Grupa od 38 bivših radnika Atlas televizije obratilo se pismom bivšem vlasniku, odbjeglom biznismenu Dušku Knežević koji je odnedavno na crvenoj potjernici Interpola.
Pismo prenosimo u cjelosti
Poštovani g-dine Kneževiću,
Obraća Vam se grupa od 38 bivših radnika Atlas televizije, umornih od čekanja, praznih obećanja, odlazaka na ročišta, prebrojavanje dana, mjeseci i godina otkad traje njihova muka izazvana dugovima od strane Vas i Vaše firme koju su neizmjerno voljeli, bili joj lojalni, osta(ja)li u njoj odbijajući pozive drugih medija, želeći da do kraja budu ono što jesu.
Ljudi…!
Jer Bik se veže za rogove, a ljudi za riječ, zar ne…?
Namjerno vas nećemo oslovljavati sa “Di Kej”, dosta nam je isforsiranih nadimaka, suviše je ovo ozbiljna priča da bi joj dodavali primjese rijalitija koji nas ugušiše, jer, moramo priznati, da ovo što gledamo i slušamo otkad traju Vaša obraćanja naciji iz Londona, ima obrise, a i snagu rijalitija, tim prije što ima uticaja posebno na nas bivše radnike taman koliko i ćelavost na modne frizure.
Nijesmo u prilici da pišemo iz Londona nego ovo pismo sklapamo sa Gorice, Starog Aerodroma, Zabjela, Momišića, svih kvartova naše lijepe Podgorice. Isprovocirani i tužni gledamo na Vaše prosipanje “onih stvari za bubrege” držanje lekcija o poštenju, učtivosti, izbacivanju slika sa mondenskih ljetovališta na kojima se jede lubenica čiji je jedan zalogaj skuplji od visine “dnevnica” koju ste, napaćenim radnicima davali tokom angažmana na terenu, posebno u posljednje dvije godine rada, nekad čuvene i, na našu radost, jako gledane Atlas TV.
Da li je u pitanju selektivna amnezija, ili (zlo)namjerno zaboravljanje podataka o dugu od 800.000 eura radnicima, zaista ne znamo, i nećemo se baviti dijagnostikom, ali nas čudi da u tolikom naletu snimaka, optužbi, zaboraviste da i mi postojimo, da nam se duguje tačno 10 plata, kao i tri godine i osam mjeseci neuplaćenog radnog staža.
Nama koji smo, dodatno dokazujući lojalnost, imali kreditna zaduženja u Atlas banci i morali da ih vratimo, uredno i do kraja, kako ne bismo ostali i bez onoga što ste tražili kao obezbjeđenje kredita.
I vratismo i vraćamo ih još.
Ne pitate, kao vrstan ekonomista, kako je moguće da Vam radnici vraćaju kredit Vašoj banci, a Vi njima dugujete višestruko veći iznos i uporno nećete i ne želite da ih ispoštujete. To je pitanje svih pitanja, posebno u našem slučaju.
Prodali ste sve od bivše opreme TV Atlas, i to samom sebi, novoj TV A1, po cijeni nižoj od buvljih pijaca, dovoljno je bilo prodati jedna reportažna kola i radnici bi bili namireni. I mi imamo đecu, i naša se đeca školuju, doduše ne u inostranstvu, kako se njih ne sjetiste, možda bi Vam proradio osjećaj da ste i Vi roditelj i da je časno podizanje i vaspitanje djeteta najveća obaveza jednog čovjeka.
Zato Vas još jednom podjećamo, dužni ste nam puno, za nas “obične smrtnike” to je previše novca, plus 4 godine staža, mnogi od nas žive na ivici socijale, vjerujući da će im pošteno zarađeno biti vraćeno.
Pravda je spora ali dostižna, a nada umire poslednja…
Matematika je egzaktna nauka, dovoljno je da date 8 koverata sa onim iznosom koji je dat u Vašoj vili u Zeti i problem je riješen. A mi Vam obećavamo da ćemo transparentno snimiti, bez skrivenih kamera, poljubaca i tapšanja po ramenu, i objaviti na svim medijima, da smo napokon isplaćeni…
Jer, među nama ima, kaže javnost, vrsnih snimatelja, montažera, novinara, producenata i znaćemo da obnarodujemo da ste obećanje dato 2016. , ipak ispunili…
Na kraju, apelujemo kao lojalni građani Crne Gore, naše jedine domovine, na državne institucije da nam, makar u dijelu povezivanja radnog staža, pomognu da prevaziđemo taj problem, jer smo poštenim radom to i zaslužili, uvijek imajući u vidu interes i progres svih građana Crne Gore.