Montirane afere protiv predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića počele su 1993. godine, kada je, kao tadašnji premijer, zbog politike koju je vodio, a koja je u određenim beogradskim krugovima tada prepoznata kao “separatistička”, postao glavni junak kolumni koje je u beogradskom magazinu “Duga” pisala supruga predsjednika Srbije, Mira Marković. U pomenutim i, u to vrijeme veoma uticajnim, tekstovima profesorke Marković, premijer Đukanović nije samo nazivan crnogorskim separatistom, nego su mu kačene i sve one etikete koje će kasnije – od Nacionala, Dana, Vijesti, pa do Vanje Ćalović Marković – biti reciklirane i usavršavane do neslućenih razmjera.
Nakon petooktobarskih promjena u Beogradu i rušenja Slobodana Miloševića 2000. godine, postalo je jasno da će Crna Gora ići putem samostalnosti i izlaska iz Jugoslavije te da će na čelu tog projekta biti tadašnji crnogorski predsjednik Milo Đukanović.
U proljeće 2001. hrvatski nedeljnik „Nacional“ je lansirao takozvanu „Duhansku aferu”. Nacional objavljuje tekst koji prenosi podgorički Dan, novine koje je, kako piše u knjizi “Vojna tajna” , osnovala KOS Vojske Jugoslavije za potrebe propagiranja politike tadašnjeg političkog i vojnog vrha Srbije. Toj politici je, podsjećamo, kasnije suđeno i presuđeno u Tribunalu za ratne zločine u Hagu.
Glavna tema pomenutih novinski tekstova bili su predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i premijer Srbije Zoran Đinđić, koji su optuženi za šverc cigareta. U kasnijoj izjavi za medije, jedna od autorki Nacionalovog serijala, novinarka Jasna Babić, priznala je da je cijela afera ”skuvana” u kabinetu tadašnjeg predsjednika SRJ Vojislava Koštunice. To je za Gradsku tv potpredsjedenik Vlade Srbije iz tog perioda Žarko Korać.
“Sjećam se da je tad bio uhapšen i ministar poljoprivrede u Đukanovićevoj Vladi, Branko Avramović i optužen da je švercovao đubrivo za koje se kasnije ispostavilo da je švercovao rođeni brat Momira Bulatovića. Avramović je oslobođen, afera je imala za cilj da se tada odrazi na Đukanoivića kako bi se skinuo sa funkcije premijera”, rekao je Korać.
Prva velika afera koja je potresla Crnu Goru bila je “duvanska” 1997. U Bariju je pokrenuta istraga o švercu cigareta iz Crne Gore do Italije od 1994. do 2002 kojom je bilo obuhvaćeno 15 osoba, među njima i Milo Đukanović. U aferi se pominjao i tadašnji premijer Srbije Zoran Đinđić.
Korać je za Gradsku TV rekao da je to bio očigledan primjer kako se plati kampanja u novinama da bi se postigli određeni politički ciljevi.
“Za nas je to bio jedan primer, i to vrlo jasan primer da bi se štitili neki ekonomski interesi, koriste se potkupljivi tabloidi, gde vi za pare možete da organizujete kakvu hoćete kampanju koja ima cilj kompromitovanje politilčkih ličnosti”.
Tokom 2002. godine Skupština Crne Gore je formirala komisiju o utvrđivanju činjenica o švercu cigareta i navodnoj umešanosti državnog vrha.
Đukanović je tada uputio pismo komisiji u kojem je, pored ostalog, napisao:
“Radi se o golim neistinama, izmišljotinama i podmetanjima, bez pokušaja da se ijedan od takvih navoda dokaže, sračunatim na moju moralnu i političku diskreditaciju”.
Nakon povlačenja sa premijerske funkcije, Milo Đukanović je sredinom 2008. u Bariju na lični zahtjev dao izjavu nadležnim italijanskim organima. Tužilac Đuzepe Šelzi je na kraju odustao od istrage protiv Đukanovića. Sudski epilog protiv ostalih aktera je da je sud u Bariju je da su oslobođeni svih optužbi za šverc duvana i mafijaško udruživanje.
Uoči predsjedničkih izbora, 2002. Moldavka S.Č označila je tadašnjeg zamjenika vrhovnog državnog tužioca Zorana Piperovica i još tri osobe kao organizatore prisiljavanja na prostituciju. Saslušan je i predsjednik države Milo Đukanović, iako ga moldavska državljanka nije direktno pomenula. Nekoliko godina kasnije Đukanović je izjavio kako je aferu trgovine ljudima kreirala obavještajna služba, neprijateljska prema crnogorskoj državnosti što je potvrdio i Korać.
“Želim da budem vrlo precizan, ne kažem da ta nesrećna žena, Moldavka, nije zloupotrebljena i iksorišćena, ali afera koja je prozivedena, koja je direktno pripisana predsedniku Milu Đukanoviću je urađena pre svega aktivnošću jedne strane obaveštajne službe, ne mogu da kažem koje, i imala je direktni cilj da se utiče na kredibilitet ljudi koji vode CG da bi se sprečio referendum o nezavisnosti”, naveo je Korać.
Dvanaest godina kasnije, Viši sud, nakon Piperovićeve tužbe, pravosnažno je osudio S. Č. na godinu zatvora zbog davanja lažnog iskaza. Za njom je raspisana potjernica, ali do danas, ona nije pronađena.