Slučaj DK: Novinarstvo posrnulo u trci za tiražom: Interesi preči od činjenica

Crnogorski mediji još jednom pali su na ispitu etike ispred istine i činjenica ponovo su stali interesi, od finansijskih do političkih i mučan je utisak kada se sagledaju medijske objave tokom dva mjeseca od kada našu zemlju potresaju afere koje otvara odbjegli biznismen i bankar Duško Knežević, piše Pobjeda.

“Najizazovnije etičke dileme podrazumijevaju ravnotežu suprotstavljenih interesa u situacijama gdje nema ‘ispravnog’ odgovora”, piše Luis Alvin Dej u knjizi “Etika i mediji”.

A odgovor crnogorskih medija na posljednji izazov bio je, najčešće, servilnost. Vješto, odbjegli tajkun koristi medije preko kojih svakodnevno zasipa javnost često besprizornim i najprizemnijim komentarima na račun doskorašnjih prijatelja i saradnika, predstavnika vlasti i institucija, ne libeći se da besramno, u najnemoralniji mogući kontekst stavi i članove njihovih porodica od djece do supruga.

Mnogi su, iako je on “lice sa potjernice”, objavili i njegovu političku platformu u kojoj je iznio pouke kako treba djelovati i srušiti vlast.

Činjenica je i da su zahvaljujući nekim objavama Duška Kneževića pokrenuti istražni procesi protiv zvaničnika zbog sumnji da su učestvovali u nečasnim radnjama i počinili teška krivična djela. Najjača crnogorska partija DPS kažnjena je zbog nezakonitog primanja novca od Kneževića.

Pod lupom istražitelja je i doskorašnji zvaničnik Centralne banke, za kojeg se vjeruje da je omogućio Kneževiću da, bez obzira na jasne propuste u poslovanju njegove dvije banke, to bude sakriveno, što je na kraju dovelo do kraha tih banaka, ali i toga da su mnogi klijenti ostali bez svog novca. Čini se da su te istrage, međutim, ostale na marginama medija.

Dio medija koji “nijesu otvorili vrata” Kneževiću i njegovom planu za smjenu vlasti nakon što je okrivljen za brojna teška krivična djela od zloupotrebe položaja, pranja novca, utaje poreza do varanja klijenata, i pobjegao iz zemlje, stao je u beskompromisnu odbranu vlasti i pojedinaca u njoj… Često, kršeći elementarne postulate profesije.

I tako mediji, svaki za sebe, u tržišnoj i ostalim utakmicama moći, prepušteni sebi, odnosno interesima vlasnika, zapostavljajući etiku i profesionalizam, izvještavaju i kreiraju javno mnjenje po sopstvenim uzusima.

“Radije bih govorila o profesionalnim standardima na kojima se temelji novinarstvo. Etika je širi pojam. Veže se na svakoga od nas. Da znamo što je dobro i što ne. Da imamo moralni kompas koji nam u svakom trenutku određuje pravila djelovanja i ponašanja. Profesionalni standardi novinarstva se odnose na to kako svaki pojedinačni novinar i novinarka obavlja svoj posao”, kaže za Pobjedu slovenačka ekspertkinja za medije, profesorica Fakulteta za humanističke studije u Kopru Sandra Bašić-Hrvatin.

Razumljivo, nije komentarisala odnos crnogorskih medija u svijetlu posljednjih afera, jer, kako kaže, to ne prati i ne poznaje, pa njene ocjene ne bi pridonijele onome što je, prema njenom mišljenju, najvažnije argumentovanoj raspravi o tome što je uloga medija i „po čemu se razlikuje od drugih oblika pristrane komunikacije”.

“Prilikom teških optužbi na račun bilo koga, uvijek je potrebno pribaviti i mišljenje druge strane. Služiti javnosti je veoma teško. Služiti interesu nekoga ili nečega nije novinarstvo. Biti dosljedan u obavljanju svog novinarskog posla, biti hrabar da ustraješ i onda kada nemaš saveznika (osim javnosti), biti ustrajan i tada kada ostaneš sam u borbi za istinu je teško”, kazala je Bašić-Hrvatin.

Zadatak urednika, poručuje ona, nije da brinu o interesima vlasnika nego da su branik slobode i nezavisnosti redakcije i novinarskog rada.

“Oni moraju brinuti o tome da je urednička politika zaštićena od svakog interesa koji nije interes javnosti. Temelj pravnog reda svake demokratske države je u tome da svako ima pravo na pošteno suđenje i da je svako nevin dok mu ne dokažu krivicu. To vrijedi i za one koji su učinili teška kriminalna djela. Imaju li i takvi pravo na slobodu izražavanja? Imaju, ali ne u smislu da im bilo koji medij pruža platformu za izražavanje svojih osobnih stajališta. Njihove izjave moraju biti urednički preispitane s obzirom na to što javnost mora znati o konkretnom primjeru”, objašnjava ova medijska ekspertkinja.

Opravdan interes da mediji prenose izjave bjegunaca okrivljenih za teška krivična djela, prema njenom mišljenju, postoji, ali je ograničen.

“Puštiti da se izjave okrivljenika ili optuženika prenose bez jasne uredničke odluke o tome što javnost treba znati je neodgovorno. Živimo u vremenu koje tehnološki omogućava svakome da sam nadzire što želi javnost znati o njemu. To nije novinarstvo. Novinar mora ozbiljno preispitati svoju odluku što objaviti i što ne. I opet se vraćamo na profesionalne temelje novinarstva. Poštovati ih ne može biti stvar osobnog izbora. Zamislite da ljekar ne poštuje Hipokratovu zakletvu ili advokat temeljna pravila svoje profesije? Zamislite da niko više ne poštuje temeljna etička pravila života u zajednici? Što nam preostaje? Svijet u kojem oni koji imaju moć zlostavljaju one koji tu moć nemaju. U teoriji se takav sistem naziva diktatura, tiranija ili bezvlašće”, upozorila je Bašić-Hrvatin.

Intervjui i izjave bjegunaca od pravde ne mogu se, ističe ona, objavljivati neselektivno i bez pitanja koja se odnose na optužbe na račun odbjeglog.

Gotovih recepata kako se nositi sa izazovima u novinarstvu nema, ističe za Pobjedu redovna profesorica studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Gordana Vilović. Svaki izazov sa kojim se suočavaju mediji, dodaje ona, je drugačiji.

“Činjenica je da u krizi novinarstva i velikog pritiska društvenih mreža i mogućnosti da sami komunicirate i ne trebate više ni konferencije za novinare, niti „klasične medije”, već je dovoljno da imate objavu na Tviteru, Fejsbuku ili neki blog. To je prednost današnjeg doba, ali time je uloga profesionalnog novinarstva još važnija. Ako je „roba koja se samoplasira vruća”, onda je ne možete ignorisati. Definitivno. Ali, morate postavljati pitanja i insistirati na odgovorima. Pa i otići tamo gdje se nalazi taj bjegunac ili okrivljenik za teška krivična djela. Makar i na kraj svijeta. Zato je potrebna nezavisnost, podrška urednika i vlasnika medija i znanje novinara”, naglašava Vilović.

Uvijek će, objašnjava Pobjedina sagovornica, neko htjeti kazati ono što želi, ali novinar mora sumnjati i neprestano pitati, propitivati i istraživati: i to sve strane u sukobu ili u priči.

“Uvijek se sjetim jedne američke novinarke koja je jednom kazala: „I kad ti majka kaže da te voli moraš provjeriti je li to istina”. To je imperativ novinarstva, a otuda i vjerodostojnost medija. Javnost će prepoznati napor novinara koji dodatno istražuje neku materiju, posebno kad se ide tragom neke jake izjave ili opake optužbe. U tome jest smisao novinarstva, bez obzira o kome je riječ. To nije jednostavno, ali to se očekuje od medijskih profesionalaca. Ovo me podsjeća na situaciju kada je jedan veliki biznismen bio izvan Hrvatske i u jednoj fazi se, iz dana u dan, obraćao hrvatskoj javnosti putem bloga. Dio tih blogova su prenosili različiti mediji, kako kada. U cjelosti ili djelimično. Bilo je to čak zanimljivo za širu javnost. Međutim, kad su se novinari zaputili u London u direktni kontakt s njim, s puno pitanja i potpitanja, naš biznismen je bio u nelagodnoj situaciji i nerijetko nije mogao jasno odgovoriti na ključna pitanja”, zaključila je Vilović.

I crnogorski odbjegli biznismen i bankar je u Londonu, ali crnogorski mediji se nijesu zaputili kod njega većina mu je širom otvorila vrata za sve što ima i želi da kaže. Bez pitanja o njegovoj odgovornosti i ulozi u svemu za što optužuje druge. Bez pitanja o pronevjeri miliona eura za što je okrivljen pred zvaničnim institucijama, prevari klijenata, dugovima svojim uposlenicima. Većina medija prihvatila je da bez kriterijuma bude megafon Duška Kneževića.