Aktuelni predsjednik CG i kandidat DPS za tu funkciju i u narednom mandatu Milo Đukanović kaže da njegovi konkurenti nemaju viziju budućnosti države, nego im je jedini moto pobjeda nad njim. Dodaje da politika njegovih protivkandidata, očito misleći na četvoricu iz prosrpskih stranaka, počiva na dvijema komponentama: jedna je atakovanje na građanski karakter Crne Gore a druga populizam. Naglasio da je našoj državi ne odgovara politika koja ne vjeruje u multikulturalnost i stalno bi da mijenja granice. Takođe, ni politika koja olako obećava bolji život bez podloge u boljem radu.
– Mislim da je veoma važno za Crnu Goru i njenu budućnost nastaviti sa ozbiljnim i odgovornim pristupom politici”, kaže Đukanović, uz opasku da je unapređenje životnog standarda građana, što podrazumijeva i njihovu bolju zdravstvenu zaštitu, njegov glavni motiv za bavljenje politikom.
Đukanović kaže da nijesu sporna povećanja plata, podsjeća da je i sam pozdravio tu ideju Evrope sad, ali uz upozorenje da ne bi smjela da bude previše opasna po stabilnost javnih finansija.
– Sve što je zasnovano na realnom društvenom proizvodu treba da ima svoj izraz u povećanim platama i penzijama…Mi smo, na žalost, u ovom dvoipogodišnjem periodu dobili povećane plate i penzije, penzije mnogo manje nego plate, a na drugoj strani dobili smo reducirani biznis, reducirane investicije. Mogu da kaže da, praktično, u ove dvije i po godine nije bilo investicija. Mnogi biznisi su pogašeni. Danas imamo još manje mogućnosti da stvorimo društveni proizvod iz koga će se uredno finansirati povećane plate i, nadajmo se, povećane penzije. Meni je to apsolutno neprihvatljivo i takvu politiku smatram apsolutno populističkom.”
Đukanović u takvoj politici vidi običan politički marketing grupe ljudi iz vlade Zdravka Krivokapića, koji se finansira novcem građana, bez vođenja račiuna o dugoročnim posljedicama po građane i državu.
Naglašava da je, po podacima Monstata, prosječna januarska plata 2023. čak 5,1% niža od realne januarske plate u januaru 2022!
– Mi se već sada, mnogo brže nego što su ljudi očekivali, suočavamo sa posledicama iluzije koja je posijana. U čemu je iluzija? S jedne strane ste podigli nominalno zarade, a s druge strane ste podizanjem poreza, akciza i drugih dažbina povećali cijenu proizvoda tako da vi danas već imate problem da za istu količinu novca ove godine, januara ove godine, možete da kupite manje proizvoda nego u januaru prošle godine. Zato mislim da se stvari zaista moraju dugoročnije sagledavati, jer onda kada ih sagledamo svi zajedno i kada postanu tako očigledni, za 6 mjeseci, onda će biti veliki problem i politički i socijalni u društvu.”
Đukanović podsjeća kako je odavno najavio da ćemo se sredinom ove godine suočiti sa ozbiljnim problemima održivosti javnih finasija, ali ukazuje da se već dešavaju upozoravajući momenti.
– Vi već početkom godine sada imate problem da ne možete da servisirate te povećane plate i da morate da se zadužujete, da se zadužujete pod uslovima koji su apsolutno neprihvatljivi, koji su, mogu slobodno kazati, nečuveni kada je u pitanju zaduživanje jedne države. Crna Gora se prije neki dan zadužila po kamatnoj stopi od 9,2 % kod jedne komercijalne banke što uz obradu kredita od 1,35 % dovodi troškove tog zaduženja do 10,5% kamate… “
Aktuelni predsjednik Cg i kandidat DPS za tu funkciju naglašava u čemu vidi problem takve politike.
– Ovdje je problem što se ta Vlada ne zadužuje ni za jedan razvojni projekat. Ona je potpuno zaboravila na razvojne projekte. Ona se zadužuje za ličnu potrošnju. Kada se stalno jedan dužnik, zajmoprimac pojavljuje, dakle, na finansijskom tržišnom, na bankarskom tržištu, tražeći kredite, a valjda vam je jasno da danas banke imaju na monitoru svakog zainteresovanog zajmoprimca i kada vide da se taj zajmoprimac sada javlja sa idejom da pokrije svoje finansijske rupe u budžetu i rupe koje su izazvane neprimjerenom ličnom potrošnjom onda nije najveći problem to što smo se sada zadužili po stopi od 10,5 odsto, najveći problem tek slijedi jer se nećemo moći zadužiti. Dakle, potpuno je jasno da vam nijedna banka neće dati kredit zato što – prvo ne vjeruje u stabilnost države, koju vodi ovakva Vlada i drugo, potpuno pouzdano zna da ta Vlada nema nikakav ozbiljan srednjoročni dokument stabilizacije javnih finansija.”
Đukanović upozorava na sijanje iluzije da se može živjeti bez rezultata rada, i ukazuje na kratkoročne političke efekte kao cilj politike koju danas promovišu neke političke stranke. Njihov je cilj, smatra on, da stvore imidž uspješnog čovjeka i neke uspješne partije ne misleći o tome šta slijedi za šest mjeseci ili godinu dana.
– Vjerovatno će ti neozbiljni ljudi uzeti ranac na leđa i opet potražiti neku alternativnu adresu, a mi ćemo ovdje ostati da rešavamo posledice njihove neozbiljne politike. Pitam se, zaista, da li uvijek moramo da učimo na svom iskustvu. Kad ćemo konačno pogledati i iskustvo makar i tu negdje, u našem neposrednom susjedstvu. Sve ovo o čemu vam pričam događalo se u Grčkoj. Sve. I događalo se upravo ovako kako Vam sada pričam. Dakle, nerealna potrošnja koja je vodila u prekomjerno zaduživanje, dovela je do toga da država nije sposobna da otplaćuje svoje kredite, nakon toga su banke zatvorile slavine, vi više ništa imali prihoda iz kojih možete da isplaćuje ona primanja na koja se ljudi navikli u nekom periodu kraćem ili dužem i onda dolazi do toga: ili država ide u bankrot ili mora da se povinuje pravilima koji, logično, negdje uspostavlja neka svjetska finansijska policija koja se zove Međunarodni monetarni fond – koja dođe i koja Vam kaže. ‘U redu, sada možda možemo da vam pomognemo, ali to mora biti po ovim pravilima’. A ta pravila su, recimo u Grčkoj, izgledala tako da je u nekoliko godina u osam navrata morala da se obori penzija, u sedam navrata je morala se obori plata, ukinut je veliki broj javnih preduzeća, ukinut je veliki broj lokalnih uprava, na stotine hiljada ljudi je u Grčkoj izgubilo radna mjesta, dovelo je do ozbiljnih socijalnih protesta…”
Đukanović podsjeća da je sve to u Grčkoj dovelo do velikih tenzija, demonstracija u kojima su ginuli ljudi. No, smatra da smo još uvijek u situaciji da spriječimo takav scenario za Crnu Goru.
– Ono što se sad događa je prijeteće. Ono je opasno, zato što očigledno imamo neodgovornog domaćina kuće. Imamo Vladu koja uopšte ne mari za ovo o čemu sada mi ovdje pričamo, koja samo mari za svoje trenutne, kratkotrajne, političke efekte. I šta je onda odgovor na to pitanje? Odgovor je da tu politiku treba promijeniti. A to nema ko drugi uradi sem mi. Ponavljam Vam, jako je dobro nešto naučiti i na tuđem iskustvu. Ne morate uvijek naučiti na svom. I drugo, kada vidite da se približava opasnost, kada vidite da ste na podivljalom konju koji vas vodi direktno u zid, onda je mnogo pametnije da to pokušate da zaustavite malo prije nego kada ubijete glavom u zid. Mi se sada krećemo ka tom zidu o koji ćemo se razbiti. Znači, ja mislim da je ovo negdje trenutak u kojem zaista moramo razmisliti kako eliminisati tu opasnost. Ta eliminacija vodi kroz promjenu vlasti. Eto to je moja i dijagnoza i terapija”.
Predsjednik DPS kategorički negira optužbe da bi DPS smanjila plate ako bi se vratila na vlast.
– To je politička manipulacija koju čujem ovih dana. Vrijeme je kampanje i onda se tu olako lijepe etikete…”
Prihvata, međutim, da se kao politička greška pokazalo preveliko ulaganje u kapitalne projekte, prije svega u infrastrukturu, umjesto da se dio novca iz državne kase koji je usmjeravan na investicije upotrijebi za povećanje plata i penzija.
– Da, imali smo (novca za povećanje -prim), ali smo se tada opredijelili da to novca što smo imali uložimo u kapitalnu, investicionu potrošnju. Zašto? Zbog toga što je bilo potpuno jasno da naš problem nije nepravedna podjela, nego je naš problem naslijeđena zaostalost u ekonomskom razvoju. Naš problem je nedovoljno stvaranje. Dakle, mi moramo to da riješimo prvo što ćemo više da stvorimo. Da bismo više stvorili mi moramo da angažujemo ljude u biznisu i da privučemo investitore. Investitori i biznismeni su partneri države u stvaranju društvenog proizvoda. Da biste ih privukli morate unaprijediti infrastrukturu, to se očekuje od države. Bez unaprijeđene infrastrukture nema poleta za biznis i za investicije. Infrastruktura u Crnoj Gori je jako skupa. Pogledajte samo, prva dionica autoputa od Podgorice do Kolašina je milijardu eura. Zašto? Zbog konfiguracije terena. Nema potrebe to dokazivati. Mi smo se opredijeli da ubrzano uložimo u infrastrukturu kako bismo stvorili novi društveni proizvod i da bismo onda mogli da podižemo primanja. Danas kada to gledamo sa stanovišta političkog interesa očigledno nijesmo bili u pravu. Možda je trebalo autoput graditi 12 godina, umjesto pet, šest? Podijeliti ulaganja u izgradnju autoputa, a onu drugu polovinu uložiti u potrošnju? Imalo bi smisla, bilo bi održivo, kao što je bilo održivo i ulaganje u investicionu potrošnju. Međutm, ponavljam Vam, mi smo imali najbolju želju da što brže unaprijedimo temelje države, da unaprijedimo infrastrukturu, da stvorimo uslove za biznis, da dovedemo do većeg društvenog proizvoda i do onda ova zemlja počinje dugoročno da živi kao zemlja održive ekonomije i dobrog životnog standarda. Dogodilo što se dogodilo i sad se ne treba vajkati.”
Đukanović kaže da treba ulagati u opremanje ski-centara, uz opasku da su zamrle neke investicije koje su bile daleko odmakle prije promjene vlasti 30. avgusta, kao i u energetsku infrastrukturu. Katastrofalan odnos prema investicionim ulaganjima ilustruje podatkom da je u januaru potrošeno samo 2% kapitalnog budžeta planiranog za taj mjesec – 400 hiljada eura od 20 miliona! Sedmostruki predsjednik Vlade CG apeluje da se shvati kako se mora stvoriti proizvod, a njega nema bez ulaganja u nove projekte, da bi se povećale plate i penzije i da bi standard građana zaista porastao.
– Dakle, nije nama cilj da nam prosječna plata bude 700 eura nego makar da bude 1500 eura. To je cilj, to je cilj, to je to je cilj politike za koju se ja zalažem. Samo što se ja zalažem da do toga idemo razumno i održivo, a ne da vođeni, makar divnim ciljem, uništimo svoju zemlju, da srušimo temelje svoje kuće. Jer onda ne da neće biti Evropske unije, nego nećemo imati ni svoju kuću. Evo to je razlika. Prema tome, neće se vraćati plate, nego razmišljamo kako ići dalje sa povećanjem plata, ali na drugoj strani moramo biti fokusirani sa 100% pažnje kako stvoriti uslove da se stvori više društvenog proizvoda u ovoj zemlji. Šta se događalo tokom prethodne dvije i po godine? Sve pozatvorano! Otjeran je Aman, ugašen Montenegroerlajnz, otjeran investitor iz Novog duvanskog kombinata, otjeran je investitor iz kontejnerskih terminala. Da li treba dalje da nabrajam? Zaustavljene su sve investicije. Dakle to je to je ekonomska kataklizma.”
Đukanović je odgovorio i na nekoliko političkih pitanja. Ocjenjuje da se Crna Gora promijenila nakon promjene vlasti, ali – na gore.
– Do prije nekolike godine Crna Gora je bila uzorna država, promoter evropskih vrijednosti na Zapadnom Balkanu – prema ocjenama naših evropskih i evroatlantskih partnera. Dvije i po godine kasnije Crna Gora je rak-rana, citiram Vam rak-rana Zapadnog Balkana i Evrope. Dakle, da li se promijenila? Da, promijenila se. Nagore. Nažalost, danas možemo savršeno, tačno, vjerodostojno da izvedemo ocjenu kako je naopako vjerovati da je svaka promjena promjena na bolje i kako je naopako juriti za promjenom pošto-poto.
Promjene su uvijek dobrodošle u životu pa u politici ali samo ako to nijesu promjene koje vam ugrožavaju dostignuti nivo životnog standarda, kulture itd. Nažalost, ovo ugrožava, da kažem negdj ne samo da ugrožava nego vrijeđa ljude. vrijeđa naše nekakvo istorijsko, tradicionalno dostojanstvo. Dakle, Crna Gora se promijenila, region se promijenio, svijet se promijenio. Crna Gora je pred novim izazovima i mora imati sposobnog domaćina, sposobnu vladu da odgovori tim izazovima.”
Kazao je da je tragična smrt Zorana Đinđića uzrok što Srbija danas nije objema nogama na evropskom kolosjeku i dodao da je bivši premijer Srbije bio njegov prijatelj, ali i prijatelj svih koji su dijelili evropske vrijednosti. Na upit da li bi navijao za reprezentaciju srbije u duelu sa bilo kojom državom, osim CG, Đukanović je odgovorio potvrdno i dodao:
– Koliko se god trudili da od mene naprave anti-srbina ja nijesam anti-srbin niti sam protiv bilo koga na bližim ili daljim adresama. Ja sam samo Crnogorac odgovoran prema državi Crnoj Gori i kao građanin i sada u svojstvu predsjednika, slijedim ono što su nacionalni interesi ove države, slijedim onu viziju u koju vjerujem. Pokušavam da sa svima u našem okruženju gradim najbolje moguće odnose, Zašto mi to uvijek ne polazi za rukom kada je Beograd u pitanju? Zato što se u Beogradu frekventno reciklira politika velikodržavnog nacionalizma. Nekada smo je, da kažem, mogli identifikovati u nekim društvenim strukturama države Srbije, akademiji, ovamo ili onamo… Sada ona ima vrlo jasnu državnu-političku adresu, ona je postala vodeća ideologija državne politike Srbije. Zbog toga se teško razumijemo, jer kao što znamo od 1844. pa do do danas velikodržavni nacionalizam Crnu Goru smatra svojim prirodnim plijenom. Pošto imamo takvu politiku na sceni teško možete očekivati od mene da se sa tim saglašavam. Dakle, nijesam nikako anti-srbin kao što nije ni Crna Gora anti-srpska ali sam na čelu one Crne Gore koja se ljuto sukobljava sa velikodržavnim nacionalizmom koji želi da poništi Crnu Goru državno i nacionalno.”