Politički analitičar i publicista Ranko Đonović ocjenjuje u razgovoru za Dnevne novine da svaki pozitivan proces koji se započne u Crnoj Gori blokira frustrirana želja za vlašću po bilo koju cijenu koja je u najvećem dijelu opozicije utemeljena na mržnji prema državi Crnoj Gori, prema vladajućoj koaliciji, odnosno DPS i njenom čelniku Milu Đukanoviću, ali i mržnji prema političkim subjektima na opozicionoj sceni.
Mržnja i ucjene
“Kako sve ovo poduže traje, i kako nije nepoznato da mržnja može da rodi samo mržnju, vrlo je prepoznatljivo da crnogorska opozicija sve strastvenije razvija i međusobnu mržnju, do mržnje prema vlastitom političkom biću. I ovog puta žele prečicom i bezočnim ucjenama prema postojećoj vlasti da, za početak, dođu do dijela izvršne vlasti suprotno demokratskim principima i volji građana”, kaže Đonović odgovarajući na pitanje da prokomentariše početak rada u Odboru za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva i dešavanja tokom sjednice 11. septembra.
On ističe da je opozicija svjesna činjenice da na principima i pravilima demokratskih zakona, sve i da ih sami formulišu i napišu, “takvi kakvi jesu ne bi skoro došli na vlast”, tako da je “frustracija potpuna”.
“Dakle, boje se sami sebe, naročito se boje vladajuće koalicije, pa je Ničeov stav kako se u mržnji zapravo nalazi strah, na ovom primjeru očigledan. Zaključak o ukupnom političkom djelovanju opozicije bi mogao biti da je bolest crnogorske opozicije u političkom smislu ozbiljno uznapredovala”, ističe Đonović.
Ovaj politički analitičar tvrdi da je zahtjev opozicije prema Administrativnom odboru da predstavnik Posebnog kluba poslanika bude dio Odbora za reformu izbornog zakonodavstva čisto tehnička stvar, te da to tijelo, kakva god bila odluka Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore neće biti ni bolje niti gore.
Za Đonovića nema sumnje da iza zahtjeva opozicije ne stoji iskrena namjera za dijalogom, već da je riječ o nekoj vrsti ucjene.
Pripravnici u politici
On smatra da Demokrate insistiraju na tehničkoj vladi kako bi se na perfidan način, i oni i ostala opozicija dokopali vlasti, a potom pod parolom da živimo bolje vraćali Crnu Goru na pozicije ranih 90-tih godina, na šta su temeljili mladalački politički rad i kojeg se nikad nijesu odrekli.
“Najbolji svjedok za tako nešto je upravo njihov čelnik koji javnim nastupima i podignitim rukama, podsjeća na neko ne daj Bože vrijeme i neke ne daj Bože vođe. Gotovo je smiješna tvrdnja kako su se dogovorili sa međunarodnom zajednicom da se u Crnoj Gori uspostavi nekakva tehnička vlada. Valjda se podrazumijeva da bi na njenom čelu trebao biti niko drugi do u vasionu lansirani pripravnik naš Aleksa Bečić, a uz njega još pregršt njemu sličnih pripravnika. Ko su i kako se zovu predstavnici te međunarodne zajednice koji bi u Crnoj Gori da postavljaju vladu, ne smije se valjda ni pitati. Za sad možemo biti sigurni da to nije ova međunarodna zajednica. No, neistine kod dijela javnosti prolaze, za njih se ne odgovara niti prekršajno niti krivično, a ne plaća se ni PDV. Zato samo naprijed za našeg Aleksu u ovoj disciplini, možda će postati šampion naše planete”, poručuje Đonović.
Koalicija građanske orijentacije
On smatra da bi bilo zaista simpatično vidjeti jedan pokušaj stvaranja koalicije građanske orijentacije.
“Tako nešto nije viđeno od 90-tih godina prošlog vijeka kada je politički cilj građanskih partija iskreno bio suverena građanska država Crna Gora. Tada bez obzira na užasno vrijeme u kojem smo živjeli i mnogo nepovoljnih uslova za uspjeh ostvarivali smo na mnogim poljima korektne pozitivne pomake”, podsjeća Đonović.
Đonović smatra da je potpuni apsurd da danas, kada imamo suverenu državu Crnu Goru koja je u proteklom periodu ostvarila određene demokratske iskorake, značajne ekonomske rezultate i najznačajnija međunarodna priznanja, udruživati se sa nacionalističkim retrogradnim snagama ili ih pozivati u svom političkom društvu, navodno za bolju državu i bolji život u njoj.
Sastanak kod Draginje za dnevnu upotrebu
“Sastanak koji je organizovala predsjednica SDP ima isključivo uticaja za dnevnu upotrebu, dakle sekundarne prirode po sistemu, ajde da skrenemo pažnju na sebe. Naravno, ne sporim mogućnost da bi udruživanje partijica koje imaju marginalni značaj, čija se politička snaga mjeri procentima ispod cenzusa, možda dovelo do rezultata kojim bi preživjele naredne izbore 2020. godine. No, sjetimo li se liderskog nadgovornjavanja kod nas veoma prisutnog i one narodne izreke da je “bara mala, a krokodila mnogo”, Đonović.
Niko nema pravo da daje vlast onima koji je nijesu dobili na izborima
Odgovarajući na naše pitanje da prokomentariše revolt dijela građana na samo pominjanje tehničke vlade i poruke da neće više izlaziti na izbore ako se to dogodi, Đonović kaže da ih potpuno razumije.
“Ne samo da razumijem građane koji bi vrlo negativno reagovali na formiranje tehničke vlade i koji bi odbili da izađu na sljedeće izbore, već ih skoro i podržavam, te bih i sam imao sličnu dilemu. Zaista čemu služe izbori ako ona ideja koja je pobijedila treba da se ponaša kao da nije nije pobijedila? Uostalom, imali smo takvu avanturu na prethodnim izborima. Ona je dala samo negativne rezultate u funkcionisanju vlade, ali i održavanju izbora, a poslije svega dobili smo drskiju i nezahvalniju opoziciju. Na tako nešto nema niko pravo, i vjerujem da o tome niko ozbiljno i ne razmišlja”, ocjenjuje Đonović.