Neprihvatanje plana Z-4 jedna je od najvećih grešaka velikosrpskih elita

Neprihvatanje plana „Z-4“ jedna je od najvećih grešaka velikosrpskih elita u istoriji – i to na štetu sopstvenog naroda, poručio je profesor Pravnog fakulteta u penziji, bivši sudija Evropskog suda i jedan od autora koncepta tog plana dr Nebojša Vučinić.

On je pojasnio da je plan Z-4 napravljen da spriječi upotrebu sile, riješi pitanje Srba u Hrvatskoj i prevenira akciju „Oluja“.

– Da malo pojasnim: kad je Milan Panić došao za predsjednika Vlade SRJ formirana je jedna specijalna komisija za međunarodno-pravna i politička pitanja, od istaknutih međunarodno-pravnih i ustavno-pravnih eksperata sa ciljem da se riješe glavna pitanja koja su proizišla iz raspada jugoslovenske države. Na čelu komisije je bio tada potpredsjednik Savezne vlade SRJ akademik Ljubiša Rakić. U okviru njegovog kabineta je funkcionisala ta komisija: tu je predsjednik komisije bio doktor Milan Šahović, Ljubivoje Aćimović, Vojin Dimitrijević, Vladan Vasilijević, a nažalost sam samo ja u životu od svih njih – ispričao je Vučinić Pobjedi.

Kako je dodao, sekretar je bio Đorđije Đoko Orlandić, a u radu je učestvovao i šef kabineta potpredsjednika Rakića, ambasador Milan Miško Begović. Po potrebi, u rad komisije su se uključivali i tadašnji ministri u Panićevoj vladi, profesori Tibor Varadi i Momčilo Grubač.

Komisija je izradila veliki broj visokostručnih pravno-političkih mišljenja o najvažnijim pitanjima koja su proizišla iz raspada SFRJ – pitanje sukcesije, pitanje priznanja novih država i njihov prijem u OUN, pitanje režima na Prevlaci, pitanje položaja Srba u Hrvatskoj, pitanje kršenja međunarodnog humanitornog prava i kažnjavanja ratnih zločina, kao i pitanje formiranja jednog međunarodno-krivičnog suda za ratne zločine.

– Plan „Z-4“ je prvo izradila naša komisija o tome kako da se sistemski i trajno riješi položaj Srba u Hrvatskoj, a da ne dođe do upotrebe oružane sile. Plan je prvo napravljen u našoj komisiji, a onda je poslat međunarodnoj zajednici. Rukovodstvo Hrvatske, sa Franjom Tuđmanom na čelu, iako sa gunđanjem i nevoljno – prihvatilo je plan „Z-4“ koji je napravljen po ugledu na najbolja iskustva autonomija u Evropi – Alandska ostrva, Južni Jutland, područje Alto Adiđe i Trento na granici Austrije i Italije – istakao je Vučinić.

Kako je rekao, „Z-4“ je davao veoma široku političku, kulturno-prosvjetnu, policijsku i finansijsku autonomiju Srbima u Hrvatskoj. Čak je bilo predviđeno da Srbi koriste dinar a ne kunu – jer ih je to, kako je rekao Vučinić, asociralo na NDH i zločinački – genocidni režim.

Kad su Tuđman i hrvatsko rukovodstvo prihvatili „Z-4“, plan je ponuđen srpskim krajinama u Hrvatskoj.

– Tada su Mile Martić i Milan Babić vrlo bahato rekli: „Nas ne interesuje nikakva nakaradna autonomija, nas interesuje Velika Srbija“. Vjerovatno pod pritiskom rukovodstva bosanskih Srba na čelu sa Radovanom Karadžićem i rukovodstva SPC. Mi smo poslije nezvanično, ali dosta pouzdano, informisani da je Slobodan Milošević pobjesnio kad je to odbijeno. Kad je rukovodstvo Hrvatske čulo da su Martić i Babić odbili taj plan, otvorili su šampanjac jer je to bilo „zeleno svjetlo“ za oružanu akciju – ispričao nam je Vučinić.

On je izričit da je neprihvatanje plana „Z-4“ jedna od najvećih grešaka velikosrpskih elita jer je taj plan napravljen sa konstruktivnim ciljem – da se spriječi upotreba sile i da se riješi pitanje Srba u Hrvatskoj i izvrši mirna reintegracija okupiranih područja u pravni sistem Republike Hrvatske.

– Istorija je već pokazala što je dovelo do neprihvatanja plana „Z-4“ – poručio je Vučinić.

Vučinić smatra da su neprihvatanjem plana „Z-4“ srpske vođe dale legitimitet Hrvatskoj da vojnom akcijom pod kontrolu stavi svoju teritoriju.

– U tom smislu „Oluja“ je bez dileme legitimna jer je to bilo oslobađanje okupirane teritorije. To ne znači da se u toj akciji nijesu desili teški ratni i zločini protiv čovječnosti. Cilj plana „Z-4“ je upravo bio da to spriječi – zaključio je Vučinić.

Lider Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović na godišnjicu „Oluje“ čestitao je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti Republike Hrvatske. U svom pismu je plan „Z-4“ nazvao nakaradnim – što mu je Vučinić zamjerio.

Vučinić kaže da Vuksanovića izuzetno cijeni kao čovjeka i političara, ali da smatra da za takvu ocjenu ima više kvalifikovanih ljudi koji bolje od njega razumiju složena međunarodno i ustavno-pravna pitanja koja se odnose na različite vrste teritorijalnih autonomija.