Danas se navršava 25 godina od smrti princa jugoslovenskog roka Milana Mladenovića, jednog od najznačajnijih umjetnika na ovim prostorima, koji je preminuo u 36. godini, poslije bezuspješne borbe sa rakom pankreasa.
Dječak iz vode umro je 5. novembra 1994. godine, a do samog kraja sačuvao je vedar duh i vjeru u bolju budućnost i sjutra vrijedno življenja za one koji ostaju.
Milan Mladenović je muzičku karijeru započeo kao član sastava Šarlo Akrobata, osnivač i frontmen Katarine druge, a potom i Ekaterine Velike.
Iako je živio samo trideset šest godina, legendarni muzičar ostavio je neizbrisiv trag u rok muzici. Iako se polemisalo da je imao sidu i bio narkoman, uzrok smrti “vječitog dječaka” bio je rak pankreasa.
Njegov otac je bio rodom iz Kruševca, a radio je kao oficir Jugoslovenske narodne armije, dok je majka bila domaćica iz Makarske. Od prvog dana pa sve do smrti, borio se za muziku i živio po pravilima koja mu je ona nametala
Počeo je da svira u četvrtom razredu osnovne škole kada je od oca na poklon dobio gitaru. To je obilježilo njegov životni put. Kroz život je išao srcem i stihijski, a bio je vedrog duha, uvijek nasmijan i pozitivan, iako su njegove pjesme uglavnom bile mračne.
Autorka knjige “Osjećanja, O. Sjećanja” Lidija Nikolić, koja je bila bliska prijateljica klavijaturistkinje Ekatarine Velike, Margite Stefanović, otkrila je kako je otišao Milan Mladenović.
“Mada je navikla da se suočava s gubicima, doživjela je smrt roditelja i mnogih prijatelja, smrt Milana je potpuno poremitila Margitu. Dan prije Milanove smrti, 4. novembra 1994. godine Magi je bila u svom stanu na Slaviji. Zazvonio je telefon. “Možeš li da dođeš do nas? Milan samo hoće tebe da vidi”, vapila je Milanova mama Danica. Magi je odmah uhvatila taksi i otišla do stana Mladenovića na Novom Beogradu. Milan je ležao u krevetu. Bilo je mračno.“Nemoj da plačeš, sve smo ovo znali”, rekao je Milan. Zatražio je da stavi glavu u krilo kod Margite i da ga mazi po glavi. To su često radili. Zaspao joj je u krilu. Ostala je nekoliko sati sama s njim. Na rastanku mu je rekla “Vidimo se sjutra”. Nije joj ništa odgovorio. Samo je nježno pogledao. Sjutra je preminuo”, ispričala je Lidija Nikolić Margitino svjedočenje o posljednjem Milanovom danu.
O Mladenoviću su ispričane brojne priče i snimljeni dokumentarni filmovi. Ime Milana Mladenovića danas nose ulice u Beogradu, Zagrebu i u našoj Podgorici.
U Podgorici postoji i mnogo grafita sa njegovim likom.
Najveći je preko puta Pravnog fakulteta. Lijeva strana portreta ukrašena je čuvenim čuveni stihovima Mladenovića “Ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja za sve naše ljude. Ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja za svu našu djecu”.
Sa desne strane nalazi se citat, kojim se završava biografija slavnog rokera “Dječak iz vode”, autora Flavia Rigonata:
“Za kraj bih rekao samo da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio na tako neozbiljnu stvar kao što je rokenrol, i mislim da poštenije i iskrenije nisam mogao da potrošim sve te godine”.
Mnogi ovdašnji muzičari smatraju da je Ekatarina Velika jedan od najznačajnijih bendova na prostoru bivše Jugoslavije i na jugoslovenskoj rok sceni uopšte. Na neki čudan vizionarski način predvidio je sva dešavanja koja će kasnije uslijediti na tlu bivše SFRJ.
Najapsurdnija činjenica jeste i da je 80 odsto članova, bližih saradnika i prijatelja EKV-a mrtvo. Basista Bojan Pečer umro je u Londonu od srčanog udara 13. oktobra 1998. godine, a klavijaturistkinja Margita Stefanović 18. septembra 2002. godine u Beogradu. Uzrok njene smrti nikada nije zvanično potvrđen, mada se vjeruje da je umrla od posljedica intravenoznog korišćenja droge.
Ostali članovi benda preminuli su od side, Ivan Vidović 1992. i Dušan Dejanović 2000. godine što čini tragediju ovog benda još većom.
Uprkos svemu legenda i o njima i dalje živi istom snagom kao i osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka.
Budvani su imali čast da slušaju posljednji nastup EKV-a
Fanovi kultne rok grupe EKV znaju da je Milan Mladenović kao frontmen ovog sastava svoj posljednji kontakt sa publikom imao na Pjesmi Mediterana u Budvi 1994. godine.
Da je bolest Mladenovića polako vodila na put bez povratka vidjelo se i tokom nastupa. Tokom izvođenja pjesme „Anestezija“ jasno je bilo da jedva stoji na nogama. Pozlilo mu je na koncertu i sa mukom ga je priveo kraju.
Svi koji su bili tu noć u Budvi imali su tu čast da uživaju u njihovom posljednjem nastupu. Ostali su samo snimci koji svjedoče o jednom davnom vremenu i kultu Milana Mladenovića.
Tu noć je otpjevao četiri numere “Kao da je bilo nekad”, “Anestezija”, “Karavan” i “Just let me play some r’n’r music”.
Nakon ovog koncerta, prebačen u bolnicu gdje mu je dijagnostikovan rak pankreasa sa kojim, nažalost, nije uspio da se izbori. Prve sumnje u žuticu otklonili su pregled u Beogradu, koji su pokazali da boluje od raka.
Mladenović je umro 5. novembra iste godine. Imao je samo 36 godina. Nakon toga grupa je prestala da postoji.