Lažne patriJote i zloupotreba ”državnog udara”

Piše: Balša Knežević

Mediji bliski opskurnim strukturama koje se povezuju sa švercom cigareta i narkotika već danima lamentiraju nad sudbinom bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog kuma, kontroverznog bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića koji su uhapšeni u neđelju.

Iako se sve manje čuju i sve manje vjeruju u sopstvene laži, pojedini interesni i medijski krugovi nastoje da predstave kumovski par Katnić-Lazović kao oličenje patriotizma i ,,posljednju liniju odbrane Crne Gore” koja je pala pod pritiskom ”sile i nepravde”.

U ovim licemjernim pokušajima prednjači dnevni list Pobjeda i njen glavni i odgovorni urednik Draško Đuranović, koji već duže vremena predstavljaju upravo posljednju liniju odbrane takozvanog BEMAX klana.

Tužno je što je najstariji dnevni list u Crnoj Gori doživio ovakvu bruku da bude na braniku grupe koja je osumnjičena za najteža krivična djela, a najveća je ironija što se sada hapšenje Katnića nastoji predstaviti kao osveta za slučaj poznat kao ”državni udar”.

U tom kontekstu provlači se veoma opasna, lažna teza da je u pitanju ”političko-tužilački udar na slučaj poznat kao državni udar”.

Očekivana taktika

Međutim, ovakva taktika odbrane bila je očekivana i najavljivana od strane Katnića još u decembru 2022. godine nakon hapšenja njegovog intimusa, bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića.

Katnić je i u decembru 2022. lansirao tezu da se ’’hapšenje Čađenovića desilo zbog takozvanog slučaja ’državni udar’’’.

’’Dakle Saša Čađenović je u tom predmetu učestvovao do sada i on je jedini koji ozbiljno može učestvovati i braniti interese države u tom predmetu pred sudom”, rekao je Katnić gostujući u decembru 2022. godine na Gradskoj Televiziji.

Još tada je Katnić u maniru osvjedočenog manipulatora izjavio veoma opasnu rečenicu kojom aludira da je SDT pod političkom kontrolom, prije svih Demokratskog fronta.

’’Razumijem situaciju u kojoj su sud i tužilaštvo i razumijem da su to dobili iz vrha vlasti i Demokratskog fronta (DF), ali ne razumijem zašto je to urađeno ovako’’, poručio je tada Katnić. Pobjeda, Đuranović i čitava BEMAX mašinerija su se samo nadovezali u propagandnom smislu na te Katnićeve tvrdnje.

Milivoje upropastio proces pokušaja terorizma

U očajničkom pokušaju da hapšenje Katnića i Lazovića predstave kao politički motivisano i prebace na politički teren, lansirana je fantazija da je njihovo procesuiranje u stvari osveta za takozvani ”državni udar”. Međutim, ako je suditi po činjenicama i načinu na koji je ovaj proces vođen, svi koji su sudjelovali u organizaciji pokušaja terorizma u oktobru 2016. godine treba da zahvale Katniću i njegovoj ekipi što je ovaj proces potpuno obesmišljen i doveden do apsurda.

Očigledno je da poslušne medijske ispostave pokušavaju da Katnića, Sašu Čađenovića, Zorana Lazovića, i bivšeg čelnika Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO) Dragana Radonjića predstave kao oličenje patriotizma, zaštitnike Crne Gore, bez čije intervencije bi država upala u krvoproliće i postala srpsko-ruska teritorijalna ispostava. Međutim, ako sagledamo način na koji su Katnić i Čađenović vodili slučaj ’’državni udar’’, uz nestručnost i ”nesnalaženje” suda na čelu sa Suzanom Mugošom, koju takođe mnogi žale, nije ni čudo što je ovaj najvažniji sudski proces i dalje bez konkretnog epiloga i što mnogi smatraju da pokušaja terorizma nije ni bilo.

Neupitno je da su djelovi ruskih i srpskih službi, uz svesrdnu logističku pomoć njihove obavještajne ispostave u Crnoj Gori – takozavne Srpske pravoslavne crkve (SPC) pripremale teren za nasilnu promjenu vlasti, ali to je trebalo dokazati i na sudu.

Možda i najveću krivicu za propast sudskog postupka u javnosti poznatog kao ,,državni udar” snosi čovjek koji je u ime Specijalnog tužilaštva vodio taj slučaj – samoproklamovani Lovćenski Tajnovidac, epidemiolog i bivši  glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Zasluga takođe pripada i njegovom intimusu Saši Čađenoviću, ali i Lazoviću koji im je bio šef.

Istorijski proces pretvoren u jeftini rijaliti

Katnić je i na suđenju za pokušaj terorizma vjerovatno umislio da će mu siledžijsko-isljedničke metode, kojima je bio sklon za vrijeme svog mandata, omogućiti da izvan svake sumnje prikaže činjenično stanje u ovom izuzetno kompleksnom predmetu.

Ali i pored mnoštva direktnih i indirektnih dokaza koji ukazuju jasno na postojanje namjere da se 2016. godine nasilno promijeni vlast u Crnoj Gori, isljednik Milivoje je svojim neodmjerenim ponašanjem i nesuvislim izjavama uspio svesrdno da doprinese relativizaciji i obesmišljavanju dokaznog postupka. Tu mu je neizmjerno pomogao sud na čelu sa Suzanom Mugošom, koji je dozvolio da se ovako važan, čak istorijski proces, prenosi uživo i pretvori u jeftini rijaliti, što je nezabilježen slučaj u sudskoj praksi. Poznato je da na ovako bitnim suđenjima na zapadu nije čak dozvoljeno fotografisanje, već postoje specijalizovane osobe koje skiciraju tok suđenja. O kamerama da se i ne govori.

Ali u rijaliti atmosferi Katnić je prosto dominirao ispoljavanjem svoje gluposti. Uz to dozvolio je da ga beogradski egzibicionisti iz ”Kruga dvojke” u ulozi advokata uvuku u svoje manipulacije i suđenje za najozbiljnije krivično djelo terorizma pretvore u tabloidni medijski šou na nivou najprizemnijeg rijaliti programa.

Svojim neodmjerenim izjavama, svađama sa optuženima i neprofesionalnim ponašanjem Katnić je dao nemjerljiv doprinos stvaranju takve atmosfere. O propustima u iznošenju dokaznog materijala i vođenju postupka mogao bi se napisati poduži feljton.

A ovaj snimak govori više od 1.000 tekstova kako je Katnić vodio postupak u slučaju takozvanog ”državnog udara” i koliki je doprinos neopjevanog ’’patriote’’ u ovom predmetu:

’’Zamislite da u fudbalu odjednom neko počne da igra, odnosno u košarci, rukama, svi bi stali’’, jedna je od desetina sličnih izjava Katnića u toku suđenja. Komentar je suvišan.

Lažni patriotizam

Tragedija bi bila kad bi isljednik Milivoje, njegov SDT i lica koja su tamo bila okupljena, kao što su Čađenović, Lazović, Radonjić… bili posljednja linija odbrane od velikosrpskog i ruskog hegemonizma. Na svu sreću Crna Gora je i te kako sposobna da se odbrani i bez isljednika Milivoja i njegovih udbaških metoda, iako bi pojedini mediji, istina sve manje uticajni, željeli da prikažu da to nije tako i da bez patriJota Katnića i Lazovića država propada.

O kakvim se ”patriotama” radi govore i iskustva Lazovića i Katnića iz devedestih, kada su jahali na talasu velikosrpstva i ratnih truba Slobodana Miloševića.

S obzirom da mnogi samoproklamovanog Lovćenskog Tajnovidca predstavljaju kao sinonim za patriotizam  moramo postaviti pitanje –  da li se patriotizam ispoljava nesposobnošću, neodmjerenim izjavama, pravnim neznanjem, bahatim ponašanjem i isljedničkim metodama? Ili je dovoljno da nakon srbovanja, deportacija muslimana, iživljavanja nad ratnim zarobljenicima u ime politike Slobodana Miloševića, samo jednoga dana proglasite sebe za oličenje ”crnogorskog patriotizma”, dok istu tu državu uništavate korupcijom i kriminalom.

Da li je dovoljno da kažeš da si patriota i mlatiš rukama dok ti se potvrđuju samo one presude do kojih dođeš prijetnjama i ucjenama, pa da postaneš ikona salonskih patriota i nesposobnih partijskih uhljeba? U Crnoj Gori očigledno jeste, ali taj trend polako postaje prošlost.

Nesporno je da je ”državni udar” i te kako postojao, ali je takođe nesporno da je Katnić neznanjem dao nemjerljiv doprinos uništenju tog slučaja.