Piše: Sreten Vujović, član DANU i potpredśednok Crnogorskog PEN Centra
Ovaj ogled u vezi sa enciklopedijskim primjerom nečovještva valja početi sa Njegoševim stihovima:
„Kome zaklon leži u topuzu,
tragovi mu smrde nečovještvom !“
Poznati rimski govornik Marko Tulije Ciceron, je na marginama priprema svojih govora, kojima je plijenio simpatije Rimljana i ne samo njih, znao unositi primjedbe tipa: Napraviti pauzu; pogledati u publiku, podići ruku i sl. Interesantna je jedna ovakva primjedba koja objašnjava „probuđenu galamu“ Premijera Apostolovića: Slaba argumentacija! Povisiti ton!
Duboke rijeke su tihe! Plitke mnogo žubore! Tako se iznenada iz milenijumskog crnogorskog arhetipskog tragičnog iskustva, probudio kenjkavi „heroj“ koji nije propustio da poljubi sve što se moglo poljubiti, ponizno, a u svrhu poniženja vlastitog naroda! Tako je premijer i okupio sve direktore prosvjetnih ustanova i „očitao im bukvicu“ lupajući šakom o govornicu (Bože, kakvog li iznenađenja od bledunjavog i blagoglagoljivog premijera koji se klanja svemu što nije crnogorsko)! Ne čudi me Apostolović, ali me iznenađuju rukovodioci prosvjetnih ustanova, koji su dužni da štite dostojanstvo ovog poziva i svojih uposlenika! Niko ni da zucne, makar ne u toku samoga skupa!? Kada neko na tako brutalan način ponižava, ne samo vas, nego i uposlene i špkolu kojom upravljate, sasvim je svejedno da li koncept sastanka predviđa reagovanje ili ne! Valjda nijesu direktori pozvani kao vaspitno zapuštena đeca da im se održi pridika po logici da je „batina iz Raja izašla“!? Potpisnik ovih redova je od devedesetih godina do sada 4 puta ostajao bez posla zbog principijelnih stavova, a prijeti i peti „otpust“, po nalogu Apostolovića i Majke Četvororučice, bili oni opozicija ili vlast, pa što?! To znači da je aktuelnoj vladajućoj većini jednak anticrnogorski učinak, bili oni opozicija ili vlast! Kako se ovakva postavka stvari ne slaže sa činjenicama, jedan veliki filozof bi kazao: „Utoliko gore po činjenice!“
Da se gospodin Apostolović sa ovakvom „opasnom“ retorikom našao nekim slučajem u blizini mojih Štitara, podno planine Stavor, đe boravim već više od godine, zahvaljujući njihovom progonu i đe se pored najgorih očekivanja ośećam izvanredno, kao seljak početnik, uvjeren sam da bi sva zvjerad, čak i zaštićene životinjske vrste, pomrle od smijeha zbog čega bi On morao da odgovara pred međunarodnim asocijacijama za zaštitu ugroženih životinjskih vrsta! Poslije njegovog govora, ne zastiđe se ni on, ni niko od prisutnih direktora, i svi ostaše živi! Najčudnije, što niko od diretora, makar ni da se nasmije, a situacija je više nogo „golicava“!
Malicioznost ovog „apostola“, bez portfelja, ide toliko daleko da odmah nakon toga izjavljuje kako je spreman za pregovore, a potom opet prijeti i uslovljava! Za malo ne umrijeh od smijeha od ove prijetnje čovjeka kojega i četnički vojvoda Šešelj nazva „kenjkavim ljigavcem“! Eto koliko ga cijene poslodavci iz „Srpskog sveta“! Koliko samo snishodljivosti od „Familije Adams“, koja je medijski podržala ovu političku nedonoščad vođe parareligijskog koncerna i potonje paravojnorerigijske formacije na Balkanu! Takavi mediji ostaju zbunjeni pred „veličanstvom“ novorođenog Kaligule, koji u grču vlastitog tijela taloži sav talog Taloga!
Između dva Svjetska rata najsvjesniji slojevi društva su bili: studenti, štampari i prosvjetari! Prvi zbog energije i nesputane mladosti, drugi zbog privilegije da budu prvi u posjedu informacija,a treći kao prosvjetitelji kompletnog društva! Studentima nije čudo da ćute, jer kada imaju profesore „apostole“ razumljivo je! „Štampari“ odnosno neki medijski poslenici su poodavno već ušli u politčke „dilove“ po logici „koliko para, toliko i muzike“! Kako se ni time ne mogu zadovoljiti, počeli su slobodne medije, konkurente da „reketiraju“ i traže ogromne odštete zbog iznošenja istine o njihvom poslovanju sa đavojim šegrtima!
„Svi junaci nikom ponikoše, i u crnu zemlju pogledaše“! Ovi dobro znani stihovi su rezime susreta predstavnika prosvjetara sa Apostolovićem Planinopomjeračem! Odbijam da za legitimne predstavnike moje struke priznam tu masu licemjera, od kojih je dobar dio bio jako gralat kada je trebalo braniti „kukavno srpstvo ugašeno“ pa su bez ikakvih posljedica dozvoljavali da maloljetne osobe budu „hodočasnici“ litija koje su nas dovele sve skupa u poziciju klerikalizacije i fašizacije društva. Što duže budemo živjeli u ovoj agoniji, to će nam stanje stvari izgledati sve normalnije, što i jeste poenta i svrha ovakvog djelovanja! Odbijam da prihvatim, kako je prosvjetni sloj društva, koji bi po prirodi svoje djelatnosti trebao biti najsvjesniji, pao na koljena i počeo ljubiti podoljubne tragove!
Odbijam da budem dio kriminogene organizacije, svetosavske vlade, bivše Crne Gore, koja po dubini, širini i svim ostalim dimenzijama zapošljava svoje supruge, svastike, punice i dečake i prije uvoza vakcine osniva farmaceutske ustanove, ne bi li profitirali sa nesreće ovoga naroda, kako su to profitirali njihovi svještenooci od stotina hiljada vjernika koji su ih pohodili tražeći utjehu, a da nijesu stigli ni prebrojiti novce koji su ostavljani u prilog!
Tri su momenta pokreta „ne damo svetinje“: Zadržavanje opljačkane imovine; denacionalizacija etničkih Crnogoraca i konačna dominacija nad prostorima u kojima je svaka stopa zalivena krvlju najboljih crnogorskih sinova u borbi za Svetu Slobodu!
Ono na što ova „vesela srbadija“ nije računala jeste ljubav Crnogoraca prema svojoj jedinoj domovini, koja je dostojna heroja u Termopilskom klancu („tople kapije“) pokazala kako je branitelj višestruko jači od porobljivača upravo zbog ljubavi, bilo da se radi o antičkoj „toploj kapiji“ ili ovovremenom izlazu na „topla mora“!