Proces uništenja i zločina prema crnogorskoj državi i svim njenim građanima/kama mora biti zaustavljen glasom za Crnu Goru, poručila je aktivistkinja i feministkinja Aida Petrović.
“Svakom nasilju i zlu predhode riječi i govori mržnje, prijetnje i sijanje straha koji se kontinuirano otvoreno ili u “oblandama” plasiraju puku, populistički zlonamjerno, ne bi li se ugušila i sama pomisao na samostalno, samosvjesno i slobodno razmišljanje i donošenje odluka. Takav društveni i politički ambijent je preovladao Crnom Gorom poslednje skoro tri godine a karakteriše ga zatvorena, učmala, osiona, nebezbjedna “demokratija” vladajućih struktura koje brižljivo njeguju i sprovodi stereotipnu , nazadnu , klerikalnu i retrogradnu politiku”, navela je Petrović.
Nikada pa ni 90-tih, po njenim riječima, kao u poslednje skoro “tri godine demokratija, ljudska prava i slobode u Crnoj Gori nisu bili na većem ispitu”.
“Nikada ovako sistematski nisu urušavane civilizacijske tekovine od strane vladajućih “elita” potpomognute prosrpskim, proruskim i klerikalnim destabilišućim faktorima u Crnoj Gori i vecem dijelu regiona. Taj proces urušavanja i nestanka crnogorske državnosti, osporavanja i negacije crnogorskoga identiteta, istorije i kulture je u snažnoj fazi koja “melje” sve i svakoga ko se usprotivi takvoj rušilačkoj i pogubnoj politici za Crnu Goru, sa daljim neizbježnim pogoršanjem građanskih sloboda, ljudskih prava i vladavine prava”, jasna je Petrović.
Zabrinjavajuće je, kaže ona, koliko je bio “kratak put” koji je Crna Gora prešla za nepune tri godine.
“Od države koja snažno i nedvosmisleno grabi ka evroatlanskim integracijama do kako rekoše međunarodni zvaničnici “Crne Gore koja je postala rak rana Balkana i evropskih integracija Desničarski i kleronacistički sistem vrijednosti osnažen otvorenom jakom mržnjom i netrpeljivošcu prema svim različitostima posebno nacionalnim i vjerskim, jača iz dana u dan, pa ni jedan nedavni sportski dogadjaj nije mogao proci bez skandaloznih, primitivnih ali u svojoj biti opasnih poruka koje su pjevane ulicama Podgorice: ”Sprem’te se sprem’te četnici, silna će borba da bude….”; valjda je shodno trenutku to bila prikladnija “emotivna poezija i izliv ljubavi ” u odnosu na omiljenu im hit “Kukaju Turci , leleču bule..”, naglasila je ona.
Tom fašističkom obrazcu ponašanja i stanju svijesti sa svjetonazorom gorim nego 90-tih godina propratno daju podršku svi koji : veličaju ili podržavaju ideologije nacizma i klerikalizma.
“Stavljanjem na slavljenički pijedestal moralnosti, ljudskosti i herojstva presuđene ratne zločince iza čijih ratnih, vojnih, paravojnih pohoda i krvavih ideologija i pirova nepresušno teku suze srebreničkih i inih drugih majki i odzvanjaju stravičnim bolom užasa i vapajem tražeci smiraj za duše i kosti nevinih stradalnika/ca bačenih u bezdanje i nikad pronađene i dostojno sahranjene”, jasna je Petrović.
Navodi da povratak ideologijama 90-tih “snažan podstrek i zamajac podrške dale su nesumnjivo 42 i 43 Vlada”.
“Odnosno njeni predstavnici svojim zluradim činjenjima i nečinjenjem na štetu države Crne Gore i svih njenih građana/ki. Proces uništenja i zločina prema crnogorskoj državi i svim njenim građanima/kama mora biti zaustavljen glasom za Crnu Goru. To je glas nepristajanja da budeš niko i nista u svojoj državi, da budeš građanin/ka stotoga reda, da sa strahom ne izgovaraš svoje ime ako si u nekom vozu u kojem se zbog „pogrešnog“ imena možeš naći na dnu neke jame, rijeke, jezera. Da sa strepnjom i strahom od prezira, mučenja, torture ili fizičke likvidacije ne govoriš o svom porijeklu, jer ti prebrojavaju nacionalna i vjerska „krvna zrnca“ i shodno tome mapiraju tvoj put i put tvojih potomaka, pljujući po tvojim precima i prošlosti jer nije dovoljno „njihova“ ili nije dostojna „njihovog“ poimanja i istorije pa poručuju drsko i osiono bez zere poštovanja i uvažavanja prema različitosti : „Krstiće se i ko neće“”, ocijenila je Petrović.
Ne znaju, smatra ona, politički “zaludnjaci i političke hijene i prevaranti da Crna Gora nije ničija prćija”.
“Niti pripada jednom čovjeku, jednoj partiji ili koaliciji .Crna Gora je svih dobronamjernih ljudi bez zadnjih namjera prema bilo kojoj vjeri i naciji i pripadnicima istih. Crna Gora nikada nije i ne smije biti „fildžan država“, niti se smije eksperimentisati hoće li možda kao nekada biti pokušaja da se Crna Gora svede na 27 izbornu jedinicu Srbije . Crnogorci/ke ponikili iz krša i drače, dostojanstveno i sa neizmjernim ponosom čuvali su svoje korjene i svoju junačku a ne podaničku prošlost kao zalogu za budućnost, pa samo priprosti i krajnje zlonamjerni, istoriski neobrazovani i neinformisani mogli su izgovoriti da su Crnogorci vazda bili „Đilasova kopilad“ čija je nacija ponikla iz „Brozovog jajca“. Samo bolestan um sa vječitim osvajačkim idejama i težnjama prema Crnoj Gori Cetinjane/ke nazvace „italijanskim kopiladima“,nasilnicima i fašistima umjesto dubokog naklona i još dubljeg poštovanja istorije grada heroja i ljudi „ ispod kapelice , đe ne rađa majka izdajice“. Da , rekoše neki „veliki vjernici i vernici“ još da smo mi muslimani „lažni ljudi bez vjere i da smrdimo na loj“, a mi smo samo još jedna mirsna ruža u đul bašti različitih naroda i vjera koji žele i žive u miru i skladu na prostorima Crne Gore i vole, neizmjerno vole, svoju jedinu državu Crnu Goru”, poručila je ona.
Uputila je podršku za ” opstanak Crne Gore u punom državnom kapacitetu i suverenitetu”.
“Zato da stara hiljadugodišnja država Crna Gora za vazda ostane “Vječna zublja vječne pomrčine nit’ dogori niti svjetlost gubi” dajem joj moj skromni doprinos i glasam za njen opstanak u punom državnom kapacitetu i suverenitetu kako politički izmećari na beogradskom i moskovskom kanabeu nebi dalje “tvrdili pazar” za ovu crnogorsku grudu zemlje đe prvi put udahnuh život i đe ću zadnji put za vazda sklopiti oči. Za Crnu Goru koja će se vratiti putu evropskih integracija i brzom učlanjenju u evropsku zajednicu naroda, samo mi građani/ke možemo u neđelju 2 aprila odagnati ovu koprenu koja se nadvila nad Crnom Gorom i prijeti da joj odagna majske zore i sunovrati je u duboki balkanski politički glib,memlu i trulež ratnih ideologija i mrzitelja svega i svakoga ko se “njihovim” ne zove i ne baštini ideologije “krvi i tla””, naglasila je.
Kad je država Crna Gora u pitanju, Petrović nema dilemu, niti je, kako kaže “smije biti jer ostajem na putu kojim hodam cijeli svoj život”.
“Kojem su hodali moji preci a nas đecu učili i u amanet ostavili kako se bez ikakvog interesa domovina voli , poštuje i čuva od dovjeka gladnih krvomutnika koji kidišu na nju. Ne iznevjeriti predke ne zastiđeti potomstvo moja je sveta obaveza. Ostajem svoja na svome i ne prihvatam navikavanje na mržnju, prijetnje, nasilje i zlo u obliku fašističkih i kleronacističkih pojava i poruka , nakon čega slijede ista takva krvava nedjela prema neistomišljenicima i različitima , što je kroz crnogorsku istoriju mnogo puta potvrđeno”, zaključila je Petrović.