Bečić: Završetak pomirenja Crne Gore – naša obaveza

Crna Gora još nije pomirena država. Ona je konačno, poslije 30 godina, na putu pomirenja, ali je taj posao još daleko od završenog, ocijenio je Aleksa Bečić, nosilac izborne liste “Aleksa i Dritan – HRABRO se broji!”.

“Šta znači pomirenje Crne Gore? Koga to u njoj treba miriti i zašto”, upitao je on.

Prema riječima Bečića, Crna Gora je zemlja izrazito pluralna po nacionalnoj, vjerskoj i jezičkoj pripadnosti građana.

“Te su vrste pripadnosti čvrsto isprepletane, kao i u skoro cijelom našem okruženju, ali na vrlo originalan način. Kod dijela naših građana su razvijeni suptilni oblici identitetskog opredjeljivanja, često nerazumljivi mnogim našim prijateljima iz svijeta. U Crnoj Gori imamo znatan broj građana čija se nacionalna, vjerska i jezička pripadnost ne može pretpostaviti po nekakvom klišeu. To je naša crnogorska specifičnost, uslovljena istorijskim razvojem naše inkluzivne državnosti, koje se ne trebamo odricati i koja ne krši ničija prava”, ističe Bečić.

Na žalost, takva situacija, kaže Bečić, nije sprječavala višedecenijsku vlast da “svim tim razlikama brutalno manipuliše, dijeleći građane ne samo na politički podobne i nepodobne, već i na one prihvatljivog i neprihvatljivog identiteta”.

“Neke od njih je ta vlast čak stavljala pred iskušenja izbora između različitih segmenata njihovog sopstvenog identiteta. Tjerati nekoga da bira između svoje države, nacije, vjere i jezika je daleko ispod standarda koji se očekuju u Evropi 21. vijeka. To je pogotovo neprihvatljivo ako se čini zarad očuvanja apsolutne jednopartijske i lične vlasti, uz dovođenje u pitanje elementarnog građanskog sklada i suživota, koji je preduslov svakog prosperiteta, a posebno približavanja Evropskoj uniji. Na sreću, veći dio naših građana je u ljudima drugačije vjere i nacije prepoznao prije svega svoje susjede, kolege i prijatelje, a i svoje saradnike na istom poslu oslobađanja njihove zajedničke kuće – Crne Gore. Tako smo došli do preduslova za pomirenje u Crnoj Gori, ali ne i do samog pomirenja”, naglašava Bečić.

Nosilac izborne liste “Aleksa i Dritan – HRABRO se broji!” poručuje da pravi mir nije samo odsustvo rata, pa i manje dramatičnih sukoba.

“Mir primjeren današnjoj Evropi podrazumijeva stabilno osjećanje bukvalno svakog građanina da njegova pripadnost bilo kojoj nacionalnoj, vjerskoj i jezičkoj grupi ne utiče ni na koji način na njegov društveni, ekonomski, politički, socijalni ili bilo koji drugi status. Mir podrazumijevaju ne samo potpuno jednaka prava svih nacionalnih i vjerskih zajednica na očuvanje i unaprjeđivanje svojih tradicija, kultura i identiteta, nego i aktivna pomoć države svima njima u tome, bez ikakve diskriminacije ili povlašćenosti”, smatra Bečić.

Sve te zajednice, po njegovom mišljenju, moraju biti potpuno ravnopravne i u mogućnostima saradnje sa svojim pripadnicima i institucijama sa teritorije drugih država.

“Mir je i kad su svim građanima kao pojedincima bez razlike zagarantovana sva prava na izjašnjavanje, bilo vjersko, nacionalno ili političko. Sve to mora biti u skladu sa zakonom, a zakoni moraju zadovoljiti vrhunske evropske standarde inkluzivnosti. Učimo od Evrope zaštitu i poštovanje različitosti, a obogatimo je našim različitostima, zaštićenim i pomirenim na evropski način”, dodao je.

Prema njegovim riječima, pravo pomirenje je kada “svi shvatimo koliko značimo i jedni drugima i našoj zajedničkoj kući”.

“Kad svi budemo svjesni da ona pripada svima nama podjednako, a i svi mi njoj, tek će onda ona pored formalno priznatog imati i svoj puni, suštinski suverenitet koji niko neće moći da ugrozi ni spolja ni iznutra. Tek će tada Crna Gora moći da zaista krene ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji”, ističe nosilac izborne liste “Aleksa i Dritan – HRABRO se broji!”.

Budimo hrabri i učinimo taj presudni korak, poručuje on.

“Ovjekovječimo jednom za svagda našu Crnu Goru kao zemlju svih njenih građana, ravnopravnih sa svim njihovim tradicijama i pripadnostima. Uvjereni da smo za to sposobni kao što smo bili sposobni da konačno okrenemo leđa onima koji su nam dijelili kuću”, zaključuje Bečić.