigrliti radikalsku Srbiju.

Propagandna batina u Vučićevim rukama

Na unutrašnjem planu sve se manje čuju kritički glasovi, nezavisnih glasila u Srbiji gotovo da i nema  osim dnevnih novina “Danas” sa relativno malim tiražom i televizije “N1”. Svi koji iole kritički misle izloženi su neviđenom medijskom linču i satanizaciji, pa se boje i za svoj fizički opstanak i bezbjednost. Dodatno,  raspoloženje javnosti u Srbiji dirigovano obavještajno-kriminalno-mafijaškom hobotnicom je izrazito antizapadno, te se na dnevnoj bazi emituju propagandne poruke protiv EU i NATO. Sa druge strane Srbija je “zvanično” kandidat za članstvo u EU što je samo zvanični narativ, iako je i vrapcima na grani jasno da je Vučićeva Srbija najjači bastion anti-EU i anti-NATO snaga u ovom dijelu Evrope, te glavni poligon za ruske obavještajne aktivnosti prema Evropi i EU.

Moguće reakcije Zapada i instrumenti pritiska na Vučićev režim, ili- koliko je Srbija nemoćna da pomogne sebi, a kamoli Republiku Srpsku i ostatak “srpskog sveta”

Srbija od svog ukupnog izvoza,  oko 65 odsto izvozi na tržište EU, oko 20 odsto na tržište susjednih zemalja članica CEFTA (među koje spada i Crna Gora), a izvoz na tržište Rusije čini tek oko 6 odsto, dok na tržište Kine tek negdje oko 1.5 odsto. Treba napomenuti da je izvoz Srbije u Crnu Goru (manje od milion stanovnika) skoro jednak izvozu u Rusiju sa 147 miliona stanovnika! Dakle, ukoliko Zapad zaprijeti ekonomskim embargom, Rusija i Kina ne mogu biti od pomoći. Treba, takođe, znati da je osim prehrambenih proizvoda i konditorske industrije koji čine jedini autentični izvoz Srbije, ostatak izvoza zapravo izvoz multinacionalnih kompanija, najviše njemačkih i italijanskih (FIAT)! Da li bi u ovom slučaju vlade tih zemalja uvele embargo protiv Srbije? Vučićevi propagandisti često navode da NE BI uveli sankcije jer bi time njihove firme koje su investirale u Srbiju bile pogođene. Zato im treba dati adekvatan odgovor. Naime, autentičnih stranih investicija u Srbiji skoro da i nema, a svi koji su investirali, investirali su najviše zbog državnih subvencija (do 10 000 EUR po random mjestu) i besplatno dodijeljenog zemljišta, te su realne investicije znatno manje nego što se zvanično prikazuju. Naime, ako je neko investirao recimo 100 miliona EUR na papiru a dobio državne subvencije direktne ili indirektne od 50 miliona, onda je on realno investirao 50 miliona. Takođe, treba naglasiti da su ulaganja u proizvodne pogone u Srbiji zanemarljivi dio od imovine bilo koje multinacionalne kompanije. Navešćemo primjer Siemensa čija je ukupna vrijednost cca 127 milijardi EUR, dok je vrijednost investicija u Srbiji ne veća od 80-tak miliona EUR. Dakle, manje od hiljaditog dijela ukupne vrijednosti! Slično je i kod ostalih multinacionalnih kompanija. Treba znati, uz to, da su sve ove firme svoje pogone u Srbiji već osigurale kod jakih osiguravajućih kuća, pa čak i kada bi im vlasti zaplijenile svu opremu u Srbiji ili im je neko uništio ne bi pretrpjeli neku naročitu štetu. Sve su ovo firme koje poštuju zakone svojih matičnih zemalja i odluke svojih vlada te će i na najmanji njihov znak momentalno prekinuti poslovanje u Srbiji, i bez problema premjestiti svoje pogone u bilo koju drugu zemlju. Jer oni, prije svega (preko 99 odsto), proizvode za izvoz. Tržište Srbije od sedam miliona ljudi potpuno je za njih zanemarljivo!

Uzalud mu bila prodaja Telekoma

Podsjetimo se da je isto tako Slobodan Milošević, kada je početkom juna 1997. prodao 49 odsto Telekoma Srbije italijanskom STET-u i grčkom OTE-u za tadašnjih oko 1.5 milijardi njemačkih maraka, vjerovao da mu je to garancija od NATO bombardovanja, jer navodno “neće oni bombardovati svoj novac”, pa je NATO bombardovanje uslijedilo za samo 21 mjesec, tj. nepune dvije godine nakon te “epohalne” strane investicije. Dakle, prodaja Telekoma za tada dosta velike pare Grcima i Italijanima nije Srbiju sačuvala od bombardovanja, pa je upitno da li bi neke male investicije sada spriječile Zapad da reaguje kada im neko ugrožava geostrateške interese u regionu.

Sa druge strane BDP Srbije iznosi tek 0.06 odsto svjetskog BDP-a, pa se isključivanje Srbije iz svjetskih ekonomskih tokova ne bi ni osjetio. Uostalom Srbiji treba EU, a EU uopšte NE TREBA Srbija ili bolje reći Srbiji barem 100 puta više treba EU nego obrnuto. Često slušamo priče raznih nadobudnih radikalskih “analitičara” u stilu: “mi ćemo sarađivati sa Zapadom koliko je nama u interesu”! Da tako je, samo se treba pitati koliko je nekome drugome u interesu da trpi geostrateškog protivnika, a da pritom taj protivnik nije ni Kina, ni Rusija, ni Brazil koji imaju ogromna tržišta i za koje neko ima jak ekonomski interes.  Srbija nije ništa od toga.

Da li će Kina “spasiti” ako Zapad uvede embargo?

Šta ovdje treba naglasiti? Srbija (i sve zemlje Zapadnog Balkana) imaju sa EU potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), koji garantuje da se roba iz Srbije može izvoziti u EU bez ikakvih ograničenja i carina, kao da se radi o robi proizvedenoj u EU. Srbija vješto koristi SSP i dovodi kineske firme u RTB Bor i Željezaru Smederevo da bi slobodno izvozili čelik i bakar u EU. Jasno je da ove velike kineske firme nijesu došle zbog Srbije i plasmana ovih proizvoda na tržište Srbije koje je za njih statistička greška po veličini, već su došli zbog mogućnosti plasmana na tržište EU. Bez sporazuma sa EU o SSP Srbija je za njih potpuno beznačajna i u slučaju povlačenja ili ukidanja SSP-a oni bi se odmah povukli sa srpskog tržišta, jer nemaju nikakav drugi motiv da bi bili tu!

Sudbina protagonista velikosrpske politike – zabrana ulaska u zemlje EU

Treba napomenuti da ovakva mjera nije nepoznata jer se ista primjenjivala i u vrijeme Slobodana Miloševića u periodu 1998 – 2000. kada se počelo sa spiskom od 300 ljudi inicijalno, a taj spisak se proširio na 4 000 prije pada Miloševićevog režima. Današnje baze podataka su usavršene a postojanje društvenih mreža je učinilo da se takva lica mogu lako identifikovati. Takođe, nema ograničenja u broju zabrana. Teoretski i praktično, čak million ljudi može biti pod zabranom, jer je ulazak u bilo koju zemlju nečija privilegija a ne pravo, te države nisu dužne obrazlagati nikome zašto ga ne puštaju na svoju teritoriju.

Još jedan moćan instrument pritiska Zapada na Vučića su srpski gastarbajteri koji žive u zemljama EU, najviše u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Danskoj, ali i u svim ostalim zemljama. Ima ih preko million, a oni u Srbiju godišnje šalju, prema nekim procjenama, oko šest milijardi EUR, što čini oko 11 odsto BDP-a Srbije,  vitalno utiču na ekonomiju Srbije i glavni su razlog zašto je Srbija kako tako preživjela  sankcije iz 1990-tih. Kako Zapad može presjeći dotok ovog novca koji hrani antizapadno raspoloženje u Srbiji? Vrlo jednostavno, može se poslužiti onime što su SAD preko 50 godina radile sa Kubom. SAD su svojim državljanima pored zabrane platnog prometa zabranile svako putovanje na Kubu. Za koga se dokaže da je bio na Kubi prijetilo mu je 3 godine zatvora! To isto mogu Njemačka, Austrija, Švedska, Danska uraditi srpskim gastarbajterima, koji  imaju državljanstvo, a putuju u Srbiju. Mogu završiti u zatvoru.  Ko ima samo boravišnu dozvolu može je izgubiti, i valjalo bi vidjeti ko bi se usudio da dođe ili šalje devize? Zapad ovaj instrument nije iskoristio protiv Miloševića ali je prijetio time!

“Neprihvatanje nametnutih odluka” nametnuće Srbiji embargo!

Sve gore navedeno jesu instrumenti koji stoje Zapadu na raspolaganju, ukoliko režim Aleksandra Vučića   bude nastavio da vodi politiku upornog strateškog provociranja NATO i EU, te nastavi sa “neprihvatanjem nametnutih odluka”. Iako je vrlo vjerovatno da će Zapad, barem još neko vrijeme preferirati diplomatsko ubjeđivanje, u trenutnom političkom kontekstu na globalnom nivou, sasvim izvjestan naredni korak jeste uvođenje ekonomskih sankcija Srbiji.  Međutim, pošto nema naznaka da će se velikosrpska i anti-zapadna propaganda, utišavati, već naprotiv, da će hibridni rat i ratnohuškačka politika nastaviti da bude glavni adut Vučićevih propagandista, za očekivati je ono što je i 90-tih bilo nešto na šta beogradski režim nije računao. Embargo, tj. izolacija!

Retrogradna teokratska vlast brzo ide u prošlost

Gdje je Crna Gora u ovakvim projekcijama Zapada?

U Crnoj Gori imamo ispostavu Vučićevog režima, imamo najviše vladine zvaničnike koji su dokazani protagonisti anti-zapadne, anti-NATO, pro-ruske, velikosrpske politike. Međutim, pošto je država punopravna članica NATO-a njeni partneri neće biti prinuđeni na prevelike intervencije, već će sprovođenje svojih strateških politika osigurati tako što će “pomoći” aktuelnoj Vladi, ionako dovoljno iskompromitovanoj kako na domaćem tako i međunarodnom političkom terenu, da sklizne sa vlasti i vrlo brzo postane prošlost. Pritiskom na Beograd, istovremeno se vrši pritisak na predstavnike ekstremne velikosrpske struje, pa će se veoma lako ugroziti trenutna tijesna parlamentarna većina od jednog poslanika. Tako će se stvoriti uslovi da nove pro-zapadne snage preuzmu kormilo i Crnu Goru ponovo vrate na evropski put.

(Autorka teksta je član UO NVO Montenegro International i bivši dugogodišnji crnogorski diplomata)

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

10 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Sankcije protiv Vučićeve Srbije – realna opcija Zapada – CG Vijesti
04.08.2021-12:13 12:13

[…] Aktuelno […]

Ha20
04.08.2021-12:54 12:54

Sjetimo se devedesetih godina koliko je zapad moljakao Milosevica da se ne igra vatrom i napada sve druge koji se tada sa njime nisu slagali. Mnogi svjetski zvanicnici su dolazili i odlazili a Milosevic je nastavio sa svojom politikom, svi znamo kako se je to zavrsilo poslije NATO posjete Srbiji. Naravno poslije svih izgubljenih ratova i kapitulacije Srbije ja Milosevic sve poraze i dalje pretvarao u pobjede. Kada je to raceno mislim da ce zapad isto postupiti i prema Vucicu samo sto ovoga puta agresija zapada moze da bude mnogo brutalnija od one iz decdesetih. Bombardovanja nece biti ovoga puta… Pročitaj više »

Miloš
04.08.2021-15:45 15:45
Reply to  Ha20

Ni bombardovanje nije isključeno ako se iscrpe sve opcije! To je naravno poslijednja opcija, ali kako se kaže rat je uvijek poslijednje sredstvo politike!

Ha20
04.08.2021-18:49 18:49
Reply to  Miloš

Slazem se Milose da si ziv i zdrav.

Mne man
04.08.2021-13:23 13:23

Sjajna anliza. Ozbiljan pristup! Bravo za Aktuelno, sve je više tekstova koji su u ravni sa najeminentnijim regionalnim, pa i evropskim medijima. Bravo i za Mirnu. Takve diplomate nam trebaju, a ne ove nemušte neznalice, neradnici i ćutolozi (mada su najpametniji kad ćute)

Miloš
04.08.2021-13:25 13:25

Konačno jedna prava analiza jednog diplomate sa znanjem, a ne mediokriteta! Ovo je više nego jasno da Srbiju prije ili kasnije!

Providenca
04.08.2021-16:17 16:17

Odlična i ispravna analiza ! Već sam pisao da su ekonomske sankcije najveće i najubojitije oružje. ( vidio sam tada kod njih, nezamislive posljedice !) Kosovo je za srbiju – zabranjena zona. Samostalna i od SAD zastićena država. Gotovo ! Hrvatska: Kod njih je srbija i vučić na nivou vica. Članica NATO i EU. Uvijek i sada 2 levela ispod. Crna Gora : Sve napisano – potpisujem. Ova vlada će pasti ali neće pomaknuti CG s zacrtanog puta. ( Ali, CG mora izroditi novu generaciju političara koji će preuzeti kormilo. Stari DPS -nikako. Neće biti (dozvoljen) popravni. BIH: Kad se… Pročitaj više »

ZAGA
04.08.2021-17:26 17:26

I I tekst analiza Mirnina i komentari čitalaca su 100% tacni i vrlo brzo će biti ostvareni !!
KUC KUC!

Krsto
04.08.2021-22:45 22:45

More bas briga Vucica za sankcije..On se samleti malo cevapa uzeti STO za jednoga-Njegov ucitelj Seselj ce mu pozajmiti zardjalu kasiku pa jos kad smota i pripali malo Vulinove salate iz Jovanjice bice mu ravno sve do Kosova..More i Kosovo ce opet biti njegovo….A to stu mu se narod tj sirotinja tuce oko besplatnog paradajza, ili oko porcije corbe u narodnoj kuhinji nije njegov problem..Sto i oni ne kradu kao Vulin ili Dodik na pr???..

mio
05.08.2021-23:17 23:17

sta reci, ukratko srbija i oni sto podrzavaju srbiju su vec sa govnima u ustima!