piše Goran Popović
Zanimljivu dijagnozu aktuelne histerije u srpskim crkveno-nacionalističkim krugovima povodom crnogorskog predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti, dao je srpski analitičar Boško Jakšić. On podsjeća da je predsjednik Crne Gore Đukanović precizno objasnio kako taj zakon treba da ispravi nepravde koje su se dogodile 1920. godine, kada je Crnogorska crkva izgubila autokefalnost, ali da se takvi argumenti u Beogradu do sada nijesu čuli, pa je samim tim onemogućena bilo kakva debata da bi se, na osnovu istorijskih činjenica, ti argumenti mogli priznati ili osporiti.
Brojni su simptomi koji upućuju na ovu dijagnozu. Tako Selaković za Crnu Goru kaže da je “klasična srpska država, Popović veli da je “kriminalna država na čelu sa predsjednikom kriminalcem, Dačić se pita: “Zar neko stvarno misli da će zauzeti Ostrog i oteti ga od SPC-a?, Vučić se nada kako “neće biti uzurpacije srpske imovine u Crnoj Gori, a više srpskih popova hoće da “golim životima brane svetinje, ili da “ponesu Svetog Vasilija Ostroškog u Hercegovinu?!
Niko tamo, dakle, a posebno ne srpski mediji, koji su ogrezli u razvijanju mržnje prema svemu crnogorskom, ne pominje ni 1918. ni 1920. godinu, bilo kakve istorijske, niti pravne fakte. Ili, nijesu čuli za njih, kako veli Jakšić, ili prosto ne žele da znaju. Ako je u pitanju virus neznanja, ljekovito bi bilo primijeniti Hristov vapaj sa krsta: Oprosti im, Oče, ne znaju što čine! Ali ako namjerno ignorišu istorijske činjenica, ili ih falsifikuju, onda je riječ, ne o akutnoj, već o hroničnoj paranoji o “ugroženosti svega srpskog. Posebno imovine SPC, kao infrastrukture velike Srbije, koja je Crnoj Gori “na sablju oteta (N. Čanak).
Srpska pravoslavna crkva, u tom kontekstu, doživljava se kao državotvorni čimbenik i posljednji branitelj velikosrpskog projekta na prostoru bivšeg nam kraljevstva i potonje nam zajednice Južnih Slovena. Ili, kako bi rekao predsjednik Đukanović, čuvar infrastrukture Velike Srbije. U kojoj nema mjesta za Crnu Goru, Crnogorce i Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Jer, zaboga, svi su Srbi na ovim prostorima, samo neki to neće da priznaju.
Histerija iz susjedne države, nažalost, proizvela je i neke primitivne kontrapunkte u Crnoj Gori. Pa je izvjesna “prva savjetnica iz naše Ambasade u Turskoj prosula neumjerenu količinu primitivizma i mržnje prema vjernicima SPC na svom fb profilu, a poslije nje nešto slično uradio je i jedan crnogorski glumac. On se, u međuvremenu, svima izvinio, “prva savjetnica je suspendovana, a protiv nje je pokrenut disciplinski postupak u Ministarstvu vanjskih poslova. Mada bi valjalo disciplinski postupak pokrenuti i protiv onih koji ovakve likove imenuju za tako odgovorne dužnosti u crnogorskoj diplomatskoj mreži.
Žestinom mržnje ne stiče se prednost. Naprotiv. Ili, što bi rekao veliki srpski pjesnik Jovan Dučić: “Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku.”
PS: Ima jedan crnjak: Pošla tri Srbina na Mjesec. Kad su sletjeli jedan poteže pištolj i ubi drugog. Treći ga upita: Šta to radiš, čovječe? A on mu odgovara: Gdje su srpski grobovi, tu su srpske zemlje! Bez tapija, do Tokija.