Politička kanalizacija

Piše: Vukašin Perović

Još jedna šovinistička i odvratna izjava. Javi se nekakvi Dragović, kojeg je samo zla sudbina Crne Gore mogla dovesti u skupštinske klupe. Slušamo ekstremizam i mržnju slučajnog poslanika željnog dokazivanja. Smeta mu prezime. Ali nije to napad na časno i ugledno prezime Huter. To je strah od političkog protivnika koji je za vrlo kratko vrijeme razobličio njihovo sluganstvo i zlu namjeru. Počeo je Slaven, ali za ono najsramnije, gurnut je i potrošen ovaj nesretnik. Da zaprijeti svima koji se drznu da dignu glas protiv Vučićeve politike.

A ni to nije iz njihovih glava. Odavno politička kanalizacija Srbije i Crne Gore radi na principu spojenih sudova. Sjećamo se Milomira Marića, kada je za beogradskog profesora Danijela Sinanija ustvrdio da ima ”sumnjivo prezime”. Bilo je pitanje vremena kada će to neko ođe ponoviti. Pokušati da obesmisli, ponizi i uvrijedi, da opomene i zaprijeti. Jer sve ono najgore čime truju Srbiju, vremenom se prelije u Crnu Goru.

Samo se čekao pravi trenutak. Pojavila se prijetnja za svetosavlje, koju treba ućutkati. Morao se naći neko loš, neko bez pameti i bez stida. Spreman da pane za tuđe interese. A to kod nas bar nije teško. I onda je nesretni Dragović, taj odvratni sadržaj preuzet od Marića, raširio po svima. Zatrovao je sve one koji su oko njega śeđeli u klupama i sve one koji su to čuli i viđeli. Tolikim intenzitetom, da ćemo taj smrad dugo, još dugo ośećati.

Ima li nam spasa, možemo li se izvući? Kako se od ovoga oprati? Za naše zdravlje, za našu mentalnu higijenu, za našu budućnost, za pravilno odrastanje naše đece, što prije treba zapušiti taj spojeni sud. Mora se prekinuti taj stalni dotok političke kanalizacije u našu politiku, u našu svijest i u naš život. Za sad, dok smo evidentno do grla tu đe smo, najvažnije je da nam ne klecnu koljena.