Piše: Nikola Gegaj
Čovjek je socijalno biće koje stvara porodicu, ali i složenije društvene strukture, kao što su nacije i države, u kojima se ispoljava međuljudska saradnja sa ciljem da svaki član društva život provodi u miru, blagostanju i sreći.
Zbog toga se stvaraju upravljačke strukture koje u najboljem slučaju prožimaju razumijevanje, mudrost i načela upravljanja. Idealna uprava kao principe svog djelovanja koristi ljubav i povjerenje koje delegira prema svim članovima tog društva. Ja bih sve to nazvao jednim terminom – TOLERANCIJA.
Tražeći potporu da tolerancija postane moj stav, a ne trpeljivost, naišao sam na jedan, rekao bih, traktat za toleranciju, a to je pozorišni komad „Natan mudri“ Gotholda Efraima Lesinga s kraja 18. vijeka. Lesing je kao pravi predstavnik doba prosvijećenosti i svjedok rađanja građanske klase, napisao u stvari jedan politički pamflet, dok tema ovog komada, kao da je pisana za ovaj naš trenutak u Crnoj Gori.
On se zalaže za mir, sklad i toleranciju, i iz mnogo uglova posmatra i opisuje religijsku netrpeljivost, te ratove i egzodus koji su njene posljedice. U odnosu na današnji politički trenutak, jasno je zašto ovaj pozorišni komad, u posljednje vrijeme, popularan i često ga u ovo vrijeme gledamo u evropskim pozorištima.
Mislim da su sadašnje tragične društveno-političke okolnosti stvorile u Crnoj Gori osjećanje beznađa i apsurda, a koje vuku uz sebe nihilizam, cinizam, sarkazam i netoleranciju. Zbog toga, današnjica je žedna mudrosti, koja će svim građanima dati mogućnost da se ne osjećaju iznevjereni što se tiče identiteta, pozicije i vjeroispovijesti.
Crna Gora treba i mora da bude građansko društvo antifašističkog nasljeđa i orijentacije što su bili razlozi da postane članica NATO, najmoćnije odbrambene alijanse na svijetu.
DPS je po uzoru na savremene demokratije, poput SAD, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i drugih ponudila građanima Crne Gore projekat moderne, građanske, multinacionalne, multikonfesionalne i multikulturne države, na čijem ostvarivanju i unapređivanju neprekidno radi. Sve ovo je potvrđeno i Ustavom 2007. godine. Nacionalizam, politička ostrašćenost i isključivost, na našu nesreću, sve više dolaze do izražaja, pogotovo od 30. avgusta 2020. godine gdje su retorika i sami postupci slični onim devedesetih godina prošlog vijeka.
Nameće se pitanje kako se izboriti za građansko društvo i da li se Crna Gora, u ovakvoj konstelaciji političkih snaga, može oduprijeti ekstremnim snagama.
Ja sam pobornik građanskog društva i veliki sam protivnik svakog vida nacionalizma i težim da ljudi razumiju da je nama u Crnoj Gori, u trećem milenijumu, isto kao i u razvijenom svijetu, potreban ustavni nacionalizam, tj. ljubav prema svojoj državi, a ne nacionalizam.