Kamene zidove kotorske Galerije solidarnosti od sinoć krase slike i crteži akademskog slikara Ratka Šoća koji je jubilej 60 godina svog stvaranja odlučio da proslavi i u Kotoru gradu umjetnosti i prijateljstva.
U organizaciji OJU Muzeji Kotor, u prisustvu brojne publike na izložbi sa Ratkom bilo je smijeha i nostalgije, sjećanja i topline, sve u raskošnom ramu njegove istinske umjetnosti.
„Ratko Šoć duhovnost je napajao na poilu crnogorskog krša, koji su klesale munje i gromovi, komponujući melodramatičnost u tom simfonijskom spoju neba i zemlje i mora i krša. Punih šezdeset godina druže se nadahnuto i sa stilom Šutan i umjetnost, prvenstveno likovna, ali odmah za njom i ona rastočena lirika kojom je uspijevao što ni vasioni nije. Zaustavio je Dunav i skazaljke stare i tako pjesmom ušao u legendu, u trajanje koje će naslijediti buduće generacije. Ratko Šoć je akademski slikar, grafički dizajner, crtač, ilustrator, karikaturista, aforističar, scenograf. Nije u njemu umjetnost pronašla prirodno stanište tek tako tragajući za skloništem kojeg je sve manje“, rekao je novinar i publicista Slavko Mandić, otvarajući izložbu pod nazivom „Fantastika, slike i crteži“ u Galeriji solidarnosti.
On je podvukao vrcavost cetinjskog duha, i specifičnost Šutanovog humora.
„Ta surovost crnogorskog krša nagonila je misao na prekovremeni rad. Valjalo je opstati, a to se moglo jedino ako si među najboljima“, rekao je Mandić.
„Mnogo nas je na kugli, pređimo na kocku“, poručiće nam Šutan u istoimenoj knjizi aforizama i konstatovao da “ovo nije vrijememe za umjetnost, ali je umjetnost živjeti u ovom vremenu”. Izložba “Fantastika, slike i crteži” Ratka Šoća spoj je epske karakterologije likova iz Njegoševog „Gorskog vijenca“, izbrazdanih od sumorne svakidašnjice nastale u vremenu kada je teško bilo čojski opstati. Šoć je istinski crtač, i on je na tom terenu svoj na svome. Njegov crtež ima onu nestvarnu dramatiku, onu hirovitost i buntovničku snagu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. On je poruka iz koje se crpi zaključak. Moj zaključak je da je Šutan podjedanko veliki umjetnik kao što je čovjek i prijatelj, između ostalog, poručio je Mandić.
Pozdravljajući brojnu publiku i svoje kotorske prijatelje kako je rekao, Ratko Šoć se osvrnuo na svoj šezdesetogodišnji rad, izložbe, studijska putovanja, prijateljevanja.
Kotor je neizbježna pozornica za njegov umjetnički posao u kome je decenijama i u kome nije gost.
Ovu izložbu poklonio je svojim dragima koji više nijesu sa nama, sestri Radmili, sestrični Ratki i zetu Marku.
Za ovaj jubilej Šoć je podsjetio da je izlagao diljem zemljine kugle u Malom Iđošu i Montrealu, u Lovćenci i Parizu, u Gospođincima, Marselju, Rimu, Palermu, Firenci, Moskvi itd.
„Dobitnik sam nekoliko značajnih i beznačajnih nagrada“, duhovito će ovaj umjetnik.
Rođen na Cetinju u prošlom vijeku gdje je završio osnovnu školu i malu maturu, a u to vrijeme na Cetinju, kaže Šoć, kome nije išla škola davali su ga u konobare, političare i slikare.
Njega je zapalo ovo posljednje pa je završio umjetničku školu u Herceg Novom, potom akademiju u Novom Sadu, a 1976-77 kao stipendista italijanske Vlade dospio je na akedemiju Bel Arte u Rimu koju je završio u majstorskoj radionici profesora Montija.
„Moje prezime je kratko sa tri slova, a i biografija nije duga. More mi je dalo dubinu, Vojvodina širinu, a Crna Gora visinu“ kazao je Šoć.
Veče je muzički obojila prof. violine Dušica Kordić, uz klavirsku pratnju Nikole Vučkovića.
