Utorak, 28 Maja, 2024
Rubrika:

Najčudniji grad na svijetu: Svi stanovnici u JEDNOJ zgradi

Vitri je posebno mjesto s nešto više od 300 stanovnika, a od kojih njih 80 posto živi u jednom stambenom kompleksu. U suštini manje-više cijela jedna zajednica živi pod istim krovom.

Ne znamo jeste li čuli za maleni grad Vitir u američkoj saveznoj državi Aljasci. Prvi veći grad u njegovoj blizini je Enkoridž od kojega je Vitir udaljen nešto manje od sto kilometara. Enkoridž je postao poznat, na ovim našim prostorima, tokom emitovanja serije “Život na sjeveru”. Ovaj maleni grad svojim brojem stanovnika mogao bi se uporediti s izmaštanim i pomalo bajkovitim Siselijem, a kojega su pisci spomenutog serijala, o osobenjacima na dalekom sjeveru, smjestili znatno dalje u aljasku divljinu. Ukoliko ste voljeli ovu seriju onda će vas zanimati i tekst o jednom čudnom gradu koji je nevjerovatan na više načina.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Allen Hoiseck Jr. (@allen_the_atrain)

Nekad vojna baza

Vitri je posebno mjesto s nešto više od 300 stanovnika, a od kojih njih 80 posto živi u jednom stambenom kompleksu. U suštini manje-više cijela jedna zajednica živi pod istim krovom. Na ovom je mjestu nekada postojala vojna baza iz Drugog svjetskog rata koja je napuštena, a na mjestu jednog, od dva izgrađena kompleksa, smješten je danas cijeli jedan grad. Stanovnici Begič Toversa, kako nazivaju ovu zgradu, žive poput stanovnika nekih drugih malih gradova, uz neke bitne razlike.

Pandemija i zatvaranje

Kada je izbila pandemija stanovnici ovog gradića našli su se u teškoj situaciji jer gotovo svi žive na jednom mjestu, zbog čega je došlo do zatvaranja naselja. Od vanjskih posjetilaca u naselje mogu ući samo zaposleni kompanije, koje ovdje posluju, kao i stanovnici objekta i njihovi najbliži. Mnogi stanovnici od tada posjeduju majice na kojima piše POW ili “zatvorenik Vitira”. Neki od stanovnika godinama nisu napustili grad. O posebnosti života ovdje svjedoči i tamošnja učiteljica Erika Tompson, koja navodi: “Neki ga ljudi vole jer može biti stvarno društven, a neki ga vole jer može biti istovremeno pust.”

Jedan put

Prije izgradnje tunela do grada se zimi moglo stići samo brodom, a kada je vrijeme dopuštalo i vozom. Ali prije nešto više od 15 godina došlo je do preuređivanja tunela iz Drugog svjetskog rata od kada se u grad može stići i autom, ali ne tako lako kao što se možda čini na prvi pogled. Do naselja vodi samo jedan put, a to je tunelski koji ima samo jednu traku pa je dopušteno ovuda prolaziti u intervalima od 30 minuta u jednom, pa drugom smjeru. Kako tunel nije otvoren stalno, u grad se može ući između 5 i 30 ujutro i 22 i 30 sati naveče. Problem ulaska u grad mogu predstavljati i snježni nanosi kojih ovdje ima znatno više od nacionalnog prosjeka (kažu čak 1000 puta više). Vremenski uslovi nisu loši samo zimi već i preostalih šest mjeseci u godini, kada uglavnom pada kiša. Ali, stanovnicima ovog kompleksa to ne smeta previše, jer je zgrada sagrađena da izdrži i bombardovanje u neposrednoj blizini.

Gužva znači da lift staje na svakom spratu

Naselje privlači posjetioce svojom jedinstvenošću. Većina želi da idi i doživi kako cijelo naselje funkcioniše pod jednim krovom, ili na četrnaest spratova. Upravo su zbog toga gornji spratovi namijenjeni gostima te funkcionišu kao Doručak sa prenoćištem. To omogućava znatiželjnom posjetiocima da iskuse život pod jednim velikim krovom. Većina gradskih usluga je smještena na prvom spratu zgrade, tako su tu policijska stanica, pošta, trgovina, medicinska ambulanta i druge usluge, kao i kompanije. Za većinu stanovnika otići na posao ili školu rijetko zahtijeva izlazak iz objekta. U podrumu je crkva, odnosno dvije crkve koje dijele isti prostor. Vrijeme najveće gužve za njegove stanovnike, znači da će se lift zaustavljati na svakom spratu. Čudno zar ne, ali nekako zgodno istovremeno?

 

View this post on Instagram

 

A post shared by toncheta (@toncheta)

Neki ljudi ne mogu živjeti u tzv. prisilnoj socijalizaciji, kako je nazivaju, pa su se s vremenom preselili u apartmane u blizini kompleksa, koji su jedino mjesto na kojem ima života uz primarni objekt, u kojem živi većina stanovništva.

U ovom gradu morate, kažu, imati dvije bitne osobine da bi u njemu živjeli, trebate znati biti sami, ali istovremeno biti i društven.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve