Kad kuriri Ace Nevolje popisuju Crnogorce

Piše: Slavko Mandić

Poslao je Aca Nevolja svog kurira u Crnu Goru. Da prvi mantijaš Srbije lično provjeri  odvijaju li se pripreme za preimenovanje Crnogoraca u Srbe u skladu sa donešenom odlukom srbijansko popovskog politbiroa.

Žalosna sova (crnogorski vrh u stripu, „junaci“ koji su sinonim za osobe koje su uvijek smušene u društvu, stalno se na nešto ili nekoga žale i kukaju) je poljubila crnomantijaša u od nečega potamnjelu kleroruku. Za njim se izređao ostatak iste sorte rukovodećeg ganga, dajući na znanje sotoni koliko je važan ovoj pastvi domaće jadikovke. I kad se prvi crnomantijaš po hijerarhiji u to uvjeri, da pošalje aber preko raznobojnih politikanskih izotopa, beogradskom vlastodršcu, kako bi se ovaj relaksirao poslije fijaska u kosovskom selu Banjske, kada mu drugu nije uspio naum za državni udar. A vjerovao je da može i da se neće ovoga puta ponoviti ono što se dogodilo u Podgorici 2015. godine.

Ovoga puta čuveni ilegalac dojezdio je na podgorički aerodrom. Zli jezici kažu, mada nije demantovano, da je sletio dronom Željka Mitrovića a da ga je navodila lično vještačka inteligencija koju je u premijerku usadio njen ubogi tvorac. Možda paraglajdingom ipak, kako reče izvjesna Milica Zavjetrica. Ona je iz organizacione jedinice “Kosovo je srce Srbije”, a sa njom su dva ovdašnja abazoida i jedan jakovizator. Oni su zaduženi za puvanje u donji dio mantije mantijaša koji je na taj način obezbjeđivao neophodnu stabilnost za vrijeme trajanja leta. Mogao je on i helikopterom, ali je svjestan da i dalje podliježe crnogorskom krivičnom zakonodavstvu zbog ilegalnog upada na našu teritoriju mlatomlazom vojska Srbije, što se u izvjesnom smislu može smatrati aktom strane agresije. To je bilo onda kad mu je blagonakloni brat Abaz, njemu srodna duša, uručio veleizdajnički dokumenat nevažećeg značenja, kojim mu se stavlja crnogorsko imanje u trajno vlasništvo. Poklonio mu je domaći mulac još blistavih djelova naše tradicije i istorije koja manjka univerzalnim lažovima, po ocu nacije Ćosiću, prirodnim političkim šklopocijama kojima je lažavina i prevara najveća svetinja. Pa zato uzimaju čije stignu.

Prleta drugovjenčanog dočekao je sluga pokorni Jovanče. Crn ka ugarak, a nasmijan. Kako mu nekad živući šef Risto Radović pocrta za sva vremena: poslušan je ali ne i dovoljno inteligentan. Kočanik dvometarski i skoro toliki po širini, dočarao je svu neophodnu snishodljivost kojom je istinski zadovoljio ovo poganojezičko popovsko stvorenje. Lajondra, kako bi mu Bokelji kazali, ukazujući mu čast zagledani u sinje more s druge strane obraza. Da ga za navijek isprate. S toplim željama brata mu Kačavende i ideološkog druga Pahomija nečastivog.

U stvari, kompletnog nečastivog ešalona. Da ne bude zabune. Koliko ih god ima. Da im lakše pane.

Mrgodio se Prle. Očekivao je pune ulice delija i njihovo zlosutno zavijanje. Ali, ništa od svega. Ispred hrama građenog crnogorskim novcem, tek jedan red uglavnom pod moranjem. Tu je bio i direktor Osnovne škole „Štampar Makarije“ Novica Gačević, koji nije imao vremena da se bakće, kako je izjavio sa dokonim ženama, jer očekuje patrijarha. A to su se u njegovoj školi dijelile ankete upitnik koji sadrži neprimjerena i neuobičajena pitanja za učenike tog uzrasta, nikome ništa. Pa valjda je preči srpski partrijarh od naše đece. Izgleda jeste. I ne samo njemu. Mnogima u ovoj državi koja je uz pomoć zapadnih saveznika 2020. godine dobila ono što su oni željeli.

Prle je, kako rekosmo, dojezdio na neki način da saopšti vlastitim popovima kako da nastave borbu za svakog crnogorskog Srbina. Zakuca se na dveri, kako vele, pa domaćinu saopšte, opet kako vele, da će na njih bačit anatemu ukoliko se svi njini ne upišu kao Srbi. Pa ti viđi rode. Kad ti zagrmi onaj s nebesa. Jer, ne zaboravi i on je Srbin. Ako ne poslušaš, pukla ti je pogibija.

A narod ka narod. Neću ja da me kunu popovi i da mi familiju proklinju. Velika važnost jesam li Crnogorac ili Srbin. To je ionako isto. Drugačije nas nijesu učili ni oni prije ovih. A i sad nam ništa ne zbore. Vele da će progovorit za dva dana. Da vidimo i to čudo.

Valjda pod pritiskom mogućeg scenarija da, ako ne učine ništa, moguće više neće ni biti DPS-a, oglasili su se iz ove partije prilično stidno. Ako do poneđeljka vlast ne odloži popis koji je namješten 1000%, ova partija će pozvati narod na bojkot.

-Vidiš, u ovima još ima hrabrosti, ču se po podgoričkim kafićima i u subotu a i neđelju. Kad je poneđeljak zaključio dan, opet oni isti da će pozvat na bojkot za dva dana ako vlast…

A vlastima na pamet ne pada da bilo što mijenja. Jer oni žele rezultat, a kako će ga drugačije ostvariti do prevarom. Pa tako su i izbore dobili. Śetimo se potom borbe za Nikšić iz Beograda. I za Budvu. Uz novce kamionima i avionima. Četnici na sve četiri strane svijeta.

Tako je to i sa popisom. Od 620.145 stanovnika po popisu iz 2003. godine danas će se kao Srbi izjasniti preko 700.000 naroda. Pa što se čudite? Može to, zar vam u dosadašnjoj vladavini ove dvije vlasti to nije jasno? Trebalo bi ako nije. Sud presudi, brat Abaz kaže NJET. I tako sve u krug.

Izvjestan je bojkot popisa, koliko je god najavljeni poziv DPS-a bio bledunjav. Vidi se to po društvenim mrežama. Ali vlast neće da popušti. Oće da zaprijeti silom nebeskom, odnosno predstavnikom na zemlji koji radi što mu se reče do sad ,na najbolji način. Neinventivno, neinteligentno, neznaveno. Ali, radi. To je slučajni, koji zagrmje jače no što je to činio Ilija gromovnik.

– Poziv na bojkot je poziv na protivzakonito djelovanje, slaga slučajni.

Koliko je god neznaven ovaj učenjak od kalibra crkve Srbije, koja ga je dovela na vlast onomad u Krivokapićevoj vladi, pa potom Aca Nevolja instalirao na čelno mjesto države koju bi uz njegovu pomoć da satre, zna on dobro da od ućerivanja straha u Crnogorce nema ništa. Ali eto, sokoli sebe prijetnjom Crnogorcima. Pa da vidimo i to čudo.

Slučajni preśednik je blagotelećim pogledom gledao svojeg  gostujućeg domaćina Prleta. Možda je to opšte oduševljenje i opčinjenost ovom metamorfozom Jakov ”silni” zaboravio da ga išćera iz Crne Gore zbog bezobrazluka i nevaspitanja. Jer ovaj manipulator i prevarant je došao u našu zemlju da laže i vrijeđa Crnogorce, govoreći da ovđe žive Srbi i niko više i da svi zbore srpskim jezikom. Jakovče ćutaše na sve ovo. Ne pokrenu mu se ni Bulatovićev čuveni brk.

Ali u svom ovom jadu ipak ima mjesta za smijeh. Stanite čas pa zamislite scenu: Graje Jakov i prijeti iz sva „mozga“. A narod se „trese“ od straha.

Može li to?

Ada ne čoče nikad i nikako.