Ruska dogma nad Ukrajinom

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Ruska okupacija Ukrajinu (ni)je iznenadila svijet. Ruska dogma koja se ogleda u takozvanoj denacifikaciji u Ukrajini, predstavlja svojevrsni teror sa dalekosežnim posljedicama po Rusiju.  Da su evropski političari  pažljivije pratili vrhunske ruske intelektualce, naročito one bliske Putinu, viđeli bi da je ovo ,,logičan” ishod dvodecenijskog formulisanja nove uloge Rusije u svijetu sa novom političkom i vojnom dogmom. Nova doktrina već ima ime: ,,Konstruktivna Destrukcija” i njen glavni arhitekta je profesor Sergej Karaganov. Ova doktrina, na ruskom kонструктивная разрушительность, je dobila svoje obrise u članku časopisa Globalne Afere, možete je pažljivije pročitati u tekstu: ,,От конструктивного разрушения к собиранию”. Sergej Karaganov je počasni predsjednik ruskog Savjeta za Spoljne Poslove i Odbranu, uticajne institucije koja akademski definiše rusku spoljnu politiku. Jedan je od najznačajnjih ruskih intelektualaca i savjetnik koji je pratio i savjetovao  Jeljcina a sada je  uz Vladimira Putina.

Nova doktrina se može sumirati u jednoj rečenici: Rusija će prvenstveno koristiti vojne operacije za širenje svog uticaja u regionu i svijetu. Odatle i novo ime doktrine koju je profesor predložio ovim radom: konstruktivna destrukcija. No i pored nove vojne i političke dogme, Rusija je očigledno posle 200 dana rata doživjela svoj potpuni fijasko u Ukrajini. Evropa i svijet stoje na strani Ukrajine duboko razumijevajući pravo Ukrajinaca na očuvanje svog identiteta i suvereniteta. Drugi Putinov ideolog pored Sergeja Karaganova je i Aleksandar Dugin. Zapadni mediji prikazuju Dugina kao neku vrstu Putinovog šaptača, tvorca ideologije Kremlja. On to nije, ali njegova priča mnogo govori o novijoj ruskoj istoriji i aktuelnom stanju ruskog društva i savremene diktature pod plaštom lažne demokratije. Dugin je produkt moskovskog kulturalnog podzemlja. Sin nižih pripadnika sovjetske nomenklature, izbačen je sa fakulteta i školovao se čitajući zabranjenu i ograničenu literaturu, iza koje su se krili njemu bliski ekstremno desničarski, tradicionalistički i fašistički filozofi.

Iako je stekao akademsko znanje i zvanje Aleksandar Dugin je svojim mračnjaštvom nadmašio mnoge. U toj besprizornoj borbi zli duh je itekako želio da skrene pažnju na sebe pa je svojevrsni ,,uspon” doživio 2014, kada je Vladimir Putin prvi put napao Ukrajinu. Dugin je za ovu priliku razvio čitav jezički arsenal. Pozivao je na stvaranje „ruskog svijeta“, geografski neodređenog koncepta u kome je Rusija zamišljena u civilizacijskoj misiji ukorijenjenoj u tradicionalnim vrijednostima i ruskom pravoslavlju.

Pripajanje istočne Ukrajine bio bi prvi korak ka izgradnji ruskog svijeta. Kremlj je 2014, u svom zaokretu od politike sovjetske nostalgije ka politici imperijalne obnove, počeo da govori Duginovim (zlim) jezikom. Iza tog zlog jezika danas se nakon 200 dana rata u Ukrajini kriju: zločini, pljačke, silovanja, genocidi, paljenje i rušenje kulturnih dobara ubistva djece sistematki osmišljenja politika oligarha iz Kremlja uvjek spremnog na korak dalje samo da porazi Ukrajinu i da stvori svoj ,,ruski svijet.”

Ruska dogma nad Ukrajinom je koncept na kome će se ugasiti Moskovsko carstvo i imperijalističke pretenzije Putina ne samo prema Ukrajini već prema svim susjedima. Ciljevi koje je Putin zacrtao na počeku ruske invazije nisu ostvareni uprkos željama njega i njegovih ideologa tokom dosadašnjeg trajanja rata za kog je pretpostavio da će biti brzo dobijen. Svakom inteligentnom čovjeku je jasno  da se ovo vidi kao prelomni trenutak u ruskoj istoriji, no ta istorija i dalji razvoj događaja samo će Rusiju udaljiti od svijeta na kraju će završiti u blatu svojih pretenzija dok će i Putina kao nacističkog diktatora čekati ,,vučja jazbina” sličnosti su nevjerovatne.

Kao i svaki diktator na početku rata u Ukrajini svom narodu je poručio da je njegov cilj da „demilitarizuje i denacifikuje Ukrajinu”, da zaštiti narod koji je, kako kaže, osam godina bio izložen zlostavljanju i genocidu ukrajinske vlasti. „Naš plan nije da okupiramo ukrajinsku teritoriju. Nikome ništa ne nameravamo da nametnemo silom”, govorio je Putin. Ali nije bilo nacista i nije bilo genocida, a Rusija je primijenila brutalnu silu na desetine gradova i ujedinila Ukrajince u otporu njegovoj okupaciji. Ruska dogma na samom početku svoje realizacije doživjela je svoj fijasko i totalni sunovrat. Svaki okupator jednom mora otići pa tako i Moskalj koji nije uspio po dogmama Dugina i Karaganova. Istoričar Timoti Snajder skovao je termin „šizofašizam“ da bi opisao tu vrstu retorike: ljudi koji se ponašaju kao fašisti dok svoje neprijatelje nazivaju fašistima, kao što to ruska propagandna mašina i dalje radi u slučaju Ukrajine.

SLAVA SVIM SINOVIMA I ŠĆERIMA PALIM ZA SLOBODU UKRAJINE

                                           SLAVA UKRAJINI