Dugometražni dokumentarni film „Šagargur“, autorke Nataše Nelević, biće premijerno prikazan sjutra na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta u 20 sati.
Film „Šagargur“ dokumentuje stradanja žena u vrijeme najbolnije totalitarne epizode jugoslovenskog socijalizma – IB Rezolucije (1948). Sa Golog otoka, mitskog logora-ostrva na kojem su se tada našli nelojalni Jugosloveni, film skreće pogled ka manjem, ženskom logoru na susjednom ostrvu Sveti Grgur ili Šagargur, kako glasi lokalni naziv ovog ostrva.
Po riječima autorke filma namjera nije bila da se previše bave istorijskim kontekstom i utvrđivanjem ko je tada bio u pravu već su željeli da otkriju koja je to logorska trauma i način na koji su ljudi koji su tamo boravili bili dehumanizovani.
„Mi kada razmišljamo o Golom otoku uglavnom to vežemo za komunistički totalitarizam i Jugoslaviju i vjerujemo da je to jedinstven događaj koji se više ne može ponoviti i koji je neuporediv sa bilo čime. Moja autorska ideja je bila da je Goli otok i to, ali da je on prije svega logor koji nije samo istorijska epizoda već i nešto što može da se ponovi“, kaže Nelević.
Sjećanja logorašice Đine Markuš, sačuvana u njenim memoarima, susrijeću se u filmu sa svjedočenjima njene nećake Marine Đurašković i pogledima koje nekoliko mladih crnogorskih autorki i umjetnica odašilju ka Svetom Grguru. Njihova osjećanja, refleksije i imaginacija udruženo traže odgovor na pitanje – kako je više od 600 Jugoslovenki ućutkano u logorima i zašto tu tišinu čujemo i danas?
„Posleratno vrijeme donijelo je emancipaciju žena, njihovo izjednačavanje sa muškarcima i priku da se uključe i u politiku. Onda vidimo da su one, samo tri godine nakon tog događaja, bile i kažnjene kao i muškarci. Ja tu vidim i neku tragediju ženske emancipacije“ kaže Nelević.
Slobodanka Bobana Dabović Đurić autorka muzike istakla je da je čitajući memoare po kojima je nastao ovaj dokumentarni film, stekla utisak da je Đina Markuš pišući te memoare htjela da oslobodi svoju dušu.
„Stekla sam utisak da je riječ o stamenoj i hrabroj crnogorki koja je imala nevini pogled na svijet. Moje muzičko polazište je bilo folklorna tematika. Kroz film postoji nekoliko tema a ona koja provijava kroz cijeli film je tema pisana za klavir koja je inspirisana ličnošću Đine Markuš onakva kakva je bila duboko u sebi“
Branimir Žugić producent ističe da je rad na filmu bio uzbudljiv dodajući da su imali značajnu podršku od Filmskog centra Crne Gore a kasnije i Filmskog centra Srbije.
„Snimali smo u tri zemlje, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori i na filmu je radila mala ali međunarodna ekipa. Mislim da smo uradili jedan dobar film i da njime otvaramo i nove diskusije i dijaloge na ovu temu“, smatra Žugić.
Memoare Đine Markuš interpretira Jelena Laban. Film dokumentuje i pripremu izložbe Teodore Nikčević, posvećene crnogorskim logorašicama, a istorijski i politički kontekst tumači Slađana Kavarić Mandić. Sa potomkinjama crnogorskih informbirovki razgovaraju Milica Nikolić i Renata Jambrešić Kirin.